Sedamdesetosmogodišnji Banjalučanin Petar Princip naglašava da je njegov stric Gavrilo izvršio atentat na austrougarskog prijestolonasljednika i tiranina Franca Ferdinanda boreći se slobodu srpskog i ostalih naroda u svijetu.
Princip kaže da današnji atentati u svijetu nisu kao nekad jer se ne izvršavaju nad tiranima i ugnjetačima, ali da će ime i uzvišeno Gavrilovo djelo i dalje zlatnim slovima ostati ispisani u povijesti srpskog i svih slobodarskih naroda svijeta.
“Umobolni su svi koji mog strica danas nepravedno smatraju teroristom. Poznato je da je Veliki rat bio pripremljen i da je atentat u Sarajevu iskorišten samo kao povod za njegov početak“, ocjenjuje Princip.
Povodom 28. travnja, kada se navršava 100 godina od smrti njegovog strica, Petar kaže da se politika danas upetljala u život i djelo Gavrila Principa, čije je ime postalo nepoželjno u Sarajevu, odakle se od posljednjeg rata naovamo uklanjaju njegovi herojski tragovi.
“Kao član Gavrilove uže obitelji mogu reći da su sve to politička gibanja. Tako su i Principovom mostu dali ime Latinska ćuprija. Htjeli su da se zove Ferdinandov, ali nije uspjelo zbog pritiska međunarodne javnosti“, ističe Princip.
Negodujući što se u medijima objavljuju samo Principove slike iz zatvora, Petar je ustupio nekoliko originalnih fotografija svog strica iz gimnazijskih dana, te otkrio da je iz priča roditelja zaključio da je Gavrilo bio jako živahan i nestašan, te da je često dolazio kući iscijepane odjeće.
“Ništa nije slutilo da će Gavrilo izvršiti atentat. Svi su bili iznenađeni tom viješću i dolaskom žandara, koji su ih ispitivali, saslušavali i nadzirali“, priča Princip.
On kaže da ga je šest godina odgajala Gavrilova majka Marija, koju su svi zvali baba Nana. Ona je bila udana za Gavrilovog oca, koji se, također, zvao Petar.
“Bio je rođeni brat mog djeda Stojana, a Gavrilo i moj otac Danilo bili su braća stričevići. Svi su živjeli u jednoj obiteljskoj kući u selu Obljaj, kod Grahova, do 1942. godine, kada je dio obitelji, uključujući i mene, tijekom rata izbjegao u Knin. Vratili smo se u Grahovo 1945. godine“, sjeća se Princip.
On napominje da se ljudi i dalje zanimaju za njegovo srodstvo sa Gavrilom, te da nikada zbog toga nije imao probleme.
wpDiscuz