Published On: Sun, Dec 2nd, 2012

NAROČITO HRVATIMA I SRBIMA: "Iran je u vrijeme rata pružao najveću moguću vojnu i diplomatsku pomoć bh narodu"

Ajatolah Dženneti i hudžetu-l-islam Navvab tijekom boravka u Sarajevu, u vrijeme inauguracije novog reisu-l-uleme Huseina Kavazovića, dao je intervju za sarajevski tajednik Dani. Dnevnik.ba prenosi dio intervjua u kojem Ajatolah Dženneti po prvi put javno progovora o iranskim tajnim letovima transportnih zrakoplova i zaustavljenom brodu s oružjem za vrijeme rata u BiH; odnosima Irana i BiH, te strahovima od iranskih namjera na Balkanu.

DANI: Vi ste tijekom rata u BiH bili pomoćnik izaslanika Vođe revolucije za pomoć Irana bosanskim muslimanima. Što nam možete reći o tome?

NAVVAB: U nekim zemljama, nisam siguran je li to slučaj možda s Velikom Britanijom, nakon 15 godina se mogu objavljivati dokumenti koji imaju obilježje povjerljivih dokumenata, državnih tajni itd. Nakon ove vremenske distance možda možemo na ovu temu razgovarati i na ovo vaše pitanje odgovarati otvorenije. Kada govorimo o toj pomoći koju je Islamska Republika Iran pružila BiH i bh. narodu u proteklom ratu, i ne samo BiH, u ovom kontekstu možemo spomenuti i pomoć narodu Iraka, Afganistana, Palestine, prije svega, Libana; evo nažalost ovih dana i mjeseci pomoć muslimanskom narodu u Mijanmaru (Burmi). Bilo kojoj od ovih zemalja da se radi, Islamska Republika Iran je svoju pomoć tim zemljama, pa i BiH, u tim teškim vremenima pružala u maksimalnoj mjeri, koliko su to dozvoljavali naši potencijali. Inače, ako nekoga podržavamo i mislimo da mu je zaista potrebna naša pomoć, onda je ta pomoć i podrška bezrezervna.
To je bilo i u slučaju BiH. Dakle, koliko god smo bili u stanju, toliko smo i pomogli. Sto posto svojih mogućnosti i potencijala smo upotrijebili za obranu ove zemlje od agresije. Ako hoćete, možemo govoriti i o brojkama. Između 120 i 130 transportnih aviona je s potrebnom pomoći u BiH doletjelo iz Islamske Republike Iran. Samo jedan brod koji je nosio 10.000 tona vojne pomoći iz Irana za BiH zaustavljen je u Sueskom kanalu, i, nažalost, spriječen je njegov dolazak u Mediteran i dalje u jadranske luke. Učinili su to “arapski muslimani” koji nisu dali nama da dopremimo pomoć drugim muslimanima. I to su učinili oni muslimani koji su, suniti, a mi smo iz Irana, kao šiije, za koje ti arapski muslimani sunitske provenijencije kažu da su protiv sunita i da se zalažu isključivo za širenje šiizma.
Mi smo ti koji su pomagali braći sunitima u ovoj i drugim zemljama, a oni su ti koji su, u ovom slučaju, spriječili da naša, vrlo konkretna i toliko neophodna pomoć dođe do naše i njihove braće. I da iskoristim ovu priliku da kažemo nešto da bi ostalo u historijskom pamćenju, da bi ostalo zabilježeno u vezi sa tom pomoći. Zaista, u to vrijeme rata u BiH, maksimalna energija iranskog naroda, to se moglo vidjeti na iranskim ulicama, na ulicama brojnih iranskih gradova, izjavama iranskih dužnosnika, Ministarstva vanjskih poslova, Lidera islamske revolucije, bila je skoncentrirana na pitanje Bosne. Naš prioritet u vanjskoj politici u tim danima, mjesecima i godinama, je bila BiH. Naše diplomatske aktivnosti bile su usmjerene na to, naše diplomate bile su na prvoj liniji diplomatskog fronta u borbi za očuvanje BiH kao neovisne i suverene države, naši logistički potencijali su bili angažirani da bi se u što većoj mjeri do BiH dostavila neophodna pomoć, pa i u značajnoj mjeri pomoć u naoružanju.
