SARAJEVO – Ivo Komšić, gradonačelnik Grada Sarajeva i ugledni sveučilišni profesor, za Dnevni list govori o posljednjim događajima u BiH i Ukrajini, očekivanjima od (novog) pristupa međunarodne zajednice prema BiH te snazi oporbenih stranaka u našoj zemlji.
– Ne očekujem ništa od tzv. međunarodne zajednice i od njezinih iskustava u Ukrajini. Naprotiv, očekujem da se bosanski scenarij dogodi u Ukrajini, da se rat iskoristi za podjelu te zemlje i da svatko zadrži svoju zonu utjecaja – ističe profesor Komšić.
• Kako komentirate reakcije političkih čelnika u BiH, osobito Milorada Dodika, na zbivanja u Ukrajini?
Naši čelnici na zbivanja u Ukrajini gledaju iz svoje nacionalističke, stranačke ili ideološke perspektive. Pri tome zaboravljaju da smo kao država bez ikakvog utjecaja u međunarodnim odnosima, posebno su bez toga utjecaja oni, bez obzira na funkcije koje obnašaju u našoj zemlji. Njihovi komentari su zato samo kompromitirajući. Ono što je karakteristično za većinu komentara u svijetu jesu predrasude. Na današnju Rusiju Zapad gleda kao da se radi o SSSR-u, a ne o jednoj tipičnoj kapitalističkoj zemlji ideološki izjednačenoj s tim zemljama. Danas Rusija ne izvozi ideologiju, nego sirovine i robu proizvedenu u kapitalističkim tvornicama kao i Zapad. Ukrajina je postala poligon za ekonomsko nadmetanje i prestiž zapadnih zemalja i Rusije radi njezinih sirovina i tranzitne funkcije energenata prema Europi. Vjerujem da su Ukrajinci sami svjesni toga i da o tome u ovim dramatičnim trenucima misle na to. Moglo bi im se dogoditi da budu gurnuti u rat, i to u građanski rat u kojem će profitirati ruski ili zapadni imperijalisti. Najgora je varijanta ukoliko se uzdaju u bilo koga jer će vjerojatno, kao i druge države po svijetu, biti na kraju ostavljeni sami sebi. Zato je važno da nađu ravnotežu u interesima koji se prelamaju preko njih i da u tome definiraju točno svoj interes koji mora biti ostvariv bez rata. Bit će veliki gubitnici ukoliko budu ratovali za tuđe interese jer će im na kraju doći humanitarna pomoć na velika vrata, a izvučena na mala, doći će im strane banke i izvlačiti ogromnu dobit iz “rizičnog područja”, doći će im MMF sa svojom pomoći koja će zemlju zadužiti, a građane osiromašiti, itd.
•Očekujete li da mlitava međunarodna zajednica možda okrene napokon ploču u BiH poučena oklijevanjem i u Ukrajini i svakako upozorena agresivnim ponašanjem Rusije?
• Ne očekujem ništa od tzv. međunarodne zajednice i od njezinih iskustava u Ukrajini. Naprotiv, očekujem da se bosanski scenarij dogodi u Ukrajini, da se rat iskoristi za podjelu te zemlje i da svatko zadrži svoju zonu utjecaja. Taj utjecaj, ponavljam, nije više ideološki nego ekonomski jer je Ukrajina velika i bogata zemlja, sa značajnim geopolitičkim položajem.
“Međunarodna zajednica” je postigla svoj glavni interes u BiH. Pod njezinom kontrolom uništeni su svi socijalni mehanizmi bivšeg ekonomskog sustava, uništeno je naše respektabilno bivše gospodarstvo i rasprodano kroz kriminalnu privatizaciju koja nam je uvjetovana, radnici su ostali bez tvornica i posla, veliko gospodarstvo svedeno na tzv. malo i srednje koje može biti samo nečiji sluga, studenti su ostali bez zajamčenih stipendija, umirovljenici bez zarađenih mirovina, građani bez socijalne i zdravstvene sigurnosti. Nametnut nam je liberalni ekonomski sustav gole eksploatacije i proizvodnje bijede, s druge strane tajkunizacijom omogućeno ekstremno bogaćenje pojedinaca koji su provodili politiku “međunarodne zajednice”. Da bi “međunarodna zajednica” dovršila svoj projekt u BiH nedostaje završni udarac: podjela zemlje na etničkom principu jer ona jamči da tekovine njezinog angažmana u našoj zemlji neće propasti. Samo etničke državice unutar BiH, sa svojim liderima, njihovim milijunima i milijardama mogu jamčiti da će se narod dalje siromašiti, zemlja dalje zaduživati, volja naroda lakše kontrolirati, a socijalni mehanizmi države nikada neće obnoviti. Ono što je moguće jest pojava anarholiberalizma jer on je jamac da se nezadovoljstvo građana neće pretvoriti u socijalnu revoluciju, nego u rušilaštvo bez cilja, u nered koji se može kontrolirati. To je ono što se sada zbiva i što otvoreno podržava “međunarodna zajednica”.
