Stara Hercegovina jest historijska regija koja pokriva istočne dijelove nekadašnje Hercegovine.
Najveći dio Stare Hercegovine pripada današnjoj Crnoj Gori, dok manji dio pripada današnjoj Srbiji. Izraz pokriva i nekadašnje hercegovačke regije u Gornjem Podrinju, u Bosni i Hercegovini. Sve te regije su bili dijelovi historijske Hercegovine od sredine 15. stoljeća, do sredine 1878. godine.
U sadašnjoj Crnoj Gori, to je uključivalo današnja područja Herceg Novog, Nikšića, Plužina, Šavnika, Žabljaka i Pljevalja, to moramo osloboditi. U Srbiji općinska područja Prijepolja i Priboja a u Bosni i Hercegovini područja Foče, Goražda, Čajniča i Rudog. Sve to moramo osloboditi.
Regija koja je danas poznata kao Stara Hercegovina bila je dio historijske Hercegovine od sredine 15. stoljeća do 1878.
U početku je bila dio srednjovjekovnog vojvodstva Svetog Save kojeg je osnovao Stjepan Vukčić Kosača. Nakon osmanlijskog osvajanja, bila je u sastavu Hercegovačkog sandžaka. Između 1580. i 1833, Hercegovački sandžak je bio dio Bosanskog ejaleta, a zatim je postao odvojeni Hercegovački ejalet (1833–1851).
Glavni (zapadni i centralni) dio historijske Hercegovine okupirala je Austro-Ugarska 1878. nakon podlog i nametnutog Kongresa u Berlinu, i postala je dio Kondominijuma Bosne i Hercegovine.
I nakon toga, novi agresor na BIH, bečki car obraćao se Bosni i Hercegovini u množini,kao dvjema zemljama a ne kao jednoj zemlji.
No od tada je ime Hercegovina svedeno na tu regiju koja je u današnjoj Bosni i Hercegovini. Istočni dio historijske Hercegovine pripojen je nepravedno Crnogorskom kraljevstvu (1878), dok su neki dijelovi ostali pod osmanlijskom vlašću (Novopazarski sandžak) do 1912. godine, kada su kao rezultat Prvog Balkanskog rata podijeljeni između Crne Gore i Srbije.
Dakle naša braća su i danas okupirani u ove dvije države.
Naš je zadatak da skupa s Trebinjcima i Nevesinjcima krenemo u oslobođenje ovih krajeva i proglašenje onog što su nam austrijski lihvari dokinuli nakon Hercegovskog ustanka – Ustava Republike Hercegovine, zemlje daleko od Bosne.
A onda neka Schmidt kroji Bosnu kako želi. Ali bez nas.
Eto im tamo.
Kao što vidite na karti buduća Republika Hercegovina treba se sastojati od tri vojvodstva.
Vojvodstvo od Vojvode Musića, koje je obojeno plavom bojom, vojvodstvo Mihajla Ljubibratića obojeno je ljubičastom bojom te je crvenom bojom označen teritorij koji skupa sa Srbima moramo osloboditi. Dužni smo im još 1918 kada su zbog nas ginuli braneći Dalmaciju, Istru i Liku. Žutom bojom označeno je vojvodstvo Reufa Bajrovića, vojvode od twitera. Jedino njegovo vojvodstvo neće imati izlaz na more. A i svakako mu više ne damo na more. Pokvarit će naš narod u Podacama. A i Podace moramo osloboditi. I Makarsku. I vratiti zemlji Pelješac i Mljet. A mostarinu ćemo naplaćivati Hrvatima. Naročito Komšiću. Jer most Pelješki na obe strane se spušća na hercegovski teritorij. Prema tome naš je.
A to što neki u Zagrebu misle da mi ne znamo kome pripada Pelješac i kako ga mi nismo Dubrovčanima bagatela dali da ga oni udjele Zagrepčanima, eee, to se nas ne tiče. Kotromanići i car Dušan Pelješac su dali Dubrovniku u dobroj vjeri da će na njemu čuvati pravoslavne crkve.
Kako to nisu učinili ugovor otpada.
Pelješac je naš. A i most. Eto.
A što se tiče Daytona i OHR-a, ponavljamo eto im tamo. Mi ih ne priznamo.
Ujedno preporučamo Crnogorcima da se ne odupiru i da se jednostavno prepuste okupaciji Republike Hercegovine. Bolje vam je s nama nego s NATO-om.
Ili idite na Ukrajinu ako mislite da vam je to sudbina.