HONG KONG je ovih dana dokaz da narod, kad se masovno okupi, organizira i pretežno mirno, ali odlučno bori za jasno definirani cilj, može pobijediti.U samo tjedan dana ovaj grad-država, koji ima status specijalne administrativne regije Kine, doživio je dva najveća prosvjeda u svojoj povijesti, a lokalna vlada na čelu s premijerkom Carrie Lam na neodređeni je rok suspendirala sporni zakon o izručenju prema kojem bi građani i drugi stanovnici Hong Konga mogli završiti u Kini na sudu.
Međutim, prosvjednici, kojih je na prvom okupljanju bilo oko milijun, a na drugom gotovo dva milijuna, nisu zadovoljni ovakvim polovičnim rješenjem i traže potpuno povlačenje zakona. Traže i ostavku Lam koja se ispričala zbog “propusta u radu vlade” koji su “potaknuli mnoge sukobe i svađe u hongkonškom društvu”.
S obzirom na to da Hong Kong ima oko 7,4 milijuna stanovnika, to znači da je u posljednjem prosvjedu u nedjelju sudjelovalo više od 25% stanovništva. “To su proporcionalno najveći prosvjedi u modernoj povijesti. Apsolutno zapanjujuće”, komentirao je kolumnist Washington Posta Isaac Stone Fish na Twitteru.
https://twitter.com/isaacstonefish/status/1140617694804402176
Masovni prosvjedi u Hong Kongu potpuno su razgolitili duboki jaz između naroda, koji je mahom protiv gubitka autonomije u odnosu na Kinu, i vlasti koje su, iako djelomično demokratske, pod sve većom kontrolom Kine. To se pogotovo odnosi na premijera, jer kandidate nominira izborno povjerenstvo pod kontrolom Kine, i vladu koju onda bira premijer.
Mladi protiv prepuštanja na milost i nemilost Kini
A prema najnovijim medijskim izvještajima, Peking neće dopustiti premijerki Lam da odstupi čak i ako to ona bude htjela. Dakle, ograničeni uzmak kineskog komunističkog režima u ovom sukobu nipošto ne treba brkati s kapitulacijom.
No tko su zapravo prosvjednici koji su ustali protiv prepuštanja na milost i nemilost Komunističkoj partiji Kine i njenom poimanju pravne države?
To su mahom mladići i djevojke, od kojih su mnogi još tinejdžeri. Ovaj je aspekt prosvjeda posebno iznenađujuć jer su, kako piše Helier Cheung za BBC, mladi u Hong Kongu obično zainteresiraniji za studiranje i zaradu nego za politički aktivizam.
No prošlog tjedna su stavili maske na lice, postavili barikade i bacali kanistre sa suzavcem natrag prema policiji.
“Ovo je bio moj prvi put da sam dobio suzavac – suze su mi se nekontrolirano slijevale niz lice”, rekao je jedan prosvjednik.
“Roditelji su me izbacili nakon prosvjeda”, rekao je drugi.
Ustvari, mnogi prosvjednici s kojima je BBC-jeva reporterka razgovarala odbili su dati svoje ime i prezime u strahu od policije i vlasti.
This time lapse gives an idea of the size of the Hong-Kong demonstration on Sunday.
2 million demonstrated (for a population of 7 million). pic.twitter.com/4thz4QBsX7— Lionel Page (@page_eco) June 17, 2019
Za razliku od Occupy prosvjeda 2014., vlasti popustile
Mnogi od njih bili su premladi da bi sudjelovali u posljednjim velikim prosvjedima u Hong Kongu, tzv. Occupy Central (Okupirajmo centar), poznatim i kao Revolucija s kišobranima, 2014., kada su deseci tisuća ljudi spavali na ulici tjednima, boreći se za obećane demokratske reforme. Tada vlada nije popustila, unatoč masovnim prosvjedima.
No ovog je puta sporni zakon suspendiran do daljnjega, što, kako analitičari smatraju, praktički znači da su vlasti od zakona odustale. Unatoč suspenziji u subotu, prosvjednici su odlučili nastaviti prosvjede sve do potpunog opoziva zakona.
Usto, Hong Kong je doživio svojevrsno političko buđenje prvi put od 1997., kad je Velika Britanija vratila suverenitet nad svojom kolonijom Kini. Tako je postotak registriranih glasača od 18 do 35 godina narastao s 58% 2000. na 70% 2016. To nije iznenađujuće jer mnogi Hongkonžani, pogotovo oni mlađi, osjećaju da im vrijeme izmiče. Naime, 2047. istječe sporazum između Velike Britanije i Kine koji osigurava autonomiju Hong Kongu, po načelu “jedna zemlja, dva sustava”. Što nakon toga? Nitko ne zna, ali mnogi su zabrinuti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Mladi prosvjednici iz opreza ovih dana itekako paze što pišu na društvenim mrežama, a o prosvjedima komuniciraju samo na sigurnim aplikacijama poput Telegrama. Štoviše, neki su za put vlakom na prosvjed kupovali isključivo papirnate karte kako ne bi ostao digitalni trag pomoću kojeg bi ih policija mogla identificirati.
“Za vrijeme prosvjeda sve smo vrijeme nosili maske, a poslije smo pokušali izbrisati sve podatke sa svojih iPhonea i Google Mapsa”, objašnjava za BBC 18-godišnji student Dan i dodaje da je pomagao prosvjednicima graditi barikade od ograda.
