Pokrajinski, odnosno Zemaljski upravni sud u Koruškoj je 8. kolovoza kao neosnovanu odbio žalbu Počasnog bleiburškog voda, kojom je ova udruga osporavala uklanjanje šahovnice s prvim bijelim poljem sa spomenika na Lojbaškom polju pored Bleiburga. Naime, uprava kotara Völkermarkt – na čijem se području spomenik nalazi – 9. veljače 2022. naložila je PBV-u brisanje spomenutog grba, a izgledno i natpisa “U čast i slavu poginuloj hrvatskoj vojsci”. Natpis je organizacija sama izbrisala, stoji u presudi. No kako se oglušila o nalog za uklanjanju šahovnice, 3. svibnja te godine uklonile su ga tamošnje vlasti. Na spomeniku su preostali natpisi “Svibanj 1945”, odnosno na njemačkom “U spomen na pale Hrvate. Svibanj 1945.”. Potom se PBV na odluku preko odvjetnika Andreasa Horačeka žalio upravi Völkermarkta, kako je u “referatu” objavljenom na jednoj internetskoj stranici naveo stvarni kapo ove filooustaške sljedbe Bože Vukušić. Umjesto promjene odluke, u svibnju 2023. ista lokalna vlast organizaciji je odrezala 400 eura kazne, i to zbog prekršaja protiv zakona o zabranjenim simbolima (“Abzeichengesetz 1960”), odnosno zbog isticanja oznake u Austriji zabranjene organizacije. Istaknuto je i kako se zemljištu na kojem se spomen-ploča nalazi može nesmetano pristupiti te je sporno obilježje bilo javno izloženo.

Presuda Pokrajinskog suda, koju su Novosti ekskluzivno dobile na uvid, potvrđuje stav austrijskih vlasti trasiran još 2018. kada je najavljeno uvrštenje ustaških simbola na popis zabranjenih ekstremističkih oznaka. Potom je 2020. austrijski parlament velikom većinom zatražio da vlada ispita mogućnost zabrane komemoracija u Bleiburgu, čiji je PBV organizator desetljećima. Narednog studenog stručna komisija tamošnjeg Ministarstva unutarnjih poslova izradila je opsežan dokument nazvan “Izvještaj stručne grupe ‘Bleiburg'”, o kojem je ovaj tjednik detaljno pisao. Tim povjesničara, politologa i pravnika ispravno je zaključio da se svibanjskim komemoracijama nastradalima u partizanskoj osveti “preko natpisa na memorijalnim spomenicima, zastavama i simbolima na ovom događaju te kroz službene govore odaje počast fašističkom režimu koji je kolaborirao s nacionalsocijalistima”. Uostalom, već se natpisom na spomeniku odaje počast “vojsci jednog fašističkog režima” odnosno “fašističkoj ustaškoj vojsci” te se preporučila njegova izmjena. Okupljanje na Bleiburgu u obliku u kojem se održavalo do 2019. treba zabraniti, istaknuli su eksperti, navodeći da bi izostanak zabrane značio kršenje austrijskih zakona. Nakon toga je središnja ritualna rehabilitacija ustaške države te njene vojske i paravojske održavana pod patronatom hrvatskog državnog i crkvenog vrha prebačena u matičnu zemlju.

Presuda potvrđuje stav austrijskih vlasti kojim je najavljeno uvrštenje ustaških simbola na popis zabranjenih ekstremističkih oznaka. Za sud je šahovnicom s prvim bijelim poljem na spomeniku objektivno prekršen Zakon o zabranjenim simbolima, a u pitanju je “trajni prekršaj”

