“Mnogo opasna ova riba KOMANČA”

Izjavio je to davno nekada neki srbijanski turist u nekom jadranskom restoranu, a možda i nije. Uglavnom ostala je priča i još jedan naziv za komarču odnosno oradu. Proteklih tjedana ali i godina naši vaterpolisti postižu izvrsne rezultate i s pravom su miljenici javnosti i medija.
Prije par dana osvojili su srebrenu medalju na Olimpijskim igrama što je sjajno, ali postoji i jedan “problem”. U finalu su izgubili od Srbije. A poraz od Srbije u vaterpolu, košarci, briškuli ili u “pljuvanju u dalj” veliki dio Hrvata doživljava kao nacionalnu tragediju.
“Da smo barem izgubili od Talijana” gunđaju našijenci pokazujući tako patološku vezanost za Srbiju. Oni su više Antisrbi nego što su Hrvati i bez Srba bi im život bio isprazan, baš kao “antifašistima” bez fašista.
Kakve to veze ima s komarčom i ribama, pitate se.
E pa prateći vaterpolske utakmice navikao sam da naše vaterpoliste sportski novinari još odavno nazivaju “barakudama” – “mnogo opasnim ribama” iz porodice štukana.
Uočio sam i da srbijanske vaterpoliste njihovi sportski novinari nazivaju “delfinima”. To sam prihvatio kao normalne označitelje sve dok me iznenada neki naši sportski novinari nisu počeli zbunjivati nazivajući “barakude” “dupinima”?
Kakvi sada “dupini”?
Tko su oni i otkuda su isplivali?
Nije valjda da se netko negdje žalio kakvoj svjetskoj organizaciji ili federaciji na to što su Hrvati svoje vaterpoliste nazvali imenom “mnogo opasnih riba”, što predstavlja prijetnju miru u “regionu”, pa je naša novinarska domobranija spremno odbacila taj genocidni nadimak, a u javnu upotrebu i vaterpolski bazen ubacila “dupine”, braću blizance (dvojajčane) srpskih “delfina”.
Naime, “dupini” su tek hrvatski prijevod “delfina”.
Razlika je poništena, tradicija uništena.
“Dupinima” svejedno (ionako nisu ribe već sisavci) a dupeglavci su zadovoljni.
Ili je nešto drugo po srijedi?
Ivo Lučić l Facebook