Kada je 2003. godine tadašnji visoki predstavnik Paddy Ashdown nametao mostarski status, stizali su brojni glasovi da to ne čini. “Mostar je moja daytonska obveza”, odgovarao je Ashdown.
Do promjene Statuta još nije došlo iako je i Ustavni sud Bosne i Hercegovine u svojoj konačnoj i obvezujućoj presudi dio Statuta proglasio protivnim Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima. Otklanjanje diskriminirajućih odredbi odnosi se na birače iz središnje zone i na granice izbornih jedinica zbog kojih glasovi birača hrvatske nacionalnosti vrijede manje od glasova birača bošnjačke nacionalnosti, piše Večernji list.
I ove, 2015., godine građani grada na Neretvi trpe posljedice Ashdownove odluke.
Prije svega, Mostar kao jedan od tri središta u BiH u usporedbi sa Sarajevom i Banjom Lukom gubi utrku. Zbog neriješenih političkih i pravnih pitanja, veliki broj potencijalnih ulagača zaobilazi hercegovačko središte. Manji priljev sredstava u proračunu znači i manja ulaganja u infrastrukturu što je vidljivo u Mostaru na svakom koraku. Grad je zapušten i kada je riječ o odvozu otpada. I gradska vlast ima smanjen legitimni kapacitet jer izbora nije bilo od 2008. godine. Zbog toga su u Mostaru i proračuni u funkciji održavanja socijalnoga mira korisnika proračuna. Unatoč Statutu i neprovedbi izbora, gradske vlasti imaju još dovoljno prostora učiniti znatno više kako grad ne bi bio zapušten. Gledano s političke razine slabljenjem pozicije Mostara, slabi se i pozicija Hrvata koji grad na Neretvi smatraju političkim, gospodarskim, kulturnim, znanstvenim, medijskim i svakim drugim središtem. Brojne institucije od nacionalnog interesa trpe zbog minimalnog ili nikakvog financiranja iz gradskog proračuna.
Stav hrvatske politike u BiH je da Mostar treba biti uređen kao sve druge sredine u BiH.
“Nemojte da se igramo više s Mostarom. Mostar treba biti grad otvoren za svakoga. Ja ću govoriti da je sjedište Hrvata. Nitko ne brani da to kažu i Bošnjaci i Srbi”, riječi su hrvatskog člana Predsjedništva BiH Dragana Čovića. Istodobno, Mostar se kao jedini multietnički grad u BiH pokušava prikazati kao grad slučaj. S druge strane, dijelovi BiH s jednonacionalnom strukturom prikazuju se kao poželjne životne sredine u kojima nema međunacionalnih problema. Priča o posebnosti grada na Neretvi pretvorena je u spin kako bi fokus i dalje bio na Hercegovini umjesto na općinama u središnjoj Bosni gdje postoje značajniji problemi, čak i sigurnosne naravi
Stav bošnjačke politike je da grad treba imati poseban status. “Ono što je strateška stvar dva naroda u Mostaru jeste taj statut grada koji je promijenjen jednostranom odlukom visokog predstavnika da bi zatim pozicija Bošnjaka bila dodatno oslabljena odlukom Ustavnog suda. Mi smo se našli u situaciji gdje više mi kao bošnjačka strana ni korak ne možemo napraviti”, rekao je bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović odgovarajući na optužbe iz SDP-a. Na taj način neriješeno pitanje Mostara produbljuje ionako veliki politički procjep između Hrvata i Bošnjaka u Federaciji koji se u mnogočemu ne slažu. Rješavanje statusa Mostara i istodobno statusa općina u središnjoj Bosni je svojevrsni ispit zrelosti između partnera na federalnoj razini stranaka HNS-a i SDA. I na njemu će se vidjeti ima li Federacija kao entitet uopće budućnost.