Prema mišljenju ekonomista, razloga za nisku cijenu rada u BiH je mnogo, a jedan od njih je i taj što je BiH zemlja u kojoj čovjeka možete platiti jako malo jer je mnogo nezaposlenih.Radnici u zemljama Europske unije u prosjeku po satu zarađuju oko deset puta više nego zaposleni u BiH, pokazuju posljednja istraživanja. Prema mišljenju ekonomista, razloga za to je mnogo, a jedan od njih je i taj što je BiH zemlja u kojoj čovjeka možete platiti jako malo jer je mnogo nezaposlenih.
Posebno je problematično, kako kažu ekonomisti, što administracija ništa ne čini kako bi realni sektor stvorio novu vrijednost, kako bi ekonomija bolje funkcionirala, a time dolazilo i do veće cijene rada.
Naime, prema istraživanju njemačke agencije “Destatis”, prosječna cijena rada za jedan sat u privatnom sektoru u EU prošle godine iznosila je 24,40 eura, odnosno oko 49 maraka. S druge strane, prosječna plaća u BiH prošle godine iznosila je 830 maraka, i obuhvaćala je plaće i u privatnom i u javnom sektoru.
Kada se to podijeli s 21 radnim danom u mjesecu i osmosatnim radnim vremenom, dobije se kako je prosječna satnica u BiH prošle godine iznosila tek 4,9 KM. Ona bi bila i manja da postoje službeni podaci o prosječnim plaćama u privatnom sektoru, koje su mnogo manje od prosječne plaće u BiH, jer se realni sektor u BiH nalazi u jako teškoj situaciji, pišu Nezavisne novine.
Tako se samo neslužbeno barata podacima da je satnica u realnom sektoru u BiH od tri do deset maraka. Dakle, s tom cijenom rada po satu BiH daleko zaostaje i za zemljama koje u EU najslabije plaćaju svoje radnike, poput Bugarske, Rumunije, Litve, Letonije i Mađarske.
Tako su bugarski poslodavci u privatnom sektoru prošle godine najmanje plaćali sat rada u odnosu na ostale zemlje EU – 3,80 eura, dok su na liderskoj poziciji Danci s 42 eura. Prema istraživanju, cijena rada u Bugarskoj prošle godine je veća za 2,8 posto nego 2013. Malo ispred Bugarske su Rumunji, gdje je sat rada plaćan 4,8 eura, slijedi Litva sa 6,60 eura, Letonija 7 eura, Mađarska 7,8 eura po satu.
Prosječna cijena rada za jedan sat u EU iznosila je 24,40 eura. Poslodavci u njemačkom privatnom sektoru plaćali su 31,80 eura po satu, čime je zauzela osmo mjesto među 28 članica EU po troškovima koje izdvaja za radnu snagu.
Zoran Pavlović, ekonomski analitičar, smatra da smo zemlja koja je definitivno izgubila borbu između administracije i realnog sektora.
“Realni sektor je, na neki način, propao ne samo zato što su naše granice najotvorenije na svijetu i gdje svatko može uvoziti što hoće, nego i zato što nam je administracija učinila da ona vlada realnim sektorom i građanima”, rekao je Pavlović i dodao kako ta ista administracija ništa ne čini da realni sektor stvara novu vrijednost, kako bi ekonomija bolje funkcionirala.
Prema njegovim riječima, dovedeni smo u jednu užasno tešku, gotovo bezizlaznu situaciju, za razliku od jednog organiziranog i uređenog sustava poslovanja u bilo kojoj europskoj zemlji.
Istaknuo je da kada pogledamo cijenu rada, kao odraz vrijednosti koji se priznaje u društvu, rad u BiH je doveden na tako nisku razinu tako da mladi više vole potrošiti tri marke za kavu i cigaretu i provesti prijepodne u kafiću, nego raditi za pet maraka na sat.