Generalni direktor Aluminija Dražen Pandža uputio je dramatično pismo predsjedniku Vlade FBiH Fadilu Novaliću i dopredsjednici te ministrici financija Jelki Milićević i resornom ministru Nerminu Džindiću upozoravajući kako je ta kompanija u ozbiljnim problemima zbog globalnih poremećaja i nebrige države te zatražio potporu za opstanak ovoga hercegovačkoga giganta za čiju se sudbinu vezuje 10.000 ljudi. Doslovno je tu informaciju za Večernjak potvrdio sam direktor navodeći kako je trgovinski rat SAD-a s EU-om i ostatkom svijeta doveo do nevjerojatnih poremećaja na burzama o kojima Aluminij ovisi jer prodaje metal i kupuje sve svoje sirovine, što, uz porast cijene električne energije, čini nemogućim daljnje poslovanje. Dodatna blokada Rusalovih elektroliza (sraz Rusije i SAD-a) dovela je do toga da je cijena glinice iznimno visoka i neizdrživa za većinu elektroliza u svijetu. Na te se parametre ne može utjecati, ali FBiH, koja je i suvlasnik 44 posto dionica, mogla bi napraviti okružje da se prebrodi ova kriza.
– To znači diferencirane cijene električne energije, različite iznose naknada za kućanstva i za industriju, podjelu tereta za troškove prijenosa medu izvoznicima i uvoznicima, umanjenje mjera poticanja izvoza energenata i uvođenje snažnih mjera poticanja razvijanja realnoga sektora. Došli smo do prijelomnog trenutka kada je uključenje Vlade FBiH u tu problematiku jedini izlaz jer mi prostora za manevar na tom planu više nemamo, a ako ne dođe do promjene ovoga što sam nabrojio, mi dalje ne možemo – eksplicitan je Pandža. Iako je cijena aluminija na Londonskoj burzi metala (LME) u srpnju 2018. bila za 195 američkih dolara viša u odnosu na isti mjesec lani, usporedba cijena triju ključnih Aluminijevih sirovina u istomu razdoblju dovela je do tolikoga nerazmjera da je mostarska tvornica, umjesto profita na poskupljenju metala, na poskupljenju sirovina izgubila ukupno 5,2 milijuna KM i doslovno gubi na svakoj toni proizvedenoga metala. U srpnju je cijena glinice za 190 dolara po toni veća u odnosu na prošlu godinu, kada je bila 307 dolara po toni, a cijena petrol-koksa 515 dolara po toni, dok je lani bila 385 dolara po toni. Tome treba pridodati da je cijena električne energije, s naknadama, premašila strahovitih 70 eura po MWh.
Zemlje u okruženju zbog toga su zaštitile svoju aluminijsku industriju. Crna Gora KAP-u osigurava povlaštene cijene struje za trogodišnje razdoblje, a Rumunjska u cijelosti oslobađa ALRO naknade za obnovljive izvore energije, u BiH pozitivne primjere imamo samo u RS-u, u kojemu industrija posluje s diferenciranim cijenama električne energije. Uz to, Aluminij samo za naknade državnim regulatorima, obnovljive izvore energije i druge naknade izdvaja 24 mil. KM.
Pandža upozorava kako je u prvom polugodištu 2018. BiH izvezla rekordni 331 milijun KM električne energije, a da istodobno domaća industrija uvozi struju. Vremena za mostarsku kompaniju nema. Potrebne su odlučne odluke za njegov spas.
– Stanje se, nažalost, mijenja nagore iz dana u dan. Uvjereni smo, uzimajući u obzir razumijevanje i pomoć koju su nam dosad pružili, da će čelni ljudi entitetske vlasti prepoznati ozbiljnost trenutka i shvatiti kako više nitko od nas nema luksuz zažmiriti na ono što se upravo zbiva. Nema, kako zarad Aluminija tako i zarad cijele države na koju bi se izravno reflektirao svaki potres s našim golemim poduzećem – istaknuo je direktor Pandža. Uz Vladu FBiH, dioničari ove kompanije su “mali” radnici s 44 posto te Vlada RH s udjelom od 12 posto.
Večernji list
wpDiscuz