Uvijek ga pitaju ista tri pitanja. Prvo; zašto on to radi. Drugo; zašto žene to rade i treće; zašto muškarci odlaze u bordele. Na sva tri pitanja Michael Beretin ima već pripremljen odgovor. On je angažiran i radi u industriji erotike i prostitucuije zato jer misli da starimože promijeniti nabolje i učiniti da ovaj inače opskuran zanat – a opet najstariji na svijetu – bude ponešto transparentniji u modernom dobu. Kako je moguća transparentna prostitucija? Tako što prostitutke budu prijavljene, plaćaju porez i imaju zaštitu u poslu. Osim toga, iako je dobna granica 18, u lancu bordela Paradiso ne rade djevojke ispod 21 godine. Moraju imati europsku putovnicu i moraju znati njemački jezik. Mnogo ih je iz Rumunjske, Poljske, Hrvatica je bilo, ali nisu se dugo zadržale. Ovo je jedini takav bordel koji postoji u Europi. Poseban je jer je drugačiji, jer je koncept drugačiji i jer je prostituciju učinio manje zagonetnom.
Uostalom, zato smo i mi mogli ovdje ući.
Drugo pitanje, zašto žene to rade.
Michael Beretin, Hell’s Angel, borac za ljudska prava i vlasnik najvećeg bordela u Europi muž je jedne lijepe Hrvatice s kojom ima troje djece
“Zato”, kaže Michael dok sjedimo na njegovoj terasi u Stuttgartu, a pod nogama nam mirno leži njegova jednogodišnja ogromna njemačka doga, “jer ne postoji brži način da se dođe do novca i zaradi.” Ok, pošten odgovor, iskren. Jer, u bordelima Paradiso, kojih je osam u Njemačkoj, a najnoviji u Saarbrückenu bit će svečano otvoren početkom srpnja, djevojke – a ima ih stotinjak preko vikenda – mogu zaraditi od tisuću do deset tisuća eura mjesečno. Ovisi o… angažmanu. Princip koji je osmislio Michael zajedno sa svojim partnerima, zapravo je vrlo jednostavan, a – nazovimo ga tako – transparentan. I traje već osam godina, otkako je ovaj Hell’s Angel, poduzetnik, borac za ljudska prava, marketinški čarobnjak i muž jedne lijepe Hrvatice s kojom ima troje djece.
– Svakoga dana gledam gole žene, ali to mi ništa ne znači. Dok ne dođem svojoj ženi doma – objašnjava mi, a njoj je to sve drago, međutim, priznaje da joj nije bilo lako živjeti s njegovim poslom. S obzirom na to da su dugo zajedno, još od vremena kada su bili tinejdžeri, među njima postoji veliko povjerenje i razumijevanje. Ona Michaela voli i uz njega je, koliko god joj je odluka da joj muž uđe u svijet prostitucije bila nepojmljiva. Jer, prije negoli se počeo baviti marketingom vezanim uz prostituciju, Michael je bio cijenjeni marketinški stručnjak i radio kampanje za velike automobilske pogone, a njih u Njemačkoj, zna se, itekako ima.
Vrhunska ideja
Međutim, jednoga dana, na vratima mu se pojavio prijatelj koji mu je iznio vrhunsku ideju; novi koncept bordela u kojemu bi sve bilo legalno; djevojke bi plaćale poreze, bile bi prijavljene i radile bi u sigurnom okolišu. Tako je nastao i koncept Paradisa.
– Sve je to daleko od ulične prostitucije i običnih “love house” kakve postoje posvuda. Ovdje su djevojke posve zaštićene. Rade onoliko koliko žele i kada žele – govore mi u Paradiso bordelu.
Prostitutke i klijenti plaćaju boravak u bordelu, ravnopravno, pola-pola, svatko po 80 eura. Za taj iznos, gost može provesti cijeli dan u bordelu; može uživati u wellnessu, brčkati se u jacuzziju; može samo piti i jesti s prijateljima, gledati erotske filmove, razgovarati s golim djevojkama koje prolaze oko njega. A onda, ako mu baš neka zapne za oko i ako mu je do seksa, onda se njih dvoje posebno dogovore oko cijene i odlaze u jednu od soba na gornjem katu, u kojoj će obaviti to što žele. Tamo ih stimuliraju pornići koji se vrte na zidnim ekranima, mogu se opuštati u cigar baru, a onda će se skriti u jednu od soba koje su sado-mazo opremljene, bez danje svjetlosti, ali s velikim prostorom za kupaonicu i tuševe. Ovdje je bio i najveći svingerski party, organiziraju se tematske večeri, kao na primjer sada za Svjetsko nogometno prvenstvo, kada će djevojke paradirati kao navijačice različitih zemalja. One same nisu previše razgovorljive. Hodaju oko nas gole, u visokim platforama, scenski našminkane, izdepilirane, nakvarcane, potpuno sređene, ali bez komada odjeće na sebi. To ih na neki način čini manje zavodljivima, promislim – jer ovako gole lutke koje šeću oko nas nemaju u sebi onu neku erotiku. Ili to iz mene progovara ženska romantika.
Cilj je ostvaren
Jer, dok tako gole čekaju lift, ili hitaju u toalet, nakon što ih je do tamo dopratio partner – on veseloga, brzog koraka, one nabijajući po tim visokim platformama – one su najviše zainteresirane da uspiju dobiti gosta u sobu, a ono što se događa po baru manje ih interesira jer i one u tom smislu gube. Ako odu do sobe, onda je cilj ostvaren. No, nije to baš često.
U bordele Paradiso dolazi mnogo stranaca; blizu je aerodrom pa neki znaju napraviti odmor od leta tako da se dođu ovdje, u ovom zabranjenom svijetu, zabaviti. Dolaze ljudi iz arapskih zemalja, gosti kojima bi vjera i običaji trebali na svaki način braniti da ovdje ikada zakorače – ali ljudskom licemjerju kao i uvijek nema kraja – pa onda traže plavuše kipućih grudi. Žene ne smiju inače ulaziti u bordel, u njegov javni dio, ali ako njihov muž, dečko, ljubavnik… dogovori s nekom od djevojaka menage a trois – ili kakvu god varijantu, onda smiju otići ravno u sobu i čekati da ostatak društva ovamo dođe.
…