Published On: Pet, pro 9th, 2016

Misteriozno stradavanje sina branitelja razdire Široki Brijeg, udruga proziva sve pa i franjevce

Bila je nedjelja 9. listopada, oko dva i 20 ujutro, kada je širokobriješku obitelj Soldo probudio zvuk telefona: Anu, učiteljicu, nazvala je kolegica i rekla da joj je na sina Milu, sedamnaestogodišnjeg gimnazijalca, pao metalni okvir gola na nogometnom igralištu.
Ana i suprug Sarafin, radnik, član Udruge “Zaboravljeni branitelji”, u tom su trenutku znali samo da je Mile otišao na proslavu rođendana djevojke iz razreda, u kuću imućne obitelji. Na proslavi se okupilo pedesetak uzvanika, Milinih razrednih kolega, ali i nešto starije družine. Igralište je dio imanja vlasnika kuće od koje je udaljeno petnaestak metara. Nažalost, vlasnik nam nije dopustio prilazak ni fotografiranje.
Što se Mili zaista dogodilo, do danas nije utvrđeno. Evo što se zna: na rođendan je stigao potpuno zdrav, nešto prije dva sata ujutro dio društva primjećuje da mu je glava krvava i puna podljeva; ukrcavaju ga u auto, kreću prema Domu zdravlja. Usput nazvaju Hitnu pomoć, u susret im stiže ambulantno vozilo u koje ga je prebacuju.
U širokobriješku zdravstvenu ustanovu dopremljen je djelomično svjestan, znao je reći ime i prezime, ali ne i kako je ozlijeđen. Dežurna liječnica procjenjuje da je u ozbiljnom stanju, s potresom mozga, otprema ga u mostarsku bolnicu u kojoj ostaje šest dana. U krvi je imao 1,7 promila alkohola. Uspješno se oporavio i da nema medijskog interesa za njegov slučaj, danas bi živio kao skoro svaki gimnazijalac, odličan učenik, karatist.
Držimo li se službene faktografije, više od ovoga ne bismo pisali. Od večeri kada je Mile ozlijeđen do danas, policija i tužitelji nisu se pomakli s početka – tvrde da je riječ o nesretnom slučaju, što vjerojatno ni njima ne djeluje uvjerljivo. Na Milinoj je glavi, čini se, previše ozljeda da bi mogle biti od samo udarca prečke.
– Došli smo u mostarsku bolnicu. Imao je ozljede po čitavom licu, od očiju do vrata. Bio je u nesvijesti, stalno je spominjao šake, govorio je “kako to voziš”, psovao – prisjećaju se Ana i Sarafin, pa nabrajaju proturječne verzije Milina stradavanja:
– Dva momka koja su bila na rođendanu rekla su da su ga vidjeli kako leži ispod prečke gola na igralištu. Treći, koji mu je pomagao, zaklinje se da ga je našao zgrčenog, sa zgrušanom krvi ispod nosa, nekoliko metara dalje od gola. Jedna cura kaže da je Mile sam ušao u kuću krvav i tražio pomoć.
Šta kaže Mile?
– Prvo čega se sjećam je buđenje u bolnici. Tek tada sam doznao što mi se dogodilo. Rođendan pamtim negdje do ponoći, sve je bilo u redu. Šta se poslije dogodilo, otkud ozljede, nemam pojma – priča nam kratko i negira sukobe s ikim od sudionika proslave.
Dok nadležni i svjedoci šute, ulica i internetski komentari nude možda ne točniju, ali svakako uvjerljiviju verziju. Po njoj, pretukli su ga sinovi mjesnih bogataša, zlatna širokobriješka mladež, ali se zbog utjecaja njihovih roditelja sve pokušava zataškati. Spominje se osveta zbog navodnog sukoba ili “cinkanja” na ekskurziji, nekih mjesec dana prije rođendana. Imena navodnih krivaca nećemo prenositi. Nemamo dokaza.
A dokaza nema jer je policija od početka događaju pristupila prilično nezainteresirano.
– Dečko koji je pomogao našem sinu skinuo mu je na licu mjesta džemper, htio je vidjeti ima li ozljeda po grudnom košu. Taj krvavi džemper policija uopće nije izuzela, kao ni ostale dokaze, nego je ostao kod djevojke koja je slavila rođendan. Vratila mi ga je nakon dvadesetak dana, opranog, ali s unutrašnje strane, na laktovima, bilo je malo čičaka – veli Ana.
