Muhamed i Jovan iz Goražda: U ratu neprijatelji, u miru najbolji prijatelji

Muhamed i Jovan odrasli su u istočnobosanskim selima Bukve i Miljanović kod Goražda. Bili su susjedi i najbolji prijatelji. Kad je počeo rat, uzeli su puške i postali ljuti protivnici. Pucali su jedan na drugog. Muhamed kao borac Armije Republike Bosne i Hercegovine, a Jovan kao pripadnik Vojske Republike Srpske.
Kad je oružje utihnulo, Jovan i Muhamed su se vratili svom prijateljstvu. Danas su bolji drugovi nego što su bili prije rata.
“Suživot u Bosni itekako je moguć. Mi smo primjer za to. Prije rata mi smo bili komšije i naravno družili smo se, ali danas smo nerazdvojni drugovi“, kazali su uglas Muhamed i Jovan ekipi agencije Anadolija koju su zajedno dočekali.
Otkrili su kako je izgledao njihov prvi susret nakon rata.
“Mi smo u ratu svi iz svog mjesta otišli negdje. Muhamed je bio u Goraždu, dok sam ja bio u Čajniču. Svako je krenuo sa svojim narodom. Kad je završio rat, na televiziji sam gledao neku emisiju o povratku i vidio sam Muhameda da se vratio u svoje mjesto“, ispričao je Jovan i priznao da ga je Muhamedov povratak natjerao na razmišljanje da se i on vrati u svoje selo koje graniči sa Muhamedovim.
“Vratio se sa povratnicima u neki improvizirani šator tako da sam i ja odlučio da tako nešto uradim. Došao sam kod njega u selo iako sam imao tremu jer nisam znao kako će on reagirati. Ipak je to bio naš prvi susret poslije rata. Prije toga nisam imao nijedan susret sa Bošnjacima. Došao sam do njegove kuće, on je nešto radio kod kuće i ja sam ga zovnuo imenom. On mi je na to rekao: ‘Bujrum komšija, hajde slobodno’“, prisjetio se Jovan i kazao kako se odmah uvjerio da nije bilo mjesta strahu od prvog susreta jer ga je Muhamed lijepo i srdačno dočekao, počastivši ga sokom i kavom.

“Kada sam mu objasnio razlog dolaska, on mi je odgovorio da nema problema i da možemo ostati s njima pa da zajedno tražimo donatore da nam se rekonstruiraju kuće ili da odem do svog sela Miljanovića i tamo formiram šatorsko naselje“, ispričao je Jovan i dodao da su on i njegova obitelj odlučili da podignu šatore. Tako je krenula njihova borba za povratak.
“Mi smo se ovdje razišli samo zbog imena. I kod Jovana teče ista krv kao i kod mene. Isto je ljudsko biće kao i ja, radimo iste stvari. Mi smo jako puno pokazali i dokazali da barem u gornjedrinskoj regiji može vladati suživot“, istaknuo je Muhamed i zaključio da se, zahvaljujući njemu, Jovanu i njihovim multietničkim naseljima, sjedinilo mnogo ljudi.
“Ostali su slijedili naš primjer. I oni su došli do zaključka da se samo zajednički može nešto riješiti“, uglas su ekipi agencije Anadolija kazali Muhamed Bukva i Jovan Jovanović prkoseći političarima koji ne propuste nijednu priliku da poruče kako život različitih naroda u Bosni i Hercegovini više nije moguć.
U procesu povratka u Bukve i Miljanoviće, dva sela koja djeluju kao jedno, vratilo se 14 obitelji. Većina kuća sada je prazna, jer su povratnici uglavnom stariji ljudi, a svake godine netko umre.
Muhamed i Jovan su za kraj poručili da njihovo prijateljstvo nikada neće umrijeti, niti će itko uspjeti uništiti multietnički život u Bosni i Hercegovini.
bljesak l anadolija