Mostarski Camel Trophy

Dugo sam mislio da je mostarski gradonačelnik Ljubo Bešlić nesposobni i gramzivi pojedinac s kravatom, ali sam se prevario. U desetercima opjevana prva glava grada na Neretvi zapravo je sjajan turistički menadžer i zabavljač svojih sugrađana i slučajnih prolaznika, putnika namjernika i onih koji nesrećom zalutaju u Mostar. Dokaz?
_________ piše: Veselin Gatalo l pogled.ba 
Pa, prođite mostarskim vilajetom, sve će vam biti jasno. Imamo most jedinstven u svijetu, most koji vodi samo s jedne strane na… Ne vodi nigdje. Možete do kraja mosta i natrag. Na sjeveru Mostara je taj most. Inače, na sjeveru je i sjajna autostaza na kojoj možete, baš kao na kakvom tehničkom pregledu, isprobati do kojih se granica vaš automobil može boriti s neravninama, džombama, izlomljenim betonom, blatom, prašinom, čavlima, daskama i ostalim građevinskim materijalom. Neshvatljiv i skoro neprolazan prinudni pustinjski put kroz Sjeverni logor, nekadašnji austrijski vojni objekt, pruža nezaboravno iskustvo za vas i vaš auto. Branik, spojleri, karter, sve će to ostvariti bliski susret s najgorim mogućim putem, gume koje izdrže ulazak u Ljubangrad mogu slobodno na pravi Camel Trophy, kroz pustinju i prašumu.
Pogled kroz otvoren prozor (kroz prašnjavo prednje staklo je to nekad nemoguće) prikazat će vam tipičan pustinjski prizor. Polurazrušene zgrade, kao u Kabulu ili Alepu, čudna džamija sagrađena na nekadašnjoj vojnoj kapeli na koju je dodan minaret, neobično odjevena ženska čeljad nalik onima na sjeveru Afrike, osebujan muški stil i navika nošenja dugih brada i kratkih nogavica, upotpunit će doživljaj. Deva još uvijek nema, ali lako ih je zamisliti u navedenom dekoru. Vještina praćenja govora pustinje i tajnih znakova, trebat će vam koliko i vještina vožnje po pustari i prašumi. Prvo se skreće desno, pa opet desno, pa se ide pravo, pa lijevo, pa desno, pa se okrene malo lijevo, ide pravo, pa desno, i opet pravo dok ne… Ako nema kola ispred vas, naći ćete se u nepoznatom dijelu pustinje sa zabranjenim prolazom. Neobična čeljad koja, čini se, i spavaju tu, u pustinjskom dekoru, ispratit će vas pogledom. Najbolje je da se pravite da ih ne vidite, u nadi da će oni misliti da ne vide vas. Lako je, naime, zamisliti kako, kao u horor filmovima, trče usporedo s vama i lupaju po haubi automobila.
Ako nekim čudom prođete prvu fazu, pazite se zamki od otvorenih šahtova i raspalog asfalta. Od te igre pucaju gume, krive se felge i poluosovine. Prošavši usporivače i semafore koji propuštaju tri do pet auta odjednom, pogledajte nebo. Ako su se skupili imalo tamniji oblaci, idite prema najvišim visinama Ljubinoga grada. Bujice poput amazonskih i nilskih mogu svakoga trenutka zarobiti vas i vaš auto u blatnom i smrdljivom jezeru prepunom štakora koji suvereno vladaju Ljubangradom. Podignite prozore auta i molite se da neki od njih ne upliva kroz motor i ne ugrize vas zubićima punim fekalija. Na ovoj fazi mostarskog Camel trophyja, najboljima se pokazao renault. Ford je zakazao, mokre svjećice blokiraju rad motora. Kako god, možete provjeriti tropske sposobnosti vašeg auta. Na izlazu, spora vožnja od kojih 40 do 50 minuta, provjerit će pregrijava li se vaš auto pri stalnom polaženju i stajanju.
U Ljubangradu se ne zadržavajte više nego što morate. Udaljite se što brže. Hm, ako na kraju imate čime.