Komentirajući članak Timothy Lessa koji je izazvao paru buru na Balkanu, u kojem isti autor iznodi ideju potpunog prekrajanja granica kolumnst Emir Imamović postavlja protutezu, zašto umjesto podjela, rješenje za Balkan ne bismo vidjeli u novoj Jugoslaviji.Ideja je plemenita jer autor kaže, što bi se netko odricao teritorija za koji je emotivno vezan, poradi viših ciljeva kad svi sutra mogu biti u jednoj državi ako se stvari urede kako treba. Hrvati, Srbi, Bošnjaci itd.
Nije li nakon ovog prijedloga osnovno pitanje koje se nameće pitanje ovog tipa:
A zašto onda ne radimo upravo na tome da BIH postane generator tog principa? I da jednog dana, suverene države Balkana, uključujući i BIH, same unutar EU naprave neki svoj Benelux ?
Zašto se upravo nad BIH krši princip koji je održavao Jugoslaviju na životu – princip federalizma i poštivanja jednakopravnosti i primjenjuje princip koji je upravo Jugoslaviju dokinuo?
Zašto Pirke, i slobodnomisleći Sarajlije koji su morali napustiti taj grad, da bi mogli slobodno misliti ne budu prvi koji bi javno ošinuli po svima koji BIH guraju u sukob, upravo podržavanjem onoga što Less kritizira – nasilnog nametanja multikulturarnosti tamo gdje su rane još preduboke, nasilnog rušenja ustava na štetu malobrojnih i općenito unitarnog nasilja?
Ideja Jugoslavije, koju Pirke voli, i njegovo je pravo da je voli, ne brani se u BIH onako kako ju brani jedan Markovina, mlad čovjek stare odbačene indoktrinacije.
BIH ne može uspjeti na način da će u njoj većinski narod , pozivajući se na najveću žrtvu provesti vlastiti nacionalizam kroz matricu građanskog.
Nisu li se upravo Srbi 90-ih pozivajući se na najveću žrtvu 2.svj. rata okušali u toj metodi, pa pokušali provesti plan vlastitog nacionalizma kroz matricu unitarnog i građanskog?
Reći ne današnjem unitarnom Sarajevu znači reći ne Miloševiću na Poljinama, i ujedno kazati jasno Da Bosni i Hercegovini ali i nekoj novoj konfederalnoj zajednici ovih naroda, u sutrašnjoj EU.
Slažemo se s Pirketom, da Lessova teorija potpuno pada u vodu, ukoliko narodi u BIH shvate što je bila greška u pristupu 90-ih i urede BIH na način na koji 20 godina ranije nisu znali urediti Jugoslaviju.
Tko ne vidi tu paralelu, i tko smatra da je rješenje za stabilnu BIH , slaba BIH, po Miloševićevom modelu, u kojoj postoje dobre vojske i loše vojske, dobri narodi i genocidni narodi, tko misli da može 50% građana BIH natjerati da se stide tog što jesu, i da se prilagode ljepoti većinskog nacionalizma, taj ili je glup, ili doista mrzi BIH.
2016-a je godina.
Strani ambasadori ponavljau istu priču kako je najveći problem BIH korupcija a ne njeno neriješeno nacionalno pitanje. Unitaristi koji žive od dodvoravanja takvima, opet nas tu obični plebs, smatraju idiotima, pa nam kažu, vidite što misle strani ambasadori, vidite da je to rak rana našeg društva.
Iako je korupcija tek posljedica općeg kaosa u zemlji. I opće nesuverenosti države.
Nepostojanja državne elite, i ideje zajedničke države po mjeri sviju.
Pirke je na dobrom tragu. Tek samo da dovrši tekst. I kaže Lessu da se rješavanjem BIH rješava dugoročna stabilnost cijelog Balkana.
Bez ikakve potrebe za bilo kakvim prekrajanjem granica.
I to po modelu koji je Jugoslavija 90-ih propustila iskoristiti, i umjesto tog modela izabrala rat.