Zašto je Dnevnom Listu i njegovom pseudonimu “J.S.” kojeg koriste za propagandne tekstove Ivo Marković “ugledni bosanski franjevac? (btw, koja još dnevna tiskovina piše političke analize pod inicijalima?)
Godinama pišemo i upozoravamo na licemjernost nepostojećeg bošnjačkog građanskog nadnacionalnog društva i godinama pokušavamo pojasniti da je politika svih bošnjačkih partija da se od FBIH napravi Republika Bošnjačka te da im je Republika Srpska uzor. Godinama pišemo da ne postoji ozbiljan plan u Sarajevu u kojem se zadire u Srpsku te da su svu energiju usmjerili na potiranje prava Židova, Roma, Srba i Hrvata u FBIH. Pa čak svoje sluge među Židovima, Srbima, Romima i Hrvatima koriste u toj namjeri prikazujući ih kao dokaz da su manjine u FBIH uz ideju SDA i njihove političke vizije.
I Ivo Marković je bio uz njih cijelo vrijeme. Dakle trebalo mu je ovako nešto plastično da se dogodi da on progleda? I i dalje ga se smatra uglednim?
Kako može biti ugledan i kako može biti intelektualac netko tko ne vidi nešto što je očito i što ste događa i ponavlja ciklički već gotovo tri desetljeća?
I kako može za Dnevni List biti ugledan netko tko javno na FTV-u izjavi rasističku rečenicu da su svi Srbi u BIH psihički oboljela nacija?
Može li Dnevni list biti toliko ugledan pa objaviti svekolikoj javnosti tko je ugledni J.S. koji ovog idiota i fraturicu smatra uglednim?
Ako ima tamo pokoji Srbin u Desku bio bi red da nam to dojavi.
Ugledni bosanski franjevac dr. Ivo Marković upalio je fitilj na domaćoj političkoj i intelektualnoj pozornici svojim intervjuom u jednoj sarajevskojnovini iznoseći najizravnije do sada nekoliko teških optužbi na račun galopirajuće bošnjačke hegemonije i nacionalizma, perfidnog ponašanja vrha Islamske zajednice, ali je izrazio veliko razočarenje i rezerve spram mlitave i kolebljive oporbe oličene u famoznoj Trojci.
Fratar rodom iz Zenice, profesor na franjevačkoj bogosloviji u Sarajevu, godinama slovi kao “crveni fratar”, navodno je čak i u nekim savjetima stranaka ljevice, mrzak je desnim hrvatskim nacionalnim strankama zbog jasne osude projekta trećeg entiteta, isprovocirao je žestoke polemike sa svih strana, a istina je najviše zaboljela poglavara Islamske zajednice reisa Kavazovića.
Ništa to nije čudno jer je fra Marković upro prstom u jednog od ključnih aktera fabriciranja političkog nereda u državi svojom nedvojbenom potporom izboru Željka Komšića u Predsjedništvo BiH.
Princip dva naspram jedan
Ugledni bošnjački intelektualac Tarik Haverić je često znao spočitati bošnjačkim umovima kako nisu spremni saslušati argument drugih strana i da zbog toga sljepila često na koncu budu politički poraženi.
-Željko Komšić se kasnije prodao SDA, postao je njihov politički privjesak i sustavno ga je birala SDA uz pomoć Islamske zajednice parolom 2 naspram 1. Dakle, iz kuće dva glasa idu za Džaferovića, 1 za Komšića. Tako je Komšić postao praktički SDA kadar, bh. Hrvati ga nisu mogli doživljavati kao svoga, ogadio je Hrvatima BiH kao domovinu – kako je to svojedobno predvidio Haris Silajdžić, apostrofirao je začetak prijevare fra Ivo i naglasio kako je SDA bošnjački nacionalizam pokazao da samo oni drže BiH svojom domovinom, a Hrvate i Srbe guraju u manjine, da BiH drže domovinom samo Bošnjaka i ostalih naroda koji u njoj žive..
Uzdrmani reis Kavazović je negirao silinu optužbi franjevačkog profesora ponavljajući neke neuvjerljive dokaze na što mu je fra Ivo Marković opetovano i izravno uzvratio.
