Tijekom noći u Beogradu dogodio se napad koji više nalikuje scenariju iz lošeg trilera nego stvarnosti. Sedam studenata, koji su mirno blokirali Pravni fakultet u sklopu prosvjeda, ozlijeđeno je u čak tri odvojena incidenta. Nepoznati napadači su ih gađali staklenim i plastičnim bocama, a cijela priča doseže svoj vrhunac kada jedna studentica biva gurnuta niz stepenice i udara glavom. Eto, to je prizor iz glavnog grada Srbije, 2025. godine – studenti na nosilima umjesto u amfiteatrima.
“Zbrisali dokaze, ostavili sramotu”
Kako tvrde studenti, nakon nasilja pojavile su se još misterioznije osobe koje su, prema svemu sudeći, došle “počistiti za sobom”. Automobili, noć, uklanjanje dokaza – prava mala operacija zataškavanja. Ako je netko sumnjao u ozbiljnost ovih napada, neka se samo prisjeti tih scena. Policija je privela tek jednog osumnjičenog, dok je ostatak napadača, po svemu sudeći, još uvijek u bijegu.
“Mi samo želimo pravdu, a udaraju nas”
Studenti u blokadi jasno poručuju: “Tražimo da se napadači identificiraju i kazne. Ovo je pitanje pravde.” Njihov glas nije tek vapaj generacije kojoj su oduzeta prava, već ultimativni zahtjev da se stane na kraj nasilju. No, dok studenti traže odgovore, izgleda da sustav traži način kako ih ignorirati. Policija je u međuvremenu izdala oprezno priopćenje: “Ozljede su lakše prirode.” Sjajno. Da nije bilo krvoprolića, možda bismo svi trebali pljeskati.
Blokade koje ne možete zaustaviti
Što uopće traže ti mladi ljudi koji, eto, “remete red”? Blokada Pravnog fakulteta samo je dio šire slike – u Srbiji je blokirano više od 60 fakulteta na četiri državna sveučilišta. Studenti su krenuli u ovu borbu kako bi ukazali na odgovornost za tragediju u Novom Sadu, gdje je urušavanje nadstrešnice na Željezničkoj stanici odnijelo 15 života. Traže objavu dokumentacije o rekonstrukciji stanice, identifikaciju odgovornih i njihov kazneni progon.
No, umjesto odgovora, studenti su dobili boce, stepenice i noćne “čistače”. Ako vas to ne razljuti, možda bi trebali.
Sustav ili kaos?
Prosvjedi u Srbiji, od prvog dana, postali su test zrelosti sustava. Kako jedna zemlja reagira kada mladi ljudi, oni koji su trebali biti njezina budućnost, dignu glas protiv nepravde? Odgovor je, izgleda, stari balkanski – šuti, trpi, sklanjaj se i ne talasaj. Jer kad talasaš, dočekat će te stepenice. Ili boce. Ili tiho noćno uklanjanje dokaza.
Poruka svima: Pravda je vrijedna borbe
Ova generacija studenata pokazala je hrabrost. Njihovi prosvjedi nisu samo borba za istinu o jednoj nesreći – to je borba za društvo koje neće zataškavati, prešutjeti i gurati pod tepih ono što ne odgovara eliti. I zato, dok sustav pokušava ublažiti njihovu bol procjenama o “lakšim ozljedama”, studenti poručuju: “Nismo ovdje zbog ozljeda. Ovamo smo došli po pravdu.”