– A na čitavom tom području nema nigdje čička. I na tjemenu nema ozljeda. Ako mu je prečka pala na glavu, onda je i iza trebao biti trag od udarca – dodaje Sarafin.
– Ne znam zašto nisu pogledali ima li otisaka na stativi – napominje Mile.
Skoro mjesec dana nije se događalo ništa. Točnije, prvih dvadeset dana od proslave, policija je ispitala svega 21 svjedoka. Nitko nije ništa vidio. Zapravo, do danas nema nikoga tko bi imao hrabrosti posvjedočiti što se dogodilo njihovu sugrađaninu, vršnjaku.
Početkom studenoga javnu šutnju prekida tekst na neovisnom portalu sirokibrijeg.info.
– Policija nije radila svoj posao kako valja, uprskali su na početku. Ja sam informaciju o događaju dobio nakon tjedan dana. Istraživao sam, razgovarao s doktorima, roditeljima, policijom, nekima od djece, nisam se žurio s objavom teksta. Policiju kao da to nije zanimalo. Krećemo s objavom prvog teksta i nakon toga uključuju se ostali mediji. Dolaze novi podaci, Milina majka Ana bila je u policiji kod inspektora koji je istraživao slučaj. Pitala ga je li bio na licu mjesta, rekao je da ima slike ispred sebe i da nema potrebe uopće ići jer on vidi to. Kao da neki vidovnjaci rade u policiji – govori nam Mili Marušić, glavni urednik portala.
Uključuju se i Sarafinovi kolege iz Udruge “Zaboravljeni branitelji”. Razgovaraju s bračnim parom Soldo, potom pokušavaju doći do čelnih ljudi u županijskom Ministarstvu unutarnjih poslova. Nedugo nakon njihova sastanka s Milenkom Madunovićem, vršiteljem dužnosti ravnatelja Uprave policije u Županiji zapadnohercegovačkoj, promijenjena je ekipa koja je dotad istraživala slučaj.
– Ne tražimo mi povlastice za malog, samo neka istina iziđe na vidjelo – govori Drago Grbavac, predsjednik Udruge “Zaboravljeni branitelji” u Bosni i Hercegovini.
– Imali smo dojam da se nešto zataškava, jer nemoguće je da prođe mjeseca dana, a ništa se ne zna. Kao Udruga okupljamo ljude koji su bili u ratu, a nemaju ništa, borimo se za svakog čovjeka. Ne gledamo stranačku, nacionalnu, vjersku ni bilo koju drugu pripadnost. Mi smo multietnički. Gledamo u ljude kao u ljude, vjerujemo u Boga, da bude pravda, ne tražimo za sebe ništa posebno. A, zanimljivo, ni jedna od ovih takozvanih temeljnih i krovnih udruga nije se javila – nastavlja Grbavac.
Konačno, u petak 25. studenoga, Udruga je u Širokom Brijegu organizirala skup potpore obitelji Soldo.
– Po mojoj procjeni s pozornice gradski trg bio je pun, a režimski mediji kažu da je bilo 500 ljudi. Meni se čini više – naglašava Grbavac.
Govorili su mnogi, među ostalima i gradonačelnik Miro Kraljević. Izviždan je. HDZ-ovac izviždan u Širokom?!
– Tu se stvorio naboj, ipak je ovo osjetljiva tema. Svatko misli da sam ja šerif, da držim za ruku policajca, tužitelja i ostale. Nisam ja to zamjerio, iskazao sam suosjećanje i, naravno, da ne želim štititi nikoga. Svi mi roditelji moramo voditi računa o svojoj djeci. Roditelji, institucije, škola, policija, svi su u toj piramidi odgovornosti. Nije lako danas biti mlad – zapaža Kraljević, član HDZ-a BiH, stranke koja suvereno vlada Širokim Brijegom.
– Žao mi je što se to dogodilo. U vrijeme rata imali smo kafiće pune oružja, a nije bilo ekscesa. Meni je malo smiješno da nitko ništa ne zna, a tu je bilo četrdesetak ljudi. Šta ja sad mogu, ne mogu policiji zavrtat ruke da otkrije nešto – dodaje Kraljević.
Ni Grbavac nije presretan što je gradonačelnik izviždan, ali nešto drugo mu još više smeta.
