Ako se komentar ministrice vanjskih poslova Bisere Turković prevede na loš bosanski jezik, izvitoperen dugogodišnjim boravkom u Švedskoj, onda on, otprilike, izgleda i ostavlja poruku onako kako ga je svojim priprostim, nediplomatskim riječima formulirao Mahmutović iz Švedske: kao poziv na linč sudija i tužitelja koji su sudjelovali u presudi Mahmuljinu, na njihovom obrednom pljuvanju i gađanju jajima, po starom dobrom narodnom običaju kosovskih Albanaca.
Piše: SENAD AVDIĆ l Muž Komšićeve ambasadorice Danke Savić
Krajem prošlog mjeseca, članovi Vijeća Suda Bosne i Hercegovine koje je izreklo nepravomoćnu presudu Sakibu Mahmuljinu od deset godina zatvora zbog ratnih zločina, prijavili su prijetnje koje su dobili nakon izricanja presude. “U petak smo obavijestili Tužilaštvo BiH da se osjećamo ugroženima, jer je na jednom portalu objavljen tekst koji poziva na linč sudija Suda BiH koji su sudili u ovom predmetu“, rekla je za medije sutkinja Mira Smajlović.
Autor teksta koji je prouzročio strah i uznemirenje kod sudaca je izvjesni Muhamed Mahmutović, novinar koji živi u Švedskoj, okomio se na članove sudskog Vijeća koji su izrekli presudu generalu Mahmuljinu, kao i na tužitelja Sedina Idrizovića, koji je, tvrdi Mahmutović, “za svoje gnusno (zlo) unaprijeđen na viši nivo: nakon ovog montiranog procesa imenovan je u VSTV”.
Autor posebno insistira na ulozi, odnosno odgovornosti sudija i tužitelja Bošnjaka.
“Da su ove dvije sudinice (Mira Smajlović i Minka Kreho, op “SB-a”) to uradile Albancima, ko zna šta bi im se desilo, a ne bi se dobro pisalo ni Idrizoviću, koji nije imao hrabrosti podići optužnicu za evidentan genocid nad Bošnjacima, dokazan od strane međunarodnih sudova. Kod Bošnjaka će ove spodobe živjeti sa svim počastima, bez bojazni da će im barem gradovi gdje žive osvanuti oblijepljeni njihovim slikama na stubu srama, da će ih neko pljunuti u prolazu ili gađati jajima.”
SUDIJSKA NADOKNADA
Pisac ovog pseudonovinarskog trasha iz daleke Švedske, dakle, očajava što Bošnjaci nisu dostigli nacionalnu i civilizacijsku razinu osviještenosti do kakve su dobacili kosovski Albanci, koji su se likvidacijama svjedoka, prijetnjama tužiteljima, sudijama, širokim reportoarom nasilja i opstrukcija “uspjeli” izboriti da se njihovim ratnim herojima ne sudi na Kosovu nego pred Specijalnim sudom u Haagu.
Nije poznato je li ljuti Krajišnik Mahmutović katkad poželio u novoj domovini Švedskoj “pljunuti ili gađati jajima” nekog državnog službenika, policajca, sudiju, tužitelja… čijim radom nije bi zadovoljan. Poznato je kako bi se proveo da mu je to pošlo za rukom: požalio bi gorko i proklinjao dan kad je iz rodnog Bužima odlepršao u Skandinaviju.
Inspektori Agencije za istrage i zaštitu BiH (SIPA) su po nalogu Tužiteljstva BiH pokrenuli istragu protiv autora uvredljivih prijetnji. Stoga je realno očekivati da će se u daljnjem procesu i međunarodnoj pravnoj pomoći u komunikaciji u kojoj je nužna pomoć švedskog pravosuđa, osigurati izjašnjavanje Muhameda Mahmutovića o utuživim motivima i nečasnim namjerama njegovog javnog očitovanja glede presude Sakibu Mahmuljinu.
Ono što bi eventualno moglo ići u korist Mahmutovićeve odbrane i pomoći mu da se iščupa iz huligansko-nacionalističkog gliba u kojem se zaglavio, moglo bi biti njegovo pozivanje na činjenicu da u svojoj prijetnji sudijama i tužitelju nije radio ništa drugo nego svojim riječima, poganim i kvrgavim, prenosio službeno stajalište nadležnih državnih institucija Bosne i Hercegovine.
