Published On: Fri, Feb 1st, 2013

Muftijin šamar OHR-u

Ti mene kamenom, ja tebe isto kamenom! Siže je to politike na(d)metanja koju u posljednjih godinu dana u Mostaru vode SDA i HDZ BiH, odnosno Bošnjaci i Hrvati pod parolom provođenja odluke Ustavnoga suda BiH za Mostar. Sve je počelo sada već zaboravljenim odbijanjem useljenja u novoobnovljenu zgradu Gradske vijećnice, a kulminiralo ovotjednim usvajanjem odluke o privremenom financiranju mostarskih gradskih institucija za prva tri mjeseca ove godine. Bošnjaci su na silu, bez prisustva bar jednog Hrvata, odlučili sazvati sjednicu Gradskog vijeća te promptno usvojili spornu odluku o privremenom financiranju i to jednoglasno – za je glasovalo 19 nazočnih od ukupno 35 vijećnika mostarskoga Vijeća.
 
Piše: Karlo Matić, Dnevnik.ba
Time je šamar opaljen OHR-u i hrvatskom političkom establišmentu u Mostaru. Iskristaliziralo se, također, kako Bošnjaci i nisu toliko u ugroženi u gradu na Neretvi, jer su, eto, zorno pokazali kako su cijeli protekli mandat u Gradskom vijeću imali natpolovičnu većinu.
Šamar OHR-u je zalijepljen jer se Klub Bošnjaka i njegovi pridruženi članovi oglušio na upozorenje visokoga predstavnika da se vijećnici i Vijeće suzdrže od donošenja bilo kakvih odluka koje bi sugerirale da je mandat mostarskoga Gradskog vijeća i dalje na snazi. Inzko, pak, nije rekao ni da je mandat Vijeća istekao, javno su demantirali medijske analize o ”zamrzavanju mandata Gradskog vijeća”, što su Bošnjaci vješto iskoristili, donijeli spornu odluku i predstavili se kao zaštitnici građana i korisnika gradskog budžeta.
Također, sjednica Gradskog vijeća je sazvana tijekom dvodnevne posjete prvog zamjenika visokoga predstavnika u BiH Rodericka Moorea Mostaru. Moore je u Mostar došao kako bi se sastao s nositeljima političkih procesa u Mostaru i Hercegovini – predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem, predsjednikom hercegovačkoneretvanskog županijskog odbora SDP-a Anerom Žuljevićem, predsjednikom mostarske gradske organizacije HDZ-a 1990 Slavenom Ragužem te, najvažnije, mostarskim muftijom Seidom ef. Smajkićem.
Upravo je sastanak s efendijom Smajkićem znakovit. OHR je time i službeno legitimirao muftiju kao istinskoga lidera Bošnjaka u Hercegovini te alfu i omegu bošnjačke politike u Mostaru. Štoviše, muftija je i javno postao pridruženi član Kluba Bošnjaka Gradskog vijeća Mostar, a u posljednjih je godinu dana na vjerskim okupljanjima održao niz političkih govora u kojima zagovara podjelu Mostara na hrvatski i bošnjački dio, odnosno ”ovu i onu stranu”. Dakle, dok je Moore razgovarao s bošnjačkim liderom muftijom Smajkićem, Klub Bošnjaka je spremao sjednicu na kojoj su se oglušili na upute OHR-a o ”suzdržavanju od donošenja odluka”.
S druge strane, hrvatski politički establišment je platio svoju inertnost. Dvoumili su se u HDZ-u hoće li Ljubo Bešlić (HDZ BiH), gradonačelnik Mostara samostalno nametnuti gradski budžet ili ne. Gradonačelnik Mostara, inače, ima zakonsko uporište za samostalno nametanje proračuna, no Bošnjaci su ga, eto, pretekli. Sve u svemu: politikanstvo, amaterizam i nadbijanje. Kamen na kamen – tuk na utuk!
U cijeloj se priči i zaboravilo na presudu Ustavnoga suda BiH za Mostar. Ustavni sud BiH je još prije dvije godine utvrdio jednostavne činjenice da drastično različit broj birača u Mostaru bira jednak proj predstavnika (vijećnika) u Gradsko vijeće. Takve odredbe su proglašene neustavnima i izbrisane su Izbornoga zakona BiH, zbog čega je Mostar danas ponovno slučaj, grad u kojem nisu održani lokalni izbori, u kojem se ne zna ima li Gradskog vijeća, u kojem političke stranke vode svoje beskrupulozne borbe za radna mjeste svojih obitelji, prijatelja, znanaca a ponajviše političkih poslušnika. Naravno, sve pod egidom zaštite nacionalnih interesa naroda kojeg jašu.
Pasivnost stanovnika Mostara u ovom procesu je donekle razumljiva, ali ni u kojem slučaju opravdana. Građani Mostara nijemo promatraju kako im kojekakvi probisvijeti kroje sudbinu i okruženje u kojem će dogajati djecu. Značajan broj Mostaraca uopće ni ne zna da izbori u gradu nisu održani, a o razlozima neodržavanja izbora da i ne govorimo.
Mostarci moraju jasno kazati u kakvom gradu žele živjeti. Sudbine nam ne smiju krojiti ni muftija ni HDZ. Oni su sebe i svoje svakako već odavno zbrinuli.

(Dnevnik.ba)