Mostarka Lana Prlić nećakinja ratnog premijera Herceg-Bosne: Svi se pitaju što radim u SDP-u

Mostarka Lana Prlić najmlađa je visoka stranačka dužnosnica u Bosni i Hercegovini i čitavoj regiji. Kada je u prosincu 2014. godine izabrana za potpredsjednicu SDP-a BiH, bila joj je tek 21 godina. Prethodno je odradila četiri godine stranačkog staža.
– U politiku sam – kazuje nam Lana dok sjedimo u mostarskoj Gradskoj kavani – ušla sa 17 godina. Bilo je to u svibnju 2010. godine, a kako nisam mogla postati punopravni član zbog maloljetnosti, pridružila sam se Forumu mladih SDP-a Mostar. U to vrijeme trajala je kampanja za opće izbore, na kojima je pobijedio Željko Komšić, a stranka ostvarila najbolji rezultat od rata.
Svojim političkim opredjeljenjem Lana je iznenadila mnoge, pogotovo u Mostaru, koji je od rata nacionalno prilično podijeljen grad. A možda i zbog strica Jadranka Prlića, ratnog premijera Herceg-Bosne, koji sada očekuje presudu u Haagu, piše Slobodna Dalmacija.
– Ja sam dijete iz tzv. miješanog braka: majka je Bošnjakinja, otac Hrvat. Dijete sam razvedenih roditelja i uvijek je to bilo nekako prožeto između dvije strane. Osnovnu i srednju školu završila sam po hrvatskom programu, ali mi je smetalo kada sam došla u gimnaziju što imamo dvije škole pod jednim krovom. Živjela sam i školovala se na jednoj strani, a nena i dedo, s kojima sam jako vezana, s druge su strane Neretve. Nisam se htjela svrstavati ni u uz jedne ni uz druge, u te nekakve nacionalne torove. Ovdje nemate baš previše izbora, ili ste naš ili tuđi. SDP je jedini koji je okupljao ljude različitih vjera, nacija, različitih “backgrounda” – objašnjava Lana.
Spomenuta kampanja, u kojoj je radila sve i svašta, od lijepljenja plakata do agitiranja među biračima, usmjerit će i njezinu buduću profesionalnu orijentaciju. Definitivna odluka je pala upisivanjem na studij međunarodnih javnih odnosa na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu.
– Uvijek sam voljela politiku. Bila sam angažirana kroz međunarodne organizacije, ali vidjela sam da nema ništa opipljivo što bih ja mogla promijeniti. Shvatila sam da se jedino politikom može dogoditi promjena – kaže Lana Prlić.
Uzlet u visoku politiku doživjela je nakon općih izbora u jesen 2014. godine. SDP je tada na čelu sa Zlatkom Lagumdžijom potučen do nogu, pa je u prosincu održan izvanredni stranački kongres. Lana, uz osmijeh, veli da joj ni dandanas nije jasno kako se sve odigralo.
– Kao i mnogi drugovi iz mostarskog SDP-a, i ja sam iz puke forme ispunila obrazac s kandidaturom za Glavni odbor, ali uopće nisam bila delegat. Kongres je trajao 24 sata i iduće jutro zove mene predsjednik mostarskog SDP-a i kaže: “Lana, čestitam, ušli ste u Glavni odbor!” Ostala sam u šoku, uopće se nisam nadala takvom ishodu. Bila sam među prvih 20 koji su ušli u Glavni odbor, sa 190 glasova, gotovo najviše – prisjeća se svojih prvih unutarstranačkih izbora.
Uspjeh pripisuje činjenici što je živjela u Mostaru, a studirala u Sarajevu, pa je imala priliku upoznati podosta članova na raznim seminarima, stranačkim skupovima, akcijama…
– Nekih sedam-osam dana poslije kongresa nazvao me novi predsjednik Nermin Nikšić i pozvao da dođem na razgovor.
Apsolutno nisam znala o čemu je riječ. U razgovoru mi je ponudio mjesto potpredsjednice partije, što je za mene bio šok. Znala sam Nermina kao člana, našeg premijera, ali stvarno nisam očekivala. Na koncu sam prihvatila njegovu ponudu. Mandat je bio na devet mjeseci jer smo morali ići u totalnu reformu stranke. Krenuli smo od revizije članstva, upisa novih ljudi, promjene načina rada…
U listopadu 2015. opet sam izabrana u GO SDP-a, Nikšić je potvrđen za predsjednika i zadržao je većinu rukovodstva. U tih devet mjeseci obišli smo čitavu BiH, nove članske iskaznice osobno smo uručivali svakom članu, zahvaljivali što su s nama ostali, jer to i nije baš bilo popularno i svi su nam predviđali propast – kaže Lana Prlić.
Prvi put potpredsjednica stranke postala je pola godine prije diplome. Danas je, međutim, što je rijetkost za ljude u politici, na zavodu za zapošljavanje. Malo prije našeg razgovora bila je na “birou” i produžila knjižicu. Živi od pomoći roditelja.