Lider Islamske revolucije je posvetio posebnu pažnju da se, koliko god može, pomogne u tome. Bosna je tada bila njegova najveća preokupacija. O količini i značaju te pomoći najbolje govori izjava rahmetli Alije Izetbegovića, prvog predsjednika Predsjedništva RBiH, koji je jednom prilikom kazao: “Da nije bilo iranske pomoći Bosni i Hercegovini, vjerojatno na geopolitičkoj karti ovog prostora više ne bi bilo zemlje koja se zove BiH i u kojoj značajan, većinski postotak stanovništva čine muslimani.” To je, dakle, rekao prvi predsjednik BiH koji je bio upućen u sve detalje iranske pomoći za BiH.
Da ne bude zabune, sve ovo govorim, prvo, zato što ste mi postavili takvo pitanje, a drugo da bih o tim činjenicama upoznao vaše čitateljstvo, da bi to i na ovaj način zabilježili i da bi to ostalo u historijskom pamćenju ove zemlje i ovog naroda, da bi to saznali i oni koji su se rađali u vrijeme tih ratnih zbivanja i možda oni koji su se rodili poslije toga, da se ne bi zaboravilo. Ni na kraj pameti meni ili bilo kome u Iranu nije da za ovu pomoć prigovaramo nekome nešto. Ni na kraj pameti nam nije da mašemo tom pomoći, tražimo neku posebnu zahvalnost za nju, jer smatramo da, kako kaže arapska poslovica, nema potrebe zahvaljivati na izvršenoj dužnosti ili obavezi. Kad učinite nešto što je bila vaša ljudska, moralna, i ako hoćete vjerska dužnost i obveza, onda nemate pravo očekivati da vam se na tome bude nešto posebno zahvalno, da vam netko nešto zauzvrat nudi i ovo što ja govorim nema za cilj da se mi ovom pomoći hvališemo, da je želimo podebljati, potcrtati i da za nju nešto tražimo ili očekujemo od nekoga u ovoj zemlji. Ni za što od toga što smo učinili za ovu zemlju mi ne tražimo nikakav revanš.
DANI: Zašto je onda došlo do prekida u odnosima između BiH i Irana po okončanju rata?
NAVVAB: Što se tiče toga, ja se s vama ne bih složio da je došlo do prekida. Naprotiv. Kada je riječ o odnosu iranskog naroda prema bh. narodu, on se nije promijenio, niti je suradnja prestala, samo možda ona nije u onoj mjeri u kojoj je tada bila, što je donekle razumljivo. Što se tiče naših službenih institucija, također, mi nismo radili ništa da se ti odnosi smanje i svedu na neku manju mjeru. Naprotiv, mi smatramo da smo otvoreni za suradnju. Naravno, to se malo tiče i našeg karaktera. Mi smo nekako više introvertni kao narod, nego ekstrovertni, i možda i u tome treba tražiti odgovor na to pitanje. Pitanje koje ste vi postavili, svoju pravu adresu ipak ima ovdje u BiH. Odgovor na to pitanje, ne zašto su prekinuti, nego zašto se više nije radilo na jačanju i razvijanju odnosa između BiH i Islamske Republike Iran treba tražiti kod dužnosnika u BiH. Što se tiče nas iz Irana, o tome svjedoči aktivno prisustvo i veleposlanstva i drugih institucija, vladinih i nevladinih u BiH, otvoreni smo za održanje, razvijanje i jačanje te suradnje. Islamska Republika Iran po svom prisustvu ovdje, nije ništa manje prisutna i aktivna nego recimo u Njemačkoj. A priznat ćete da u svakom pogledu, bez namjere da ikoga vrijeđam, BiH i Njemačka nisu usporedive države.