Prosvjednici uhićivani u bolnici i na sveučilištu
“Tijekom Occupy prosvjeda mnogi od nas nisu razmišljali o zaštiti, koristili smo Facebook, Instagram i WhatsApp kako bismo širili poruke. No ove godine vidjeli smo da je sloboda govora sve gora u Hong Kongu”, kaže Jackie, 20-godišnja studentska liderica. “Spavala sam u svom studentskom uredu jer se bojim da ću biti uhićena ako odem kući”, dodaje.
Njihovi strahovi nisu neopravdani. Nekoliko ljudi, uključujući studente i profesore na najprestižnijim hongkonškim institucijama, uhićeni su – neki čak i u bolnici, gdje su se liječili od zadobivenih ozljeda. 22-godišnjak koji je bio administrator grupe na Telegramu s informacijama o prosvjedima uhićen je pod optužbom za “uznemiravanje javnog reda i mira”.
The University of Hong Kong’s Simon KY Lee Hall confirmed that two of its students were arrested in Wednesday’s clashes. Management said they are being bailed by police.
They did not answer whether the student residence would be subject to a police search later. pic.twitter.com/GiP2EAzRjm
— Hong Kong Free Press HKFP (@hkfp) June 13, 2019
U četvrtak su kružile glasine da je policija htjela pretražiti sobe u studentskom domu na Sveučilištu Hong Kong, gdje su dva stanara uhićena dan ranije. Studenti su u panici počeli zvati svoje lokalne zastupnike i odvjetnike koji su okružili zgradu. Na kraju policija ipak nije ušla u dom.
U isto vrijeme studenti i mladi radnici u Hong Kongu spremniji su prkositi zakonima o javnom okupljanju i riskirati uhićenje nego ikad prije. Imaju se za što boriti, objašnjavaju sami.
20-godišnji Tom kaže da je postao aktivist “zbog ere u kojoj je odrastao”. Njegova generacija odrasla je svjedočeći sve većim političkim sukobima, poput onog oko plana iz 2012., da se djecu u Hong Kongu vodi na tečajeve “patriotizma” prema Kini. Kritičari su ovo nazvali “pranjem mozga” studenata koje bi ignoriralo sustavno kršenje ljudskih prava u Kini.
“Vidio sam vladine politike i poteze da se suzbiju slobode s kojima smo odrasli, uključujući nedavno uvođenje zakona koji kažnjava one koji ne poštuju kinesku državnu himnu, diskvalifikaciju pro-demokratskih i pro-neovisnih zastupnika te zatvaranje pro-neovisnog aktivista”, ističe Tom.
Javnost se okrenula protiv vlasti zbog reakcije policije
Ben, kojem roditelji nisu dali da sudjeluje na Occupy prosvjedima, ali je sad organizator prosvjeda, kaže da su prosvjedi 2014. bili neuspjeh jer prosvjednici nisu bili ujedinjeni oko svojih ciljeva, uključujući suglasnost o tome kakvo bi točno “univerzalno pravo glasanja” bilo prihvatljivo. Danas su stvari drukčije. Ako ništa drugo, zato što se ne bore za veću demokraciju, već da sačuvaju slobode koje već imaju.
Kako bi se pripremili za prosvjede, učenici i studenti su prikupili desetke vreća i kutija s medicinskih potrepštinama, uključujući inhalatore i slanu vodu za one koji budu pogođeni suzavcem, bilo u spreju ili kanistrima. Sve je to značilo da su bili mnogo učinkovitiji na nedozvoljenom prosvjedu u srijedu kad su stvari postale nasilne. Analitičari smatraju da su upravo organizacija, masovnost i odlučnost mladih u suočavanju s policijom u srijedu bili presudni u odluci vlade da popusti.
A neki su prvi put došli na prosvjed u nedjelju, upravo zbog policijskog nasilja u srijedu.
Što njihovi roditelji misle o svemu tome? Ingrid (21) kaže da su je roditelji izbacili iz doma nakon prosvjeda, ali dopustili su joj da se vrati par dana kasnije. Jackie kaže da se “nije usudila” reći roditeljima o svojoj ulozi organizatorice prosvjeda, no kad su je vidjeli na vijestima, pružili su joj podršku i zamolili je da se čuva.
Nasilna reakcija policije okrenula je i opće javno mnijenje protiv vlasti. Policija je prosvjednice gađala gumenim mecima, “beanbag” municijom i kanistrima suzavca, opravdavajući ovakve metode tvrdnjom da moraju odgovoriti na “nerede” te da su ih prosvjednici gađali ciglama i šipkama.
Jedna od snimki koja je obilježila prosvjed bila je ona na kojoj sredovječna žena viče na policajce: “Vi ćete biti očevi u budućnosti. Kako možete ovo raditi mladim ljudima?” Tisuće žena okupile su se za “skup majki”, držeći transparente s natpisima poput “ne pucajte na našu djecu”.
S promjenom javnog mnijenja sve više su se počeli javljati i bivši državni dužnosnici te upozoravati Lam da ne forsira ovakav zakon u tako napetom trenutku. Čak i neki pro-kineski zastupnici i dužnosnici počeli su pozivati na odgodu, priznajući da su podcijenili reakciju javnosti na zakon o izručenju. Ovakvo neslaganje s vladom bilo je tim upečatljivije jer se samo polovica mjesta u parlamentu bira izravno na izborima. To je bila najočitija potvrda da su prosvjednici prevladali.