Ustav neke države mogao bi se shvatiti kao hardwer računala. Računalo funkcionira tako da se u njega učita operativni sustav po kojem će hardware raditi. Izborni zakon je taj operativni sustav, prema tom izbornom zakonu, osnovnom operativnom sustavu učitavaju se sve moguće aplikacije – programi, koje nude stranke. Potom ti programi, aplikacije odllaze u Parlament. Tako se formira skup aplikacija zvan Zakonodavna vlast.
Trenutni Izborni zakon nije kompatibilan s Ustavom. S hardwerom države BIH.
Ustavni sud je kazao da postojeći Izborni zakon, nije omogućio ustavan izbor predstavnika u Dom naroda. Kazao je da Dom naroda mora zrcaliti volju naroda a ne volju kantona.
Štoviše postojeći Izborni zakon omogućio je Bošnjacima da otmu predstavnike u Domu naroda BH manjinama, federalnim Srbima, da otmu predstavnika Srba u vrhu Federacije, zamjenika predsjednika, da otmu hrvatskog člana Predsjedništva BIH i štošta toga.
Dakle nevaljao je taj Izborni zakon kao operativni sustav. I njega valja mijenjati. Sukladno Ustavu.
Cijelo vrijeme dok traje rasprava o potrebi donošenja novog zakona, Izetbegović priču pokušava prenijeti na izmjenu Ustava.
Tako on sada kaže: “Zbog blokade formiranja Vlade Federacije neće Hrvati dobiti ništa ako ne pristanu na izmjenu Ustava u dijelu u koji se odnosi na Dom naroda”.
Što on time poručuje? Kao prvo ponaša se kao vlasnik hrvatskih ustavnih prava u FBIH koje je oteo i kojima gospodari. I to ne samo Hrvatima. Oteo ih je i Srbima i manjinama.
Kao drugo, uvjetuje izmjenu izbornog zakona promjenom ustava.
Uvjetuje promjenu softwera, izmjenom hardwera. A nitko ga za izmjenu hardwera ovlastio nije.
Ustavni sud naime nije naložio da se hardware podredi softweru nego da se pronađe software koji će biti kompatibilan hardweru.
Hrvati imaju svoja vlasništva u Ustavu BIH. Zajamčena i neotuđiva. Kao što je vlasništvo nad nekretninom nad kojom dijeliš suvlaništvo.
Da se radi o prostom vlasništvu nad nekretninom Hrvati bi čak mogli tužiti Izetbegovića i Komšića da im se isplati odšteta za propuštenu dobit, za ono vrijeme dok su hrvatsko vlasništvo koristili drugi.
Pošto se ovdje radi o BIH, ispada da je daleko ozbiljnija stvar nekretnina nego Naseobina.
SDA bi mogla proći nekažnjeno za godine uzurpacije tuđih prava, za antiustavno djelovanje i za podrivanje države.
Štoviše, svoj lopovski nagon, za otimanjem tuđeg, nazivaju patriotizmom bosanskih snaga, a neki ljudi iz OHR-a u tome im pomažu.
Podsjetimo Izborni zakon je osmislio OSCE a nametnuo ga je OHR 2000 godine, kasnije ga je Petrisch dodatn nametao i mijenjao.
Prema Ustavu BiH Izborni zakon se mora donijeti u Parlamentu BIH. Niti taj dio nije ispoštovan.
Sve presude europskih sudova kako i domaćih lako se mogu implementirati u postojeći ustavni okvir bez potrebe za izmjenom ustava. To stoji i u presudi Europskog suda za ljudska prava.
Pokušaji ucjene antidaytonskih snaga da se putem tih presuda derogira Ustav došli su do svog kraja.
Najnovijim izjavama protudaytonski Izetbegović dodatno stvara snažan prodaytonski hrvatskosrpski blok protiv sebe dok istovremeno ucjenjuje bošnjačke stranke, mašući im iz Europe zagrljen s nekim radikalom.
Istovremeno u Sarajevu se još ne pojavljuje niti jedna partija koja je shvatial kako je konačno vrijeme da se završi sa SDA i tu ratnu partiju ratnog liderstva pošalje u povijest.
Pitanje je dana kada će hrvatska i srpska većina u BIH sazvati prodaytonski parlament, usvojiti odluke Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava te proglasiti novu prodaytonsku vlast na onom tlu BIH koji priznaje Dayton. Bošnjaci se nakon toga mogu u svakom trenu ili pridružiti ili nastaviti raditi za Bakira.
Na njima je.
wpDiscuz
