Piše: Marko Tomaš l  Lupiga.com

Izjaviti 2022. godine da nešto vodi u etničku podjelu države Bosne i Hercegovine u najmanju je ruku imbecilno. Mislio sam da je rat Bosnu i Hercegovinu odavno pretvorio u etnički podijeljenu državu, zemlju preciznije, jer ta podijeljenost već 30 godina onemogućava stvaranje države. Zbog toga i imamo stalni sukob modela koji bi trebali dovesti BiH na razinu funkcionalne države. Ono što većini tih modela nedostaje jeste zdrav odnos prema stvarnosti, točnije sagledavanje i konačno prihvaćanje stanja na terenu. Koncept građanske države, u slučaju BiH, najviše je u sukobu sa stvarnošću, točnije – posvađan je s njom do nekomuniciranja.

Situacija je takva da u odnosu na pozitivne pravne propise i tzv. europske vrijednosti sve što se u BiH zagovara – pitanje je kako i koliko itko išta želi primijeniti – jeste diskriminatorno spram nekoga. A sve što se predlaže u pravilu je diskriminirajuće prema onima koji su na nekom području manjina. Kao što glas Hrvata iz Sarajeva ne vrijedi jednako kao glas Hrvata iz Hercegovine isto tako glas Bošnjaka iz Ljubuškog, u slučaju implementacije prijedloga visokog predstavnika, vrijedi manje nego glas Bošnjaka iz Sarajeva. Računica je bosanskohercegovački prosta i gadna – tko je u manjini najeb’o je, kao da ga i nema.

S obzirom da je situacija na terenu uistinu takva ja s tim nemam nikakav problem.

Ono što se medijskom ofenzivom kontra Schmidtovog prijedloga zamagljuje jeste paradoks da je najveći krivac za trenutni džumbus Hrvat iz Sarajeva koji je doveo do toga da su Bošnjaci većinom omrznuli sve Hrvate koji se ne zovu Željko Komšić kojega za to uopće nije briga. On jednostavno želi biti dijelom vlasti i za njega je cijena – mržnja prema narodu kojeg nominalno predstavlja – prava sitnica. A zbog njega smo izgubili vrijeme i sve što se sada događa posljedica je njegove bahatosti, tvrdoglavosti i ordinarnog bezobrazluka. Šteta koju je nanio hrvatskom narodu ogleda se i u trenutačnoj poziciji HDZ-a BiH koji upravo zbog njega drži sve istinski bitne političke procese zakočenima. Da imaju smisla za humor iz HDZ-a BiH bi odavno Željku Komšiću poslali nekakvu zahvalnicu.

Mržnja prema Hrvatima kojom isijavaju pojedini novinari i analitičari tolika je da bi trebala zabrinuti i samog Željka Komšića jer u nedostatku drugih i drugačijih Hrvata mogla bi se jednom obiti i njemu o glavu. Doduše, on ju je generirao pa se nema što čuditi. Sam je doveo do toga da pripadnici jednog naroda ne mogu shvatiti da u okviru drugog naroda ima svakakvih ljudskih jedinki koje se među sobom razlikuju po većini karakteristika izuzev te jedne koju nitko ponaosob nije birao. Komšić je više od HDZ-a zadnjih godina dao doprinos tome da se sve BH Hrvate naprosto smatra ustašama što sigurno zasmijava one kojima sve to ide u korist – HDZ-u koji se ne mora previše truditi oko mobilizacije birača i sestrinskoj joj mladomuslimanskoj SDA koja ne mora blatiti Hrvate kada to za njen račun čini jedan Hrvat.

A što se tiče suda u Strasbourgu on će presuditi u korist apsolutno svakog pojedinca iz BiH koji pošalje tužbu protiv Bosne i Hercegovine. Razlog je opet jednostavan – sve te presude govore u prilog tomu da je u ovakvoj BiH doslovno svaki pojedinac diskriminiran. Ti isti ljudskopravaši su je pravno ovakvu i konstruirali. Narodi imaju kakva-takva prava, ali pojedinac nema nikakva, osim ako se depersonalizira i ne svede sebe isključivo na tu jednu jedinu, nacionalnu identitetsku odrednicu. Tako da presude iz Strasbourga možete okačit mačku o rep što naši političari redovito i čine znajući da bi implementacija barem jedne od tih presuda označila početak potpune rekonstrukcije bosanskohercegovačkog pravnog okvira. A s obzirom da su se vlasti i privilegija dočepali jašući upravo etničkog pravnog konja to nikada neće uraditi. Uostalom i gospodin „uzrok ujdurme“ Komšić se vlasti dokopao istim principom a sad kao reže granu na kojoj sjedi a oni mu kao ne daju.

Željko, hvala Vam kao i Vašim kolegama, što će i ispod ovog teksta od strane mojih sugrađana uslijediti komentari tipa: a ha, Marko, moglo se odmah po imenu znat da ćeš ovako pisat!

Tako je to kad tzv. narod „misli“ jednom umjesto svojom glavom. Ne može vjerovati da netko drugi ne čini potpuno isto. I tako ne vidi da odavno živimo u aparthejdu. Pokreću ga strah i, posljedično, mržnja, dva potporna stupa bosanskohercegovačke politike od početka devedesetih godina prošlog stoljeća. U kolonijama je aparthejd normalna stvar. Put do istine počinje time da prestanemo sami sebe lagati.

A Srbi? Šta Srbi, to u Federaciji i nije narod nego statistička greška.