•Kako komentirate sve snažniju inicijativu da EU popusti u svojim uvjetovanjima ispunjavanja zadaća u BiH, prednjači u tome Hrvatska, i je li doista moguće svojevrsno progledavanja kroz prste oko nekih uvjeta?
EU ne može s ovakvim Ustavom isforsirati nikakve promjene u BiH. Ustav je izvor stalnih političkih konfrontacija, ekonomske podijeljenosti zemlje, njezine nefunkcionalnosti i neracionalnosti. Zemlja u kojoj se više od 60 posto proračuna troši na državnu administraciju ne može ekonomski napredovati, građani će stalno biti siromašni i nezadovoljni, nacionalizam kao političko utočište će bujati, itd. Međunarodna zajednica je kreirala naše pravosuđe, izvršila njegovu reformu, a imamo tako razvijen kriminal. To je dokaz da je upravo pravosuđe najlošija karika sustava, a ono je rezultat angažmana međunarodne zajednice. Ona ne treba “popuštati”, nego se angažirati na promjeni Ustava koji sada čuva postojeće stanje i stvoriti nužan pravni okvir za razvoj države i njezino približavanje EU-u. S dva entiteta, ili s tri, s ovoliko županija i njihovim nadležnostima, s osiromašenim lokalnim zajednicama ništa ne znači “gledanje kroz prste”. Međunarodna zajednica treba pomoći da vratimo Ustav Republike Bosne i Hercegovine kao temelj izgradnje novog Ustava BiH.
•Pregovori oko slučaja ‘Sejdić i Finci’ su se raspali zbog sukoba bošnjačkih i hrvatskih pregovarača o izbornim područjima. Kakav je Vaš dojam zbog čega SDA i HDZ oko izbora člana Predsjedništva ne mogu postići kompromis, a oko drugih stvari su jako bliski?
• Preko provođenja odluke suda o slučaju ‘Sejdić-Finci’ HDZ želi na mala vrata stvoriti uvjete za treći entitet. Taj se entitet može dobiti i promjenom Izbornog zakona, ne mora to biti promjena Ustava. Ako se Izbornim zakonom formiraju nacionalne izborne jedinice, ozakonjuje se nacionalna jedinica i u teritorijalnom smislu jer su izborne jedinice teritorijalno određene. To je suština političkog spora HDZ-a i SDA.
U tim pregovorima se SDP BiH totalno svrstao u bošnjačku grupaciju. Je li to slučajno i je li opravdanje za takvu Lagumdžijinu politiku činjenica da je članstvo SDP-a BiH uglavnom bošnjačke nacionalnosti?
• Poziciju SDP-a treba promatrati korektno. Oni su se u ovom pitanju politički podudarili sa SDA, što ne znači da postoji jedinstvo i u odnosu prema drugim nacionalnim pitanjima i pozicijama. To je podudarnost u općem, državnom interesu i ne mora se proširiti na ostale interese. SDP ne smije prihvatiti politiku stvaranja trećeg entiteta ni na koji način jer bi to bio njihov kraj.
• Mnogi analitičari smatraju kako su udružene vladajuće elite ipak uspjele razbiti prosvjednike, odnosno Plenum građana. Smatrate li da za neko duže vrijeme neće biti uličnoga bunta i da su vlasti shvatile upozorenje i da će konačno početi raditi na sređivanju zemlje i ekonomije?
