Pomenom u Staroj crkvi u Bjelušinama i bacanjem cvijeća u rijeku Bunu 14.6 je u Mostaru obilježena 28 godišnjica egzodusa Srba iz doline Neretve kada je u nekoliko junskih dana 1992. od Čapljine do Bradine protjerano više od 30.000 Srba, a 431 lice je poginulo i nestalo.
Na današnji dan, samo u mjestu Buna nestalo je 18 srpskih boraca i 11 civila, a za nekima od njih se još traga.
Predsjednica Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Nevesinje, koja je organizator obilježavanja, Aljonka Dželetović kazala je da jun 1992. bio tragičan mjesec za Srbe u dolini Neretve.
“U svega nekoliko dana nestalo je 431 lice. Neki su ubijeni, neki odvedeni u logore, neki su mrtvi razmijenjeni. Tih dana Mostar je gorio, gorilo je sve što je srpsko, gorila je naša Saborna crkva Svete Trojice. Danas kada se taj hram uzdiže vraća nam se vjera u ljude ovdje, u suživot“, kaže Dželetovićeva.
Ona se nada da će se povjerenje izgraditi time što će svi reći gdje su svi nestali i da će se sahraniti sve žrtve, ne samo srpske, nego i bošnjačke i hrvatske.
“Svaki čovjek je zaslužio da se dostojanstveno sahrani, da se zna istina o njegovom stradanju i da se procesuiraju ratni zločini. Jako mi je žao što je taj proces tako spor i bolan, ali mi porodice nećemo nikada odustati i poručujemo svima koji su učinili zločin nad bilo kojom žrtvom da će odgovarati za svoj zločin. Nadamo se da ćemo sahraniti sve žrtve i naći trajni mir i bolju budućnost za našu djecu“, navodi Dželetovićeva.
Član kolegijuma direktora Instituta za nestala lica BiH Nikola Perišić kazao je da je jako važno da gajimo kulturu sjećanja kako nam se istorija ne bi ponavljala svakih 50 godina. On je naveo da se sa područja Hercegovine još uvijek se traga za 81 osobom.
“Protok vremena nam nije saveznik kada je u pitanju traganje za nestalim, ali ćemo proces nastaviti i nadam se da ćemo u narednom periodu imati vidljivije rezultate kada su u pitanju srpske žrtve“, naveo je Perišić.
Slavica Slavić svake godine je na godišnjici obilježavanja stradanja na Buni gdje je prije 28 godina nestao njen brat – pripadnik Vojske Republike Srpske koga još nije pronašla.
“Tražim brata Sinišu Marića, ovo je 28. godina. Svaki dan je predug za nas. Jedina želja mi je da mogu upaliti svijeću na grobu. Na današnji dan 1992. moj brat je krenuo prema Buni i na mostu mu se gubi svaki trag“, kaže Slavica Marić.
Nataša Okuka još uvijek traga za svojim ocem koji je nestao u Mostaru u aprilu 1992.
“Tih dana u Mostaru je bio haos. Moj otac nije vjerovao da će biti rata, vjerovao je u dobrotu u ljudima. Imamo neka saznanja i ko ga je odveo, davala sam više puta izjavu u SIPA-i, ali do danas nisam pronašla oca“, kaže Nataša Okuka.
Petnaestog juna 1992. zapaljena je i Saborna crkva Svete Trojice u Mostaru, tada najveća pravoslavna bogomolja na Balkanu, a nakon toga i svi pravoslavni hramovi u dolini Neretve.
Mostarski paroh Radivoje Krulj koji je danas služio pomen kaže da je najveća utjeha Hristos i obnova Sabornog hrama.
“Naša crkva je zapaljena 15. juna 1992., a naša zajendica kao i hram iščupana iz korjena ovog grada. Naši vjernici su odvođeni iz stanova, ubijani. Za neke se još uvijek ne zna gdje su. Ja i danas apelujem i molim sve one koji bilo šta znaju o tome da, evo, kažu meni, pod zakletvom ispovjesti, samo da ih pronađemo i na dostojanstven način sahranimo“, ističe Krulj.
On dodaje da je i danas teško u Mostaru. “Mnogo je teško, ali obnavljamo Hram, obnavljamo našu zajednicu, borimo se“, naglašava sveštenik.
Predsjednik Ratnih vojnih veterana iz Nevesinja Brano Zečević navodi da je povlačenje Srba iz doline Neretve i danas nerazjašnjeno i u vojnom i u političkom smislu. “To jutro je jedna grupica ispod Šarića džamije prešla Hadžića liman, prešla na lijevu stranu, zapucala. Neko iz komande je naredio povlačenje. Ja bih i danas želio znati ko je to. To će ostati rana i žal svim Srbima iz doline Neretve. Imali smo kapacitete, bili smo brojniji. Borbe praktično nije bilo“, prisjeća se tih teških dana Zečević.
On navodi da je na lokaciji gdje je upala ta grupa poginuo svega jedan vojnik.
Zaštićeni svjedok-pokajnik „C17“ (bivši pripadnik „crvenih beretki“), u Haškoj sudnici, u procesu protiv Miloševića, svjedočio je ovako: „Perišić nas je početkom juna postrojio na mostarskom aerodromu i kratko rekao: „Vojska se povlači. Dobili smo Derventu, Bosanski Brod i cijeli Posavski koridor…dok Hrvatima ostavljamo dolinu Neretve. Srbi koji žele da ostanu, od vojske mogu da dobiju samo oružje…“
U junu 1992. godine prilikom velike vojne akcije Hrvatske vojske, HVO-a i HOS-a, kojom je komandovao general Janko Bobetko, u napadima koji su počeli 7. juna i trajali do 26. juna došlo je do egzodusa i velikog stradanja Srba u dolini Neretve.
Na obilježavanju u Mostaru bio je prisutan ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa u Savjetu ministara Staša Košarac, načelnik opštine Nevesinje Milenko Avdalović, zamjenica gradonačelnika Trebinja Slađana Skočajić, predstavnici boračkih udruženja sa područja Hercegovine, predstavnici Srpske pravoslavne crkve, SPKD “Prosvjeta“ Gradski odbor Mostar, te porodice žrtava.
Za ubistva, progone i zarobljavanje Srba u dolini Neretve vođena su svega dva procesa pred Sudom BiH i osuđena su četiri lica.
Na današnji dan obilježava se i Dan nestalih hercegovačke regije u Odbrambeno-otadžbinskom ratu, te je kod Spomenika slobode na gradskom trgu u Nevesinju položeno cvijeće, a polaganje cvijeća je uslijedilo i kod Spomen obilježja na Gvozdu gdje posjećena i Spomen soba.
Izvor: Topportal/Preokret, Foto: Youtube
wpDiscuz