I zaista, ništa bosanski patriota iz Švedske prijeteći pravosudnim djelatnicima nije uradio nego operacionalizirao i učinio čitkijom i prohodnijom reakciju ministrice vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Bisere Turković, objavljenu na njenom službenom Facebook profilu.
U ozbiljnim zemljama, za kakve se Bosna i Hercegovina neuvjerljivo predstavlja, službene državne stavove o važnim pitanjima, ne samo vanjske nego i unutarnje politike, iznosi (i) ministarstvo vanjskih poslova, odnosno osoba koja je na njegovom čelu.
“Ovako govori sin čovjeka koji je branio svoju zemlju koja je bila napadnuta, danas ga sude. Ovo nije presuda Sakibu Mahmuljinu, ovo je presuda svima koji su branili svoju zemlju od najezde zločinaca. Ne sude one koji su odgovorni za zločine, koji veličaju zločince, koji uskraćuju pravo na istinu, a samim tim i pomirenje, koji opstruiraju svaki progres ove zemlje i koji siju mržnju.”
Ovako svoju objavu počinje ministrica Bisera Turković, nakon čega u cijelosti prenosi emotivno pismo sina Sakiba Mahmuljina, intonirano onako pristrasno-dirljivo, kako bi, vjerovatno, i njena djeca napisala ukoliko bi neki sud osudio njihovu mamu zbog nekih eventualnih kaznenih djela koja su joj se omakla u tridesetak godina, (duljih čak i od serijskih poslaničkih mandata Halida Genjca), koliko stoji na braniku BiH, odnosno njene diplomacije, poput izdavanja lažnih pasoša kriminalcima u Zagrebu na imena uglednih ljudi, advokata…).
MINISTRICA KAO PODSTREKAČ U NEDJELU
Ako se komentar ministrice vanjskih poslova Bisere Turković prevede na loš bosanski jezik, izvitoperen dugogodišnjim boravkom u Švedskoj, onda on, otprilike, izgleda i ostavlja poruku onako kako ga je svojim priprostim, nediplomatskim riječima formulirao Mahmutović iz Švedske: kao poziv na linč sudija i tužitelja koji su sudjelovali u presudi Mahmuljinu, na njihovom obrednom pljuvanju i gađanju jajima, po starom dobrom narodnom običaju kosovskih Albanaca?!
Bisera Turković, ako ostavimo po strani oholo bagatelisanje civilizacijske norme da se nepravomoćne presude ne komentiraju, može se mirne duše i čiste pravne logike u nekom možebitnom suđenju Mahmutoviću tretirati kao inspirator ili podstrekač prijetnje nositeljima pravosudnih dužnosti. Treba podsjetiti na banalnu činjenicu da još niko nije vidio sadržaj presude izrečene Mahmuljinu, što i dalje nije nikakva prepreka osobama poput Turkovićke da o njoj javno govori, komentirajući je. Ako osoba na toj funkciji, pri tom i nekakva pravnica koja je stekla doktorat na nekom travničkom univerzitetu pored Washingtona, omalovažava odluke najviših pravnih instanci, to je nedvosmislena poruka pa i manje-više otvoren poziv svakoj budali da uzme pravdu, odnosno jaja u svoje ruke, ili pljuvačku u svoja usta.
Niko od domaćih političkih aktera, medija, članova pravosudnog aparata, nevladinih organizacija nije reagirao na nedopustivo srljanje ministrice Turković.
Ta objava nije bila samo podrška nepravomoćno osuđenom Sakibu Mahmuljinu nego je predstavljala i negiranje zločina koje su počinile jedinice pod njegovim zapovjedništvom, a uz to i nesumnjiv pritisak na pravosudne institucije Bosne i Hercegovine.
Nije teško odgovoriti ni zbog čega je to tako i šta je pozadina ovoga čina:
Bisera Turković je bila (i ostala) važan dio stranačko-paradržavnog aparata koji je bio involiviran:
- u dolazak islamističkih boraca (ili, kako to ona piše, “najezdi zločinaca”) u Bosnu i Hercegovinu;
- njihovo rastegljivo integriranje u strukture Armije RBiH i izvršenje najtežih ratnih zločina;
- zataškavanje zločina i amnestiranje zločinaca i
- organizirano i sistemsko omogućavanje nezakonitog ostanka u Bosni i Hercegovini više stotina stranih državljana uprkos obavezi preuzetoj u Daytonu da će oni napustiti BiH u roku od 45 dana.
