Seka Sidika Behmen je akademska slikarica i grafičarka, koja je svoju malu trgovinsku radnju u Staroj gradskoj jezgri Mostara morala zatvoriti 18. 3. kao i svi ostali zbog restriktivnih mjera borbe protiv koronavirusa. S puno prkosa i optimizma, vrata svoje radnje ponovo je otvorila za posjetitelje.
”Po prirodi sam optimist i vjerujem u bolje sutra, pa tako i sada, a prkos mi je urođen i govori da se moram boriti ako mislim opstati”, kaže Seka koja je u svojoj maloj čarobnoj radnjici izložila slike sa raznim hercegovskim motivima koje je radila u izolaciji svoga ateljea.
Da bi mogla preživjeti prodaje autohtone rukotvorine i cijene svojih umjetničkih djela prilagođava građanima sa sve manjom kupovnom moći, jer još ne može očekivati turiste koji su joj glavni izvor zarade.
Tako ljubitelji umjetnosti mogu kupiti slike rađene raznim tehnikama od grafike, linoreza do ulja na platnu, ali i džezve, fildžane i suvenire.
”Svjesna sam da je ljudima opala kupovna moć i da su rijetki oni koji će se u ovo doba odlučiti za kupovinu umjetničkih slika, pa sam se i ja prilagodila tim prilikama. Radila sam manje formate i pripremala slike koje mogu prodavati po nižim cijenama, jer sam svjesna da samo tako mogu preživjeti i uveseliti neke od posjetitelja koji će zaviriti u moju radnju”, pojašnjava Seka.
U doba izolacije prolazila je, kako kaže, kroz finansijske, ali i kreativne krize.
”U glavi su mi se stvarale razne slike, ali sve to je ostalo u meni. Historija umjetnosti nas je učila da u teška vremena ljudima treba ljepši prizor i nešto laganije, nešto veselije, da im da nadu”, pojašnjava autorica.
Radi i portrete, prema želji građana, a ono što izražava na platnu u velikim formatima uglavnom su teške teme koje će pokazati javnosti kada bude vrijeme za to.
”Nadu mi ne ulijeva vlast koja je svoje potrebe stavila ispred potreba naroda, nego prkos koji u meni raste iz dana u dan zbog nepravde koja je sve očitija na svim poljima. Vrijeme borbe protiv koronavirusa je pokazalo koliko je važna sloboda i onima koji o tome nisu razmišljali”, kaže Seka za Klix.ba.
Ta spoznaja, pored ekonomskih problema, ubijala ju je duhovno i blokirala na svim poljima umjetničkog izražavanja.No, spas je pronalazila odlaskom u prirodu i konstantnim radom.
”Ja sam stalno radila, samo da ne razmišljam. Ali, nisam mogla ignorirati činjenicu da ljudi svaki dan obolijevaju i ostaju bez posla, što je jasno pokazivalo da se o narodu ne vodi briga. Ja sam kao umjetnik valjda rođena da ne volim organe vlasti, jer kroz historiju su baš umjetnici uvijek progovarali protiv vlasti na razne načine, pa tako i ja moram reći da smatram kako kod nas vladaju glup, gluplji i najgluplji”, zaključuje Seka.