-Dobro je poznato i gospodinu reisu Kavazoviću i brojnim muslimanima vjernicima diljem BiH da se prigodom posljednjih izbora masovno pozivalo muslimane po institucijama Islamske zajednice na princip dva naspram jedan, dakle, dva glasa za Džaferovića, jedan za Komšića i slično, i to je uspjelo. Reakcija gospodina reisa Kavazovića 2018., da nije pravedno birati drugima njihova predstavnika je bila korektna, ali nedostatna, jer su institucije Islamske zajednice odigrale važnu ulogu u izboru Željka Komšića, cementirao je svoje stajalište fra Ivo.
Kao ortodoksnom intelektualcu i oporbenjaku u duši, kao svećeniku kojeg boli nepravda i posijano zlo i anarhija u voljenoj zemlji, fra Marković je u svom medijskom istupu posebno pokazao razočarenje nezrelim ponašanjem oporbenih prvaka.
Nezrela oporba
-Pogotovu sam šokiran nezrelom reakcijom neovisnih probosanskih stranaka i onih koje su se otrgnule od SDA, što ovako zabijaju glave u pijesak i unisono pušu u jedra velikobošnjačke SDA politike i grade sa SDA neki BNS – Bošnjački narodni sabor naspram onome hrvatskom. SDA je bila izgubila svaki politički rejting među svojim biračima i povijesnu su šansu imali SDP i brojne manje stranke da barem SDA uklone s vlasti i otvore bolju perspektivu BiH, no ovom ujdurmom Bećirović i ostali vratili su šansu SDA da ih opet pobijedi na izborima i da se nadalje zatvori europska perspektiva BiH, skenira fra Ivo.
Indikativno je da su se bošnjački intelektualci dosta neutralno ili nezainteresirano postavili prema kritikama bošnjačkog nacionalizma i opasnosti po državu na koje je javno upozorio fra Ivo Marković. Zašto je tako teško je dokučiti, međutim, moglo bi biti da su razlozi čvrsti i neoborivi argument koje je javno obznanio bosanski franjevac.
Oprost
Fra Ivo slovi kao veliki moralni autoritet. Javnosti je poznato njegovo nevjerojatno držanje nakon što su mu zločinci iz Armije BiH u ratu sravnili rodni Šušanj i zvjerski pobiili gotovo sve što nosi prezimme Marković.
Tada je fra Ivo poručio da zločinci moraju odgovarati, ali da on oprašta svima, ali da neće zaboraviti.
Podsjećamo, fra Ivo Marković je rođen u zeničkome selu Šušanj 1950. U ratu je fra Ivina obitelj teško stradala. Ubijen mu je otac s kojim je puno radio na suzbijanju neprijateljstava i pomirenju, 9 rođaka, 32 susjeda, 82 župljana rodne župe Brajkovići, a svi njegovi rođaci i susjedi i sva rodna župa su prognanici i u njihovim kućama su nekoliko godina živjeli muslimanski izbjeglice koje je fra Ivo posjećivao i pomagao. Ratno stradanje ga je učinilo svjedokom opraštanja.
Neposredno nakon Daytonskog sporazuma koncem 1995. Uprava Franjevačke provincije Bosne Srebrene poslala je fra Ivu u Sarajevo u samostan Sv. Ante na Bistriku da po preporuci Uprave Franjevačkog reda započne projekte pomirenja nadahnute franjevačkom duhovnošću, na redukciji neprijateljstava i povratku. Metoda djelovanja bila mu je projektna i izlazak u susret potrebama ljudi, te je stalno tražio što se može zajedno uraditi, moto mu je: “Isus je prvo djelovao (iz doživljaja Božje ljubavi)”. Uspostavio je brojne kontakte s muslimanima, a među prvima je otišao na srpsku stranu i redovito posjećivao, osobito Pale, više od 50 puta u nekoliko godina.
Pred fra Ivom i njegovim dobronamjernim porukama bi, ako nitko drugi, morao ponizno stati i politički pijetet odati Šefik Džaferović, jedan od promotora toga famoznog bošnjačkog nacionalizma koji je u vrijeme pokolja u Šušnju bio na čelu zeničke policije i koji se silno potrudio da zločin bude zataškan a počinitelji sramno i nečovječno nekažnjeni. J. S.
wpDiscuz
