Francuski predsjednik Emmanuel Macron čekao je godinu dana da njemačka kancelarka Angela Merkel bude reizabrana, da sastavi novu njemačku vladu, kako bi imao s kime krenuti u reformu eurozone koja je bila dio njegova predizbornog programa, piše Vecernji.hr.
Jučer je ozbljan razgovor o tome počeo na susretu Macrona i Merkel u Berlinu, no čini se da bi Macronovo čekanje moglo ispasti uzaludno jer Merkel i u novom mandatu, s novom vladom, ima crvene linije preko kojih ne misli prijeći, a koalicijski partneri iz SPD-a možda ipak nisu toliko zagrijani za produbljenje eurozone prema federaciji kao što se Macron nadao da će biti.
Ishod razgovora još se ne zna, jer nakon pojavljivanja pred novinarima razgovori su trajali čitavo poslijepodne, a na ministarskim razinama nastavit će se do lipnja, kada se očekuje neka vrst novog njemačko-francuskog plana na Europskom vijeću. No, sudeći prema sadržaju Macronove i Merkeličine zajedničke press konferencije, a i prema simbolici lokacije odabrane za jučerašnji sastanak u Berlinu, riječ je tek o grubom početku radova na nečemu za što nije sigurno da postoji idejno rješenje, a kamoli građevinska dozvola. Lokacija, Berliner Schloss iliti Berlinska palača, zgrada je pod rekonstrukcijom, a slično se može reći i za eurozonu: radovi u tijeku.
– Potrebna nam je otvorena rasprava i na kraju sposobnost da pristanemo na kompromis – rekla je kancelarka Merkel.
– Ne nedostaje nam ni posla, ni volje – dodao je Macron.
Prije povlačenja u otvorenije razgovore iza zatvorenih vrata, dvojac se trudio ostaviti dojam zajedništva. Ni s jednim od Macronovih prethodnika, uostalom, Merkel nije činila ništa suprotno: uvijek je bilo bitno ostaviti dojam skladnosti rada njemačko-francuskog motora koji pokreće EU. No, koliko iza tog nominalnog sklada ima prostora za reforme Unije ostaje da se vidi do lipnja. Macron se nada da bi Njemačka mogla pristati na produbljenje bankovne unije na način da uključuje zajedničko jamstvo štednih uloga, no SPD, prema pisanju Deutsche Wellea, signalizira da ipak stoji na tradicionalno konzervativnoj njemačkoj poziciji da razne europske banke prvo moraju dovesti u red svoje udjele nenaplativih potraživanja. /HMS/