Ovakav pritisak na pravosuđe nije zabilježen još od zaključivanja Daytonskog mirovnog sporazuma. Ključni razlog je činjenica da je Visoko sudskoj i tužiteljsko vijeće BiH, kao tijelo koje imenuje i razrješava suce i tužitelje u BiH, uspjelo istrgnuti iz kandži političkog upravljanja pravosuđem od strane određenih političkih centara moći u Sarajevu, te se više ne može koristiti kao politički buzdovan, tvrdi predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija.
“Naravno da će oni koji su takav utjecaj na pravosuđe izgubili, a u koji su se značajno uzdali, učiniti sve da povrate tu kontrolu, prvenstveno nad VSTV-om kao krovnim regulatornim tijelom pravosudnog sustava. Sve to kako bi ti centri moći kroz pravosudni sustav, kao legalni okvir, koristili pravosuđe za suštinski nelegitimne ciljeve, odnosno da bi kroz pravosudne obračune i prijetnje tobože zakonito mogli praviti arhitekturu društveno-političkih i ekonomskih odnosa u BiH. Imate određene političare koji te ciljeve neskriveno priznaju, ali ih populistički maskiraju legitimnim ciljevima, tobože kroz bolju borbu protiv korupcije, kako bi za takvo nešto dobili javnu podršku, iako su im stvarne namjere sasvim drugačije i nemaju nikakve veze s borbom protiv korupcije nego s borbom protiv političkih neistomišljenika”, kaže Tegeltija u intervjuu za Glas Srpske.
Budući da je Parlament Bosne i Hercegovine na hitnoj sjednici usvojio zaključke o stanju u pravosuđu, u slučaju da ti zaključci budu provedeni, Tegeltija je rekao da bi to ne samo pravosuđe nego cijelu BiH odvelo bi u potpuni apsurd.
“Raspala bi se koncepcija pravne države, raspala bi se koncepcija podjele vlasti i nezavisnog pravosuđa, raspala bi se koncepcija demokracije, pa sad vi zamislite dalje čemu bi sve to moglo voditi”, istaknuo je Tegeltija.
Kazao je da je sam pojam međunarodna zajednica veoma širok i da ga ne bi stavljao u isti koš kad se govori o podršci pravosuđu.
“Neki subjekti međunarodne zajednice su konzistentni u svojoj podršci nezavisnom pravosuđu, a neki ipak imaju određena odstupanja od svojih ranijih stavova. Posljednji vrlo očiti primjer je primjer OSCE-a, koji je značajno promijenio svoj stav o nezavisnom pravosuđu i VSTV-u u pogledu njegove parlamentarne kontrole, pa tako od stava da je VSTV jedina legitimna institucija za razmatranje odgovornosti u pravosuđu i eksplicitnog poziva na suzdržavanje od bilo kakvih pritisaka i napada na ugled i nezavisnost pravosuđa, te institucionalnu nezavisnost VSTV-a od bilo koje druge vlasti, pa i parlamenta, danas taj isti OSCE ima dijametralno drugačiji stav, pa umjesto pravosuđa podržava Parlament i parlamentarnu istražnu komisiju”,naveo je Tegeltija.
Budući da su odavno predložene izmjene i dopune Zakona o VSTV-u, ali se one i dalje ne razmatraju, Tegeltija je naveo da su tim zakonom predvidjeli brojna unapređenja pravosudnog sustava u cjelini, počev od VSTV-a do sudova i tužiteljstava u BiH
“I umjesto da se bave svojom zakonodavnom djelatnošću, pojedini parlamentarci bi se bavili istragama”, dodao je Tegeltija,
Istaknuo je da je još jedan apsurd sadašnje izvršne vlasti na razini BiH taj da već godinu dana revidirana strategija za procesuiranje predmeta ratnih zločina nije usvojena u Vijeću ministara
“Ne možete se zalagati za unaprjeđenje procesuiranja ratnih zločina, a onda bez ijednog smislenog razloga ne usvajati strategiju koja to procesuiranje značajno unaprjeđuje”, smatra Tegeltija.
Naveo je da je jedan od ciljeva nekih od onih koji napadaju pravosuđe je da se bavimo sobom, a ne njima.
“Znači, neki od političara koji su najaktivniji u napadima na pravosuđe suočavaju se saistragama i procesima, koje žele spriječiti ili omalovažiti tako što će one koje bi sutra njih mogli optužiti za neku nezakonitost unaprijed proglasiti lopovima i kriminalcima”, naveo je Tegeltija i dodao:
“Kada želite preuzeti kontrolu nad pravosudnim sustavom, morate ukloniti ljude koji ga predstavljaju i vode. To znači da, pošto ne možete ne to učiniti legalno, morate izazivati incidentne situacije, morate kompromitirati ljude i to kontinuirano, kako biste pokušali ogaditi ih makar dijelu javnosti i kako bi onda makar taj dio javnosti podržao takve operacije, čak i kada one nisu zakonite i demokratske, po makijavelističkom principu da cilj opravdava sredstvo”.