Stručna grupa bavila se i problemom šahovnice, ukazujući na to da je grb s prvim bijelim poljem bio – zajedno sa svastikom i eponimnim hladnim oružjem – jedan od simbola 13. Handžar-divizije vojnog krila nacističkog SS-a, zvane i “hrvatska br. 1”, koji su njeni pripadnici nosili na lijevom rukavu. SS je bio sastavni dio Nacionalsocijalističke njemačke radničke partije te je na poslijeratnom suđenju u Nürnbergu u cjelini proglašen zločinačkim organizacijom. U Austriji su obje organizacije zabranjene Ustavnim zakonom o zabrani iz 1947., a svi njihovi simboli spomenutim Zakonom o oznakama, što su potvrdili Ustavni i Vrhovni sud. “Kao što ilustracije spomen-kamena na Lojbaškom polju pokazuju, tamo se nalazi upravo grb s početnim bijelim (poljem). Time se, dakle, prema sudskoj praksi oba najviša suda radi o oznaci zabranjenoj Zakonom o oznakama”, utvrdila je ekspertna komisija. Tako je ekspertna komisija na prvi pogled izjednačila šahovnicu koja počinje bijelim poljem s nacističkim znakovljem. Pa ipak, ne samo da je stručna grupa istaknula razliku između problematizirane i današnje službene hrvatske šahovnice, koja počinje crvenim poljem, nego je istaknuto i da je simbol s prvim bijelim poljem dugo bio jedan od službenih grbova Hrvatske te se kao takav nalazi na mnogim povijesnim prikazima, dakle “ne može se polaziti od toga da upotreba prikaza nastalih u nenacionalsocijalističkom kontekstu i u slučajevima nastalim prije 1941. predstavlja kažnjivo ponašanje.”

Iako je iz samog donedavnog natpisa na blajburškom monumentu posve jasno da se u slučaju tamošnje šahovnice radi baš o slavljenju vojske genocidnog ustaškog režima, PBV je prkosno odlučio pljunuti u oči austrijske vlasti. Tako je Horaček u ime službenog predsjednika udruge Marka Grbeše na odluku kotara Völkermarkt uložio novu žalbu pred upravnim sudom u Klagenfurtu kao nadležnim višim tijelom. U njoj se pripovijeda o Crvenoj i Bijeloj Hrvatskoj te postulira postojanje obje varijante hrvatskog grba od 15-stoljetne habsburške kraljevine do socijalističke i današnje republike. Tvrdi se kako šahovnica ima povijesnu, a ne isključivo političku pozadinu, besramno istovremeno navodeći – citiramo presudu koja sumira žalbu – kako “spomen-kamen treba sagledati i vrednovati u cjelini na njemu prikazanih simbola i natpisa”. Ističe se kako Handžar-divizija nije bila dio ustaške ili vojske NDH, nego su je Nijemci samostalno formirali, dok su njeni vojnici šahovnicu nosili kao vanjski znak svoje nacionalne pripadnosti. U postupku pred kotarskim vlastima PBV je nudio “niz dokaza”, poput prosvjedne note hrvatskog Ministarstva vanjskih i evropskih poslova Austriji. U njoj je, inače, istaknuto kako je sporni dio natpisa PBV uklonio kako bi se izbjeglo “nepoželjno povezivanje natpisa i grba na spomeniku”, dok su razlozi i obrazloženje uklanjanja grba koje je iznijela kotarska uprava “neprihvatljivi za Republiku Hrvatsku kako s povijesnog tako i s društvenog i političkog gledišta”. Počasni vod nudio je i niz “uglednih” svjedoka, kao što su ministar Gordan Grlić Radman ili predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora Ivan Zvonimir Čičak. Avaj, institucije Völkermarkta ni za njih nisu imale interesa.

Pred klagenfurtskim sudom ročišta su održana 13. i 23. svibnja ove godine. U presudi je zabilježeno kako je zastupnik uprave Völkermarkta naveo da je tijekom komemoracija 2017., 2018. i 2019. godine došlo do ukupno dvadesetak hapšenja ili podizanja optužnica sukladno Ustavnom zakonu o zabrani. Pozvao se i na mišljenje tadašnjeg upravitelja koruške biskupije monsinjora Engelberta Guggenbergera, po kojem je blajburška komemoracija politički instrumentalizirana te služi selektivnoj percepciji povijesti: ovaj crkveni funkcionar je 2019. hrvatskim biskupima zabranio da uz taj događaj održe misu. Bila namjerna ili ne, zabilježena je i vragolija da je predstavnik tuženika spomenuo kako od prvog bijelog polja istaknutog na dresu reprezentacije tijekom Europskog nogometnog prvenstva ogradio i Hrvatski nogometni savez. Predstavnik podnositelja žalbe je pak ustvrdio kako je druga strana navela primjere ustaških obilježja, a ne povijesnog grba te da se protivi paušalnom obezvrjeđivanju komemoracije kao događaja čiji organizatori bi zastupali nacionalsocijalističku ideologiju. Događaj su posjećivale desetine tisuća ljudi te je PBV navodno poduzeo sve moguće kako bi spriječio pojavu u Austriji zabranjenih simbola, odnosno zabranio ulaz pojedincima i prodavačima koji su ih propagirali. Počasni bleiburški vod “nema interesa u tome da ga preuzmu nacionalsocijalističke grupe ili one bliske ustašama” te protiv njih navodno djeluje. O koliko nemoralnom falsficiranju stvarnosti se radi, ukazuje i spomenuti ekspertni izvještaj, koji navodi kako su osnivači blajburške komemoracije u velikoj mjeri bili sami ustaše.

