Dakle, Grad Mostar je krenuo u ambicioznu misiju koju su nazvali ‘Toward Zero Waste’, u stilu holivudskih blockbustera s plemenitim ciljem – nula otpada. Ako je vjerovati onom što kažu, to znači da će Mostar postati grad gdje, jednom kad sve završi, nećeš više moći naći ni jednu plastičnu bocu kako pluta Neretvom, niti će se ispod mosta slagati slojevi smeća kao arheološki slojevi.
Naravno, tu su i partneri – općina Tuzi i Konavle, što znači da ćemo vidjeti jedan lijepi troentitetski napor da se civilizacijski dosegne nirvana čistoće. Program je podržan od Interreg IPA Programa, jer valjda netko na EU razini misli da je krajnje vrijeme da i Mostar krene prema cirkularnoj ekonomiji. Ako muftija ne spriječi, i sve prođe kako su zamislili, grad bi mogao biti pretvoren u eko-oazu – a neće to biti bez nekih konkretnih koraka. Ne spominjemo mi bezzze šeika muftiju. Jer šta znaš đe će se šta otkriti. Kakva osmanska kupelj. Kakav vridan kabur. Kakav mač osloboditelja. Ili možda čak otpali nokat Sulejmana Veličanstvenog dok je tuda prolazio ne znajući da ćemo ga voljeti i toliko stoljeća nakon što nam je srušio ponos i pretvorio nas u roblje.
Plan je već postavljen: s budžetom od gotovo 800.000 eura (od kojih, naravno, većina dolazi iz EU džepova, jer ipak smo majstori grantova), u Mostaru ćemo imati novi plan za upravljanje otpadom, dva vozila za odvoz smeća, mobilno reciklažno dvorište i čak dva reciklomata za plastične boce i limenke. Da ne zaboravimo i kontejner za kabasti otpad – deset njih, da budemo precizni. Za kraj, 1.800 domaćinstava dobit će svoje tri plastične kante za odvajanje otpada, i sve to uz divlje deponije koje će biti očišćene i ozelenjene.
Ako Mostarci odrade svoje, možda za par godina o otpadu budemo pričali samo kao o povijesnom artefaktu. A tko zna, možda čak i Kordić, s reciklažom u ruci, postane lice eko-revolucije.