Smatram da je Radovan Karadžić zaslužio da mu se makar Beograd oduži na primjeren način. Na primjer, zašto Knez – Mihailova ulica ne bi bila preimenovana u Ulicu Radovana Karadžića? – piše Senad Pećanin, ugledni sarajevski odvjetnik u svom zadnjem osvrtu te nastavlja:
Radovan Karadžić je jedna od najznačajnijih ličnosti novije bosanskohercegovačke i historije srpskog naroda. Imao sam priliku da ga bliže upoznam krajem ’80-ih godina prošlog stoljeća. Zajedno smo radili na formiranju Ekološke organizacije “Zeleni”, prve nevladine organizacije u socijalističkoj BiH.
Sjećam se kako je svojom intervencijom na Osnivačkoj skupštini pomogao otklanjanju dileme o izboru rukovodstva: “Tajno glasanje je tekovina demokratije, ali javno glasanje jača karakter”, rekao je Karadžić.
Pećanin se u nastavaku teksta ne zaustavlja te nastavlja:
Zahvaljujući velikim dijelom upravo dalekovidnosti Radovana Karadžića i njegovoj brizi za interese srpskog naroda – danas postoji Republika Srpska. Svijet, ta takozvana međunarodna zajednica, je pokazao sve svoje licemjerje kroz odnos prema Karadžiću – njega i desetine srpskih heroja je privela Haškom tribunalu za ratne zločine, istovremeno legalizirajući tekovine njegove vizije i borbe – Republiku Srpsku, prije svih.
Srpski heroj Radovan Karadžić je zasluženo postao i globalna ikona i simbol borbe protiv novog svjetskog poretka, zaključuje Pećanin i dalje nastavlja šokirati:
Nažalost, srpski narod se tek djelimično odužio Karadžiću za njegovo herojsko djelo. Na današnji dan prije dvije godine, aktuelni predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik je na Palama otvorio savremeni studenstki dom (“po svim europskim standardima”) koji je dobio ime “Radovan Karadžić”, dok je prošle godine Karadžićeva kćerka Ljiljana postala potpredsjednica Narodne Skupštine Republike Srpske.
Međutim, čini se da je već desetljećima vlasti u Srbiji imaju licemjeran odnos prema liku i historijskom djelu Radovana Karadžića.
S jedne strane, Republika Srpska je, prema riječima Dobrice Ćosića, najznačajnije nacionalno ostvarenje srpskog naroda u 20. stoljeću, dok je Ivica Dačić na nedavnoj zajedničkoj sjednici vlada Srbije i Republike Srpske održanoj u Trebinju objasnio domaćinima da “nije Kosovo, već je Republika Srpska najznačajniji interes srpskog naroda i Srbije”.
Pećanin na kraju zaključuje kako je Radovan Karadžić zaslužio da mu se makar Beograd oduži na primjeren način.On nudi i rješenje:
Na primjer, zašto Knez – Mihailova ulica ne bi bila preimenovana u Ulicu Radovana Karadžića?
Ne sumnjam da bi Nenad Kecmanović – po uzoru na prijedlog promjene imena Republike Srpske u Zapadnu Srbiju – uspješno obrazložio prijedlog, da bi Muharem Bazdulj i Ljiljana Smajlović to lijepo novinarski uobličili, dok bi Čedomir Antić i Predrag Marković pružili ubjedljivu historijsku argumentaciju tog čina, zaključuje Senad.
Ovaj nevjerojatni tekst je objavljen u tjedniku Danas, u Beogradu, 19.03.2019. I jedino logičko pojašnjenje je da je Senad Pećanin ili potpuno prešao na stranu zla i genocida ili je tekst napisao u ironičnom tonu. Što je manje vjerojatno. Jer kako znamo, ironija, cinizam, sarkazam, i ostali književni stilovi u BIH javnom prostoru i šire, zabranjeni su.
Nadamo se da je Senad Pećanin ipak pribjegao nedopustivom. Ironiji. Cinizmu. I sarkazmu.
Te da je tekst pisao koristeći jedan od tih književnih stilova. I time postao prvi BH građanin kojem je taj stil dopušten.
U suprotnom to bi to značilo da je BIH dobila još jednog štovatelja Radovana Karadžića. I to među Bošnjacima. I to u Sarajevu.
Gospodin Pećanin neka se očituje, jer su naši čitatelji i njegovi štovatelji u šoku. Je li on stvarno misli da je Radovan Karadžić zaslužio ulicu, ili je to pisao ciničko-ironijsko-sarkazmički?
Ako je to pisao u jednom od tih stilova, neka nam dostavi BH zakon, ili pak dio ustava, koji mu kao građaninu, omogućava, da slobodno svoja politička stajališta i gledišta, ispoljava kroz te stilove. Ako doista BIH Ustav omogućuje svim građanima BIH bez obzira na vjeru, naciju, i političku pripadnost, slobodno izražavanje stavova, kroz razne književne stilove, onda je to nešto posve novo za nas. Budući da se upravo iz adresa kuda hodaju Pećani i Senadi, ljudima druge nacije, vjere i političke ideje, uzima mjera dopustivog korištenja istih književnih stilova.
Hvala unaprijed na dostavljenom odgovoru.