Tijekom sudskog postupka mišljenja su dali i stručni svjedoci. Stav uprave Völkermarkta zastupali su pojedinci iz ekspertne komisije Gerhard Baumgartner, povjesničar koji od 2014. vodi Dokumentacijski centar austrijskog otpora, i Ljiljana Radonić, politologinja specijalizirana za politiku povijesti i kulturu sjećanja. Oni su sporili da je u slučaju šahovnice na uniformi Handžar-divizije bila riječ o oznaci nacionalne pripadnosti, nego se radilo isključivo o simbolu navedene postrojbe unutar SS-a. Tako ga nisu nosili Hrvati iz drugih SS-divizija. Osim toga, SS-formacije su bile podređene direktno Himmleru koji im je dodijeljivao i simbole.

Stavove PBV-a zagovarao je Stjepan Ćosić, povjesničar s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, u tri mandata ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva i stručnjak za heraldiku. Pored njega svjedočio je i vojni historičar Amir Obhođaš. Prema sažetku njihovih iskaza, uglavnom su tvrdili da je grb s prvim bijelim poljem učestalo korišten u hrvatskoj povijesti te da sam za sebe i “bez odgovarajućeg dodatka” ne predstavlja ustaški simbol. Tekst presude napominje da korištenje sporne šahovnice prije 1941. Baumgarten i Radonić nisu ni sporili, no da su priložili  i dokaze kako su ustaše i NDH šahovnicu s prvim bijelim poljem koristili i bez “dodatka”. Zastupnik žalitelja priložio je i pisano mišljenje Marija Jareba s Hrvatskog instituta za povijest. Sud je primijetio kako ono u mnogim područjima donosi procjene bez znanstvene osnove, naročito što se tiče usporedbi broja sudionika komemoracije i broja kaznenih postupaka. “Cijelo mišljenje karakterizira obezvrjeđivanje znanstvene stručnosti članova stručne komisije “Bleiburg””, primijetila je u presudi sutkinja Margit Türk, dodavši kako sud ni na koji način ne dovodi u pitanje znanje svjedoka ni jedne strane u postupku. Istovremeno, navela je kako je historičar Jareb ustvrdio da su i “Handžarovi” njemački oficiri nosili šahovnicu s prvim bijelim poljem te ustanovila da je time potvrdio stavove Baumgartnera i Radonić po kojima se kod tog simbola ne radi samo o nacionalnoj identifikaciji. Türk je zaključila kako su kroz dokazni postupak ustanovljene sve činjenice slučaja te je odbila zahtjev žalitelja za heraldičkim vještačenjem.

Potom se prelazi na pravnu ocjenu slučaja: višestruko se opširno variraju isti argumenti te ćemo ovaj realno najvažniji dio ponešto sažeti. Prema stavku 1. članka 1. Zakona o oznakama, u Austriji se u javnosti ne smiju nositi, isticati ni distribuirati oznake, uniforme, dijelovi uniforma, amblemi i simboli zabranjenih organizacija, u što pripadaju i SS divizije. A prema stavku 2. ta zabrana uključuje i oznake koje zahvaljujući svojoj sličnosti ili očitoj namjeravanoj svrsi služe kao zamjena za one navedene u prethodnom stavku. Sutkinja Türk ponovno ističe kako je fakt da je šahovnica s prvim bijelim poljem korištena i mimo perioda NDH bez ikakvih ustaških konotacija te da se iz tih razloga može naći i na raznim povijesnim građevinama. Međutim, austrijska zakonska praksa ne dopušta propitivanje povijesnih ili drugih razloga za javno isticanje zabranjenih oznaka (iznimke su prema članku 2. moguće ukoliko tiskani, filmski ili izloženi prikazi ne odobravaju i propagiraju idejne nazore zabranjenih organizacija te ne čine njihov bitan dio, ili ukoliko su im jednoznačno suprotstavljeni). Fakt je da su “pripadnici 13. Waffen-SS divizije predmetni simbol nosili na lijevom rukavu svoje uniforme, uključujući i pripadnike ove divizije nehrvatskog porijekla. Prema tome, radi se o simbolu u Austriji zabranjene organizacije”.