DANI: Svi kandidati za reisa su u izbornoj kampanji najavljivali da će, ako pobijede, intenzivirati odnose sa zemljama islamskog svijeta. Kako Vi procjenjujete promjenu na čelu Islamske zajednice BiH i što očekujete od ovog izbora?
NAVVAB: Što se tiče izbora u Islamskoj zajednici, kakav god da je on bio i ko god da je izabran legalnom i po Ustavu IZ-a legitimnom procedurom, mi bismo to poštovali. Naravno, imamo dobru komunikaciju s ulemom, s najviše razine do onih nižih. Mislim da nema nijednog muftije u IZ-u koji nije boravio u Iranu. Između ostalog, novoizabrani reisu-l-ulema, uvaženi Husein efendija Kavazović, je u više navrata boravio u Iranu. S Islamskom zajednicom kao institucijom, s pojedincima koji rade u njoj, s islamskom ulemom imali smo i imamo uglavnom dobre odnose. Uglavnom ti ljudi pamte i cijene ono što je Islamska Republika Iran ovdje u najtežim trenucima uradila.
Međutim, pitali ste što mi očekujemo od ovog izbora. Mi u islamskim zemljama nemamo prava ništa očekivati ni od koga u BiH, niti tražiti nešto. Ono što je naša zadaća jeste da u maksimalnoj mjeri pomognemo muslimanima u ovoj zemlji, ako ni iz kojih drugih razloga, onda zbog toga što su oni čelo ili obraz islamskog svijeta, rubni prostor muslimanskog kulturno-civilizacijskoga kruga. Za čitav islamski svijet, za sve muslimanske zemlje bi trebalo da bude od prvorazrednog značaja kako žive muslimani u BiH. Na svima nama je da upotrijebimo svoje intelektualne, duhovne, moralne, kulturne, ekonomske, političke potencijale, kako bismo u onoj mjeri u kojoj je to u našoj moći, pomogli bh. muslimanima da ojačaju u svim tim segmentima i da budu primjer, a oni to mogu i zahvaljujući svom položaju koji im to omogućuje.
Ovdašnji muslimani imaju veliku komparativnu prednost zbog činjenice da su autohtoni europski narod koji jednovremeno baštini dvije velike civilizacije i kulture. Oni to trebaju iskoristiti i biti uzor muslimanima u islamskom svijetu, a istovremeno i jedna lijepa slika o islamu, ovdje na Zapadu. Ono što bih ja želio jeste da svi zajedno pokušamo učiniti da BiH bude kao Švicarska, Švicarska u kojoj žive muslimani, da BiH bude zemlja u kojoj neće biti nezaposlenih ljudi. Besposlenom mladom čovjeku je najgore pa treba težiti tome da u ovoj zemlji nema nezaposlenih ljudi, koji besposličare, da u ovoj zemlji žive odgojeni, kulturni, obrazovani, napredni muslimani koji će biti uzor. U tom smislu bar u ovom kulturnom, intelektualnom i duhovnom segmentu može svoj doprinos dati i Islamska zajednica, radeći na tome da se odgoje ljudi koji će ovu zemlju učiniti naprednom, prosperitetnom, zemljom bez kriminala, bez korupcije, zemljom odgojenih, kulturnih i obrazovanih ljudi koji će biti primjer i Istoku i Zapadu, na koje ćemo mi biti ponosni i koji će osvjetlati obraz islamu na ovim prostorima.
DANI: Pitao sam za Vaša očekivanja, jer u dijelu javnosti ovdje postoje strahovi zbog intenzivnijeg angažmana Irana. Kakve su namjere Irana u BiH ?
