Published On: Mon, May 21st, 2012

Ministrica Đurić stala u kraj najvećem zlu u FBiH – biciklizmu!

Što je udarna vijest u BiH!? Da Jadranka Kosor više nije predsjednica HDZ-a? Da je Tomislav Nikolić predsjednik Srbije? Ne. Udarna vijest je konačno stajanje u kraj pomahnitalim biciklistima Federacije Bosne i Hercegovine! Donosimo priču s terena.

 ________piše: Tvrtko Milović l poskok.info

Ranko F. (66) i njegov unuk Lovro (7) iz Kreševa su mirnog proljetnog dana biciklima iz Podgore (Fojnica) krenuli do Deževica (Deževice). Ništa ne sluteći, lagano su vozili šumom, kada je mudri djed Ranko, želeći impresionirati unuka, skrenuo s puta na davno zaboravljenu (i vegetacijom obraslu) prečicu.

Dok su se lagano spuštali svojim mountain bikeovima, iz šume je iskočila dobro pripremljena i obučena skupina kreševskih i fojničkih policajaca! Zbunjenog Ranka, u sred šume, zaustavili su i naredili da uzdignutih ruku siđe s bicikla! Iza njega su u tom trenutku dotrčali su i zadihani kiseljački policajci, koji su za ovu vrhunski iskordiniranu akciju poslužili kao odstupnica u slučaju da podli Ranko i njegov unuk krenu bježati natrag; ili, nedajbože, pruže otpor uhićenju!

Ranko, vidjevši da je opkoljen predstavnicima zakona, odustao je od svakog otpora. I malom Lovri rekao je da učini slično. Jer nikad ne znaš što može isprovocirati revne srednjobosanske plavce.

„Što se događa?!“ uplašeno će Ranko.

„Praviš se da ne znaš, a mangupe?!“ Policajac će njemu.

„Ne znam stvarno… krenuli smo u Deževice…“ I dalje će nevino Ranko.

„Dosta je huljo! Dosta je tvojih laži i glumatanja! Pratimo te već mjesecima! Imamo i dokaze! Sve znamo o tebi i tvojim nedjelima. Gade!“ Ljutito će predstavnik zakona.

„Ali ljudi, s unukom sam.. možete li mi objasniti o čemu je riječ.. ja ne znam…“ Ranko je već na rubu suza.

„Saćime, pročitaj mu zakon!“ Odrješito će policajac.

„Prema Zakonu o zaštiti prirode u FBiH, a radi sprječavanja nanošenja šteta na prirodi: Zabranjeno je na područjima izvan naselja i izvan svih vrsta cesta, poljskih puteva, uređenih staza i poligona za vožnju (test vožnje, cross vožnje, off-road vožnje, sportske, natjecateljske i promotivne vožnje, te njima slični oblici korištenja), voziti, parkirati ili organizirati vožnje vozilima na motorni pogon i biciklimaosim u slučajevima obavljanja službene dužnosti, poljoprivrednih, šumarskih ili drugih dopuštenih djelatnosti, odnosno kada je to u skladu s ovim Zakonom i drugim propisima!“ Izrecitira Saćim iz glave.

„E vidite, gospodine Ranko,“ nastavi policajac, „Vi ste se oglušili o pozitivne zakonske odredbe, i sa svojim biciklom ste odlučili pogaziti cijeli zakon, a time i pravni sistem Federacije Bosne i Hercegovine!“

„Ali nisam ja znao…“ Pokuša objasniti Ranko

„Šuti barabo jedna dok pričam! Nije te stid pred rođenim unukom da proturječiš policiji! Kakav si ti djed, kakav ti primjer daješ…!? Da nastavim. Dakle, ti si, ne mareći za Zakon, odlučio biciklom skrenuti s puta neobilježenom stazom, i time si nanio nepopravljivu štetu u najmanje dvije općine: Kreševu i Fojnici! Da te nismo danas ulovili, sutra bi ovako divljao i po Kiseljaku, a onda tko zna gdje… Đubre staro! Saćime: veži ga. I zovi socijalnu službu za malog!“ Ljutito će policajac.

„Ljudi… pa nemojte… čekajte…“ s nevjericom će Ranko.

Ali Zakon je neumoljiv. Zakon ne prašta kada  na područijima izvan naselja, izvan svih vrsta cesta, poljskih putova, uređenih staza i poligona za vožnju  vozite, parkirate ili organizirate vožnje – bicikala!!! (Napomena: Ovo ne vrijedi ako ste na službenoj dužnosti).

Uvijek budnu policiju ne mogu omesti ni ljutiti vozači koji magistralom divljački voze 71 km na sat da se obračunaju s dobro organiziranom kriminalnom hobotnicom biciklista koji vozaju svoje mašine za uništavanje prirode po neobilježenim šumskim stazama!

Sreća. Jer da nije Branke Đurić, agilne ministrice, koja je predložila ovaj Zakon ( a koji je ispred svog vremena) onda bi biciklisti vjerojatno zauvijek uništavali mirne bosanske šume i sve poštene građane koji te šume sjeku, ili u njih odlažu svoja šporeta. Da nije ministrice Đurić, biciklisti bi pogazili cjelokupnu floru i faunu i time ostavili sve krivolovce i šumokradice bez posla. A znamo kolika je nezaposlenost…

I na kraju, da nije ministrice Đurić i njenog ministarstva sa 470 zaposlenih sekretarica, pravnika, administrativnih radnika, pomoćnika, savjetnika, vozača i domara, mali Lovro nikad ne bi znao kako je njegov „dobri“ djed Ranko ustvari prefirgani promotor ekocida!

Da nije ministrice Đurić i njenog proeuropskog „Zakona o zaštiti šumskih bića od pomahnitalih biciklista“ tko zna bi li do danas prestali zbrajati štete nastale uništavanjem šuma i brojanjem mrtvih koji su pogaženi po neobilježenim stazama bosanskih šuma i pašnjaka.

Stoga, u ime svih šumskih prolaznika, šetača, gljivara, planinara, lovokradica, šumokradica, vjeverica, tetrijeba, kišnih glista, hajdučke trave i majčine dušice, zahvaljujemo ministrici na ovom Zakonu!

 

Liječeni biciklist, Tvrtko Milović