– Tu su, po meni, trebali doći ljudi iz Crkve. Žalosno je da se naši fratri i gvardijan ne oglase kad je u pitanju žrtva malog čovjeka. Oni su bili moralna vertikala, oni su nas održali stoljećima ovdje, bar tako kažu. Sad se kriju u mišjim rupama. Iznimka su dva-tri fratra. Očekivali smo na prosvjedu gvardijana i Dragana Čovića, svakog tko nešto znači. Razočaran sam posebno u Crkvu, to što rade i kako rade, ne odobravamo. Mislimo da to nije Božji nauk, ni evanđelje, ni Sveto pismo, ništa. Ili je ovo društvo otišlo u nekom drugom smjeru, materijalnom, a njima je izgleda važnije materijalno – nabraja Grbavac.
Vlado Marušić, predsjednik je Udruge u Zapadnohercegovačkoj županiji. On kaže:
– Postoji uzajamna veza politike, gospodarstvenika i policije. Recimo, pojedine firme su ekskluzivni zastupnici za uvoz neke robe, cigareta. Normalno je da policija surađuje s takvim poduzetnicima, ali nezgodno je kad na nekog takvog gospodarstvenika padne sumnja da je učinio kazneno djelo.
Po meni, svi bi ljudi trebali biti u jednakopravnom položaju, ali ovdje je u početku načinjena greška u koracima. Kad se to dogodilo, vjerojatno se prepoznalo da su počinitelji djeca nekih tajkuna, gospodarstvenika. Međutim, to je zataškavanje prevršilo mjeru. Ovdje postoje samo dva scenarija: ili će objaviti istinu ili neće. Ne bude li objavljena, neće biti dobro. Ja to javno kažem, neće biti dobro. Nećemo govoriti šta ćemo raditi – tajanstven je Marušić.
Policija koja se očito nije proslavila u ovom slučaju, uputila nas je da informacije potražimo kod tužitelja. Evo što nam je rekao Josip Antičić, viši stručni suradnik u Županijskom tužiteljstvu.
– Te večeri s osmog na devetog listopada dežurni je tužitelj obaviješten da je došlo do ozljeđivanja maloljetnika Mile Solde. Kasnije, od Policijske uprave Široki Brijeg zaprimamo izvješće o postupanju, što znači da nisu postojali osnovi sumnje da bi bilo počinjeno kazneno djelo.
Dakle, nije zaprimljeno izvješće o počinjenom kaznenom djelu. Obrat se dogodio kad se javnost počela više interesirati. Tužitelj je uputio prijedlog sudu za izuzimanje dokumentacije iz mostarske bolnice i 15. studenoga izdan je nalog za vještačenje vještaku medicinske struke – nabraja Aničić.
O policijskim propustima, kaže, ne želi. “Ako su se i desili, a vjerojatno jesu, mislim da će to policija sama riješiti.“ Informira nas o radnom sastanku održanom 28. studenoga u Tužiteljstvu s “novim timom koji je imenovao vršitelj dužnosti ravnatelja županijskog MUP-a. Sačinjen je zajednički plan o provođenju istražnih radnji. Taj plan sastoji se od nekoliko točaka koje sada ne bih iznosio”. Sada se čeka mišljenje vještaka iz Tuzle.
Široki Brijeg oduvijek je jednonacionalna sredina, pripadnici manjina doslovno mogu stati u manje osobno auto. Da je Mile bio žrtva u gradu s više nacija, incident bi se u Hrvatskoj vjerojatno prežvakavao na novinskim stupcima i u gledanim televizijskim emisijama, a dežurni čuvari “interesa hrvatskog naroda” na njemu bi gradili poznate teze o ugroženosti u BiH.

No, problem koji nije nacionalni, ali ima elemente klasnoga, nije im zanimljiv. O njemu se šuti, prepušta ga se zaboravu koji su slučaju Mile Solde spriječili jedan portal i jedna udruga.
– A ja sam bio u ratu. Mi smo postavili aktualnu vlast. Za koga smo mi ratovali? Njima smo osigurali fotelje, a sada počeše nas Hrvati ubijat u Širokom Brijegu. Ne trebaju nam muslimani, ni Srbi – zaključuje Sarafin.

Leave a comment

XHTML: You can use these html tags: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>