Samo je Ambasada Sjedinjenih Američkih Država početkom ove nedjelje u saopćenju (koje je većina sarajevskih medija stidljivo prenijela (nitko ga nije prenio Senade) i indiferentno tretirala) “oštro osudila” javni ispad ministrice Turković.
“U javnom diskursu nema mjesta za jezik koji promovira netoleranciju i podriva međusobno povjerenje. Negiranje ratnih zločina te slavljenje ratnih zločinaca je neprihvatljivo”, stoji u izjavi Ambasade SAD-a. Ambasada SAD-a podsjeća da “presude za ratne zločine ukazuju na individualnu odgovornost i ne odnose se ni na jedan narod u cjelini”, zbog čega “javni dužnosnici imaju obavezu suzdržavati se od retorike podjela” te se “fokusirati na neophodne reforme i napredak za sve građane BiH”.
BIDEN ZVANI TEŽNJA
Ne treba mnogo pameti da bi se uočilo kako su ton i argumentacija kojom se služi američka Ambasada skoro identični onima kojima se posljednjih dana međunarodni zvaničnici koriste u obraćanju rukovodstvu Republike Srpske u vezi s oduzimanjem odlikovanja ranije dodijeljenih ratnim zločincima.
U tome i jeste nesaglediva i nepopravljiva šteta koju su ovoj zemlji nanijele vladajuće bošnjačke panislamističke elite:
One su svojim neodgovornim ponašanjem, najčešće praćenim koristoljubljem, preko šačice krvoločnih mudžahedinskih desperadosa odbrambeni rat od agresije pretvorile u vjersko-građanski, a potom višegodišnjim mirnodopskim zataškavanjem nesistemskih i neplanskih zločina iznivelirali odgovornost sa preostale “dvije zaraćene strane”.
Odgovornost Bisere Turković, najdugovječnije bošnjačke diplomatkinje, i prije najnovijeg skandala bila je aktivna, ogromna i nezaobilazna.
Ambasada SAD-a u BiH, dakle, podsjeća Biseru Turković da je ona ministrica svih građana Bosne i Hercegovine, koliko Sakiba Mahmuljina i njegove familije, isto toliko i familija 57 srpskih vojnika, zarobljenika i civila koje su mudžahedinski zločinci pobili u vojnoj akciji u Vozući.
Isto to bi trebala znati i ambasadorica BiH u Češkoj, koja je dodvoravački i sa snishodljivim karijerizmom na društvenim mrežama nepozvano i nedopustivo branila ministricu od prozivki njenog zamjenika:
Ona nije ambasadorica Bisere Turković i Željka Komšića i onih koje oni doživljavaju kao “heroje, a ne zločince” nego svih građana BiH, i žrtava i zločinaca, dakle.
Ministrica Bisera Turković je, nakon što je potvrđena pobjeda Joea Bidena na izborima za predsjednika SAD-a, prva pohitala da mu čestita i uz zajedničku fotografiju dopiše licitarsko-patetičnu poruku dostojnu zapisa (o)srednjoškolske šiparice:
“Dragi Joe, sačuvali smo nadu, sada je nova zora ispred nas.”
Kakva će biti “nova zora ispred nas” (Amerike i Bosne i Hercegovine) još nema nekih konkretnih naznaka niti razgovijetnih “išareta”.
Ali, ukoliko vlast u BiH predstavlja ministrica kojoj je prije više od decenije džentlmenski, prećutno uskraćen ambasadorski agreman u NATO savezu, ako su SAD prije 25 godina uskratile diplomatsko gostoprimstvo današnjem ministru obrane, ako bivši ministar vanjskih poslova godinama baulja po SAD-u sa sigurnosnim narukvicama i nanogicama, ukoliko se kao alternativa svima njima nudi državnik, “veteran i utemeljitelj” koji je je prije 15 godina srušio “most na rijeci Kwai”, odnosno Aprilski paket ustavnih promjena, kao posljednju ozbiljnu američku ponudu, tada bi “nova zora ispred nas” prije mogla ličiti na finale onog Tarantino-Rodriguezovog filma “Od sumraka do zore“, odnosno balkansku verziju tamošnje horor birtije u kojoj se radnja okončava u ranu zoru, zoru…
wpDiscuz