Na spomen-ploči za koju je PBV odgovoran šahovnica s prvim bijelim poljem izložena je još od 2005. te je žalitelj time “objektivno prekršio” elemente stavka 1. navedenog zakona, štoviše, u pitanju je “trajni prekršaj”. Presuda nije previdjela da su na ploči istaknuti polumjesec i zvijezda kao islamski simboli, što također upućuje na Handžar-diviziju, na Himmlerov poticaj kao prvu nearijsku sastavljenu većinom od muslimana, današnjih Bošnjaka. Sutkinja ističe kako naročito donedavno prisutan natpis “U čast i slavu poginuloj hrvatskoj vojsci” može upućivati samo na vojsku NDH koja je usko surađivala s Trećim Reichom te kako je spomenik izložen na području na kojem su se odvili događaji o kojima postoje različite interpretacije. Ključno, zakonodavac je pri donošenju Zakona o zabranjenim simbolima namjeravao “spriječiti svaku upotrebu oznaka koja je imala namjeru prizivati duh ili ideje zabranjeni nacističkih organizacija ili entiteta”. Koruški upravni sud ističe da nema nikakvu namjeru povezati simbole današnje RH s fašističkom NDH, “kao što je sugerirano u izjavi HHO-a koju je podnio žalitelj” ili da te simbole na bilo koji način kriminalizira. Istovremeno, fakt da je grb s prvim bijelim poljem korišten i kao grb Hrvatske – pa i tijekom 1990. – “ne mijenja činjenicu da predmetni grb u drugačijem kontekstu i prethodno opisanoj vezi svakako može pobuditi asocijacije na nacionalsocijalizam”. Ni PBV-ov navod da u Hrvatskoj sama sporna šahovnica bez ustaških dodataka nije zabranjena ne utječe na činjenicu da se udruga trebala raspitati o austrijskim zakonima.

Tako je sutkinja Margit Türk razotkrila makinacije filoustaša iz PBV-a i njihovih intelektualnih činovnika te hrvatskoj javnosti očitala lekciju iz hermenutike zločinima teško zloupotrijebljenih simbola. Glavna linija argumentacije austrijskih stručnjaka i zakonodavca polazi od uvjeta proizašlih iz austrijskog društva i povijesti. No osim što to historijsko naslijeđe nije u ovom smislu toliko drastično drugačije od hrvatskog, još je mnogo važnije da presuda nije zasnovana isključivo na jednoznačnoj zabrani simbola na bilo koji način povezanih s nacionalsocijalizmom. Dodatno je poduprta obrazloženjem da simboli, doduše, svoj sadržaj vuku i iz konteksta korištenja – no osim što je u slučaju fašizmom uprljanih simbola tu konotaciju i bez popratnih elemenata gotovo nemoguće zanemariti, vrlo je jasno objasnila da cijeli kontekst u kojem je spornu šahovnicu koristio PBV namjerno oživljava i ukazuje na upravo ustaške ideje. Počasni filoustaše, nažalost, ovu bitku još nisu konačno izgubili, jer imaju mogućnost žalbe austrijskom Ustavnom, kao i Vrhovnom upravnom sudu. Ishod će vrlo vjerojatno biti isti kao i sada: svrha administrativnih propisa je, stoji u presudi, “osigurati da se idejama i duhu u Austriji zabranjenih organizacija ne dopusti da u bilo kom pogledu ožive”. Tragično je, međutim, da će PBV u svojim zloćudnim naporima i nadalje vrlo vjerojatno imati zdušnu podršku moralno kriminalnih i duboko neodgovornih hrvatskih državnih elita.