Put u Treći entitet, vodi ovom cestom, Komšiću, cestom kojom ćeš ogaditi Hrvatima Federaciju , tako da će oni moći slobodno proglasiti Treći entitet – kazao je to svojedobno Haris Silajdžić Željku Komšiću pojašnjavajući štetnost njegove prakse i politike.
Doista, na stranu Izborni zakon, no sjetimo se izlaska Slovenaca iz Saveza Komunista Jugoslavije i napuštanja 14 Kongresa. Mlađi to slabo pamte ali raja iz HDZ-a BIH, vjerujemo velika većina, tada vlasnici crvenih knjižica jako dobro znaju o čemu pišemo.
Borut Pahor, Milan Kučan i Vilim Ribich nisu izišli iz ralja Jugoslavije kao seljačine. Rigidno. Izišli su kao Slovenci. Mudro. I tek kad su Unitaristi odigrali sve što su mogli odigrati, loše i glupo, da Slovencima osiguguraju međunarodnu potporu svome izlasku.
Naime Savez Komunista Jugoslavije funkcionirao je po određenim pravilima. Kad je SKJ prekšrio pravila, vlastite osnivačke akte, samo kako bi preglasao Slovence, Vilim Ribič, čak i tada ne prijeti izlaskom, nego šalje posljednje upozorenje: Prema Statutu Saveza Komunista Jugoslavije, nije vam dozvoljeno preglasati Republički Savez, Slovenski, po svim temeljnim pitanjima, kadrovskim itd. Upozoravam vas da ćemo ako to uradite morati, nažalost , napustiti Savez Komunista Jugoslavije i ovaj 14-i Kongres a onima koji su ovo proizveli poželjeti više mudrosti.
Time je oštrica prebačena na rušitelja Ugovora o međusobnom poštivanju. Slovenci su se pokazali kao ustrajni legalisti. Dok su Srbi i Crnogorci uz pomoć Nijaza Durakovića i par Bosanaca ispali naivne Seljačine. Put u raspad Jugoslavije je otvoren.
Nešto slično Sarajevu trenutno radi Dodik. Pušta Komšića da polako, korak po korak ubija BIH, krši poslovnike o Radu Predsjedništva, Ustav BIH. Dodik je to već učinio i OHR-u. Primjetite da više nema nadmenih poruka iz OHR-a budući da jako dobro znaju da su već jednom prekršili međunarodno pravo, na Kosovu, da im je to naplaćeno u Krimu i da se apsolutno neće zafrkavati s Dodikom sve dok Dodik po njima udara njihovim materijalom – Daytonskim sporazumom i međunarodnim pravom.
Sve to što Dodik sada prikuplja dok lupa po OHR-u i Sarajevu, Hrvati odavno imaju u svojim ladicama.
I ne znaju to iskoristiti. O kakvim se političkim mezosopranima radi najbolje govori podatak da su oni u ovoj kalvariji Hrvata u BIH, daleko tiši nego predstavnici druga dva naroda. Štoviše, čak su najglasniji u izjavama patriotizma prema BIH i nuđenju da budu posrednici među Srbima i Bošnjacima. Taj Fraturički, pizdunski pristup na kraju će i platiti . Nakon što se BIH raspadne na srpski i bošnjački dio, hrvatska politika, vođena ovakvim sitnim glasićima bit teško da će preko noći postati odvažna i artikulirana.
Hrvati u BIH odavno imaju ispunjene sve uvjete da napuste federalne institucije. Pored kršenja ugovora o pravu na Predsjedništvo sad otvoreno slušaju najave o potrebi ukidanja hrvatskog kluba Doma naroda, osnovnog razloga zašto su Hrvati pristali na Federaciju. Nasrtaj na Dom naroda nasrtaj je na postojanje hrvatsko bošnjačke Federacije.
Prema tome, važno je poslati upozorenje, SDA-u da se više neće tpjeti nasrtaji, što politički što konkretni na suživot u Federaciji i Washingtonski ustav, te da će HDZ ukoliko SDA nastavi to činiti raspustiti Vladu Federacije a komunikaciju kantona privremeno preseliti na Vijeće ministara. Isto tako poslati im poruku da Hrvati neće izlaziti na izbore sve dok se SDA i DF ne odstrane iz politike u BIH kao glavni rušitelji Daytona.
Da Hrvatski političari , drže iti malo do Hrvata barem desetinu onog koliko Dodik drži do svog naroda, srpskog, u kojeg ovih dana s ljubomorom gledamo, odavno bismo takve hrvatske političke govore gledali. No u društvu u kojem je politička elita fratarskom propagandom ogađena likom Stjepana Radića a udivljena u lik i djelo Stjepana Fra Krasića , masna nam je luka u koju uplovljavamo. Dapače, smrdljiva je i uljava.