• Nisu vladajuće elite razbile prosvjednike. Problem je u tome što se nezadovoljstvo građana vlastima iskazalo kao anarholiberalizam, a ne kao usmjerena i politički osmišljena socijalna akcija. Nikada u povijesti Europe niti jedan socijalni pokret nije uspio ukoliko je bio anarholiberalan. Takvi se pokreti sami raspadaju jer ne mogu sistematizirati sve socijalne zahtjeve niti mogu precizno usmjeriti metode svoga djelovanja. Takvi pokreti završavaju čak s unutarnjim sukobima. Aktualna vlast će sigurno izvući neke pouke iz ovoga bunta, ali bi bilo važnije da te pouke izvuku građani i buduća vlast. Građani su ukazali na mnoge probleme u državi, ali moraju shvatiti da rušilačkim buntom nesvjesno stvaraju uvjete da se ostvare neki drugi politički interesi u zemlji s kojima oni nemaju nikakve veze. U nekom izvanrednom i kaotičnom stanju moguće je da se nametnu BiH još gora politička rješenja od postojećih. Političke snage koje to žele, unutarnje i vanjske, već imaju pripremljena ta rješenja. S druge strane, vlasti moraju ozbiljno uzeti nezadovoljstvo građana i njihove zahtjeve i pretvoriti ih u politički program. Naravno, treba odvojiti kratkoročne mjere koje se mogu provesti odmah, a odnose se na ukidanje privilegija vlasti i državne administracije u cjelini. Zatim, treba donijeti program dugoročnih mjera koje se odnose na suzbijanje kriminala i korupcije i uspostavljanje pravednije države. Na kraju treba planirati stratešku politiku koja se tiče unutarnjeg uređenja države, njezine učinkovitosti i racionalnosti, te njezine budućnosti u EU-u i NATO-u.
U državi praktično nema ozbiljne oporbe, prepoznajete li možda nečiji politički profil iz prosvjeda, ili možda sankcije za neke stranke i pojedince i kako tumačiti činjenicu da nitko od tzv. manjih stranaka nije iskoristio ovu šansu i otvoreno se svrstao uz prosvjednike?
• U državi nema jake oporbe još od prošlih izbora. Za to najveću odgovornost snosi SDP koji je trebao okupljati oporbu, a ne razbijati. Oni su ušli u koaliciju s nacionalnim strankama, uz to mijenjali partnere i faktički blokirali državu. Nakon prošlih lokalnih izbora pojavio se SDU kao socijaldemokratska alternativa, posebno u Sarajevu. Međutim, i ona je u međuvremenu razbijena, predsjednik Pećanac je učinio sve da je razbije da bi sebi osigurao nestatutarno mjesto predsjednika. Radi vodećeg mjesta u stranci koja je bila u usponu ti potezi nisu bili logični. Trebalo se držati Statuta stranke. Iz ove perspektive jasno je da se radilo o projektu rušenja stranke. Međutim, Lazović je uspio konsolidirati stranku, sačuvati gotovo svu infrastrukturu i ojačati je i izvan Sarajeva. U aktualnoj situaciji vladajuće stranke nisu mogle iskoristiti prosvjede za političko profitiranje jer su one bile usmjerene upravo protiv njih. Radončić je pokušao izvući svoje kadrove iz vlasti prije događaja da bi izbjegao gnjev građana prema vlasti, ali time nije ništa postigao. Kao ministar sigurnosti samo je pokazao da je znao što će se dogoditi. Problem je, međutim, što je zajedno s Pećancem kao ministrom unutarnjih poslova Sarajevske županije neutralizirao sigurnosne službe i policiju, tako da je rušiteljima bilo lako zapaliti zgrade državnih službi i ozlijediti više od 200 policajaca, iako ovi nisu uopće intervenirali. Akcija je bila koordinirana s akcijama u Tuzli, Bihaću, Zenici. Oni su preko medija otvoreno poručili prosvjednicima da policija neće intervenirati. Mislim da oni ovim nisu profitirali i da su pogrešno procijenili građane. Građani nisu rušili državu nego aktualnu vlast i čim su primijetili da se iza njihovih prosvjeda sprema rušenje širih razmjera, povukli su se u plenume i rušitelje ostavili na ulici. To je bio jako mudar i odgovoren potez nezadovoljnih građana. Male oporbene stranke nisu se usudile ući u to iako su podržavale opravdane građanske zahtjeve. Nezadovoljstvo građana je bilo pomiješano s anarhističkim usmjerenjem. Nitko politički ne može stati iza toga jer je to usmjeravano k proizvodnji izvanrednog stanja u kojem je moguće silom nametnuti i ona rješenja koja vode raspadu države.
Razgovarao: Antun Mrkonjić