– Lagala bih vam kada bih rekla da mi se život nije promijenio otkako sam došla na dužnost potpredsjednice SDP-a. Htjela, ne htjela, moram paziti na neke stvari na koje do jučer nisam, pa tako s kojim ljudima sjedim, što i kako govorim i ophodim se, jer sve se može okrenuti kontra vas. Ali ni jednog trenutka nisam požalila što sam ušla u politiku. Ovo mi je velika škola, naučila sam u ove dvije godine u politici mnogo toga što nigdje drugdje vjerojatno ne bih naučila. Bez obzira hoću li za 10-15 godina biti politički aktivna, neke stvari kroz koje sam prošla su prava životna lekcija – ističe Prlić.
Već je počela razmišljati o lokalnim izborima, koji bi se u BiH trebali održati 2018. godine.
– Vjerojatno će to biti kandidatura na gradskoj razini, što bi bio najbolji test da se vidi koliko ljudi vide moj angažman i podržavaju me. Trebate uzeti u obzir da u Mostaru već osam godina nije bilo lokalnih izbora. Ja čak nikada nisam ni glasala na njima – kaže.
Nedavno je izišla i s konceptom preuređenja Mostara čiji je krajnji cilj jedinstveni grad. HDZ je nominalno također za, dok se SDA protivi, pa pitamo ima li sličnosti u njihovim prijedlozima.
– Kada gledate na daljinu, ispada isto, ali nije ni nalik. Mi predlažemo jedinstveni grad s tri općine, ali poprijeko Neretve, a ne uzduž. Sjever, Centar i Jug bile bi općine, ali nikako ne bi pratile ratnu liniju razgraničenja, od i do Bulevara, kao što žele HDZ i SDA. Ušla sam u politiku radi jedinstvenog Mostara, jer se ne želim pravdati bilo kome jesam li s ove ili one strane rijeke. I naš i prijedlog Centra za mir i međuetničku suradnju, koji smo mi također podržali, oni su srušili. Prvi nisu dali radnoj grupi čak ni na razmatranje. Sasjekli su ga u startu združenim snagama.
Vrlo vjerojatno imaju neke dogovore otprije. Njima odgovara ovaj status, gdje nemamo gradsko vijeće, gdje sve odluke donosi jedan čovjek, uz pomoć drugog koji vodi financije. Oni nikome ne polažu račune, imaju na raspolaganju veliki budžet, odlučuju o sudbini grada i svih građana. Ali nisu samo problem HDZ-SDA, nego i međunarodna zajednica, koja nimalo ne pritišće da se riješi problem. Problem će biti kada se jednog dana raspišu izbori u Mostaru, jer tko će na njih izići?! – pita se mlada SDP-ova potpredsjednica.
Uz politiku, trenutačno je na magisteriju iz međunarodnog poslovanja i financija. Javila se u međuvremenu na dosta natječaja, ali nigdje nije prošla. Ne odaje dojam da je to baš previše frustrira, a i nema šanse, decidirana je, da bi promijenila stranački dres. SDP ili ništa drugo.
– Ili ću biti aktivna u SDP-u ili se povući, ali ne podržavam mijenjanje dresova, pogotovo slijeva nadesno, a i obratno. Znači da nemate nikakav društveni interes na pameti, nego samo privatni. Isto tako, ne bih se ni odselila iz BiH. Ovo je vrlo lijepa zemlja, ljudi su dobri, samo je pitanje sustava. Gdje god da odemo, od Amerike do Japana, super se snađemo i ponašamo. Ali kada se ovdje vratimo, kao da se nešto dogodi. Sve je, po mojemu mišljenju, do sustava; da se neke stvari stave na svoje mjesto, svima bi bilo bolje – recept je velike uzdanice SDP-a u susjednoj državi.
Lana Prlić nacionalno se izjašnjava kao Hrvatica, dok kao materinski jezik navodi BHS (bosansko-hrvatsko-srpski).
– To je zato što ne govorim čisti ni hrvatski, ni srpski, ni bosanski. To je neki miks, kao što je i BiH. Iako sam išla u školu po hrvatskom planu, nisam se tjerala govoriti “tisuća”, već “hiljada”. Ili ako kažem “kruh”, ne vrijeđam nikoga tko govori “hljeb”.
Kada bi se svi prirodnije ponašali, bilo bi svima puno bolje – kaže.
Prezime joj baš i nije često među SDP-ovcima. Dapače.
– Kada čuju moje prezime, ljudi ne očekuju da sam u SDP-u. Ne samo u Mostaru, nego i na svim seminarima. Ne mogu moje prezime povezati sa SDP-om jer ne znaju pozadinu koja se krije iza toga – napominje.
Stric Jadranko, kaže, nikad je nije pitao zašto je odabrala baš stranku sasvim suprotnu od njegove.
– U posve smo korektnim odnosima, stric zna sve o meni, ali me nikada nije pitao zašto sam u SDP-u, niti ikada govorimo o tome, piše Slobodna Dalmacija.