Hrvatska ima još jednog anđela. I još jednog pijanca koji će, u najboljem slučaju, odležati par godina prije nego što izađe iz zatvora i nastavi voziti. Dječak koji je u petak navečer sestreći prelazio pješački prijelaz u Čakovcu preminuo je unatoč naporima liječnika zagrebačkog KBC-a.
On i njegova sestra imali su zeleno svjetlo, pijani vozač nije imao ništa osim alkohola u krvi i previše samopouzdanja da može kontrolirati vozilo. Epilog? Dječji život nepovratno ugašen, još jedna obitelj slomljena, još jedna vijest koju ćemo pročitati, šokirati se, prokomentirati i zaboraviti dok se ne dogodi sljedeća.
Vozač, tridesetdevetogodišnjak kojem će sudbina možda pokloniti priliku za žaljenje, uhićen je i tereti se za izazivanje prometne nesreće sa smrtnom posljedicom. Policija je odradila svoj dio posla. Sudovi će, po starom dobrom običaju, odraditi svoje. A roditelji dječaka, njegova sestra, škola i prijatelji odradit će ostatak života s rupom u srcu koja se ne može zakrpati nijednom presudom.
Njegova škola, ona ista koja je trebala biti svjedok njegovih odrastanja, radosti i uspjeha, oprostila se riječima koje bole više od bilo kakve kazne:
“Volimo te i zauvijek ćeš biti u našim srcima. Hvala ti što si bio dio naše škole, naše obitelji, našega života. Počivaj u miru, mali anđele.”
Nebo je večeras dobilo još jednu zvijezdu. A mi smo ostali s još jednom tragedijom koja se mogla izbjeći.