NAVVAB: Razumio sam o čemu me pitate. Vrlo jasno: Iran nema nikakav tajni plan za BiH, nema nikakvu skrivenu strategiju za BiH. Iran u BiH i u bh. narodu ne vidi nikakvu odskočnu dasku, nikakav most za postizanje nekih svojih strateških ciljeva u regiji ili drugdje. Iran ni na koji način ne želi zloupotrijebiti gostoprimstvo i prijateljstvo bh. naroda. Iran ne želi da to iskoristi za postizanje nekih svojih, pa čak ni ekonomskih, a da ne govorimo o nekim drugim ciljevima, na koje možda aludirate svojim pitanjem. Nema govora ni o kakvim sigurnosno-obavještajnim planovima koji bi se realizirali na način da se zloupotrijebi to gostoprimstvo i prijateljstvo, da se iskoristi BiH da bi Iran postigao neke ciljeve.
Mi imamo viziju i strategije razvoja, sve su to dokumenti koji su poznati i to je praksa svugdje u svijetu pa i kod nas. U toj viziji razvoja i strategiji Bosne jednostavno nema. Naša glavna preokupacija je Srednji Istok i onda azijski kontinent. Nemamo nikakve planove s bh. muslimanima u geostrateškom, obavještajno-sigurnosnom i vojnom smislu. To se da primijetiti, ako se želi biti iskren i pošten, i iz onoga što su zaista aktivnosti Islamske Republike Iran ovdje. U kojim oblastima je Iran ovdje aktivan? Koje su to institucije prisutne i čime se one bave? To su, prije svega, fondacija Mulla Sadra, Institut Ibn Sina i Perzijsko-bosanski koledž. Bave se znanošću i kulturom, bave se duhovnom i kulturnom razmjenom i vezama koje stoljećima povezuju narode ovih prostora s narodom Irana. Nismo mi od jučer povezani na tom kulturnoj, duhovnoj, intelektualnoj razini. Naše veze sežu daleko u prošlost. To su prioriteti djelovanja tih institucija i to je ona oblast u kojoj mi mislimo da treba raditi.
Treba njegovati sve ono što nas veže već stoljećima i onu literaturu koju zajedno baštinimo, to je poezija hafiza Širazija, za koju je jedan od najznačajnijih komentara napisao Bosanac, Sudi Bosnevi. To je ona duhovna i kulturna povezanost koja se njeguje još od prvih tragova islama na ovim prostorima, koju njeguju bosanske sufije. Pa vidite većina značajnih sufijskih šejhova koji imaju svoje sljedbenike ovdje bili su iz Irana. To nije samo slučaj s BiH, to je slučaj i s drugim dijelovima svijeta. Ta sufijska učenja imaju svoju duboku tradiciju i ukorijenjenost na ovim prostorima. Mi nismo narod koji će zloupotrijebiti takvu vrstu odnosa i takvu duhovnu i kulturnu povezanost.
Dolazim iz zemlje koja je baštinik jedne od najvećih svjetskih kultura i civilizacija, zemlje čiji je jedan od prvih vladara, čuveni Kuroš (Kir Veliki) pružio utočište babilonskim Jevrejima. To je onaj odnos koji mi želimo razvijati ovdje. Zato molim bh. medije – nemojte praviti od nas babaroge! Ne želimo da se iko nas boji. Pa pobogu, čak ni Islamskoj revoluciji u Iranu nije prethodilo nasilje, niti obavještajno-sigurnosni rad imama Homeinija, nego svijest ljudi da su im potrebne promjene i da ne mogu više trpiti takva poniženja. Imam Homeini je uspio svrgnuti Šahov režim a da niti jedan metak po njegovoj naredbi nije ispaljen i ni na koga. Neka se nitko ne boji da ćemo mi ovdje pucati, dizati bilo koga u zrak i slično. Dok se uzdamo u svoju glavu i mozak, nemamo potrebu posezati za puškom ni u našoj regiji, a kamoli ovdje. Koješta.(R. I. / Dnevnik.ba)