Medijska eutanazija bh. Hrvata: Usporedba s Crnogorcima i traganje za izgubljenim glasom

Crna Gora: Mala nacija, veliki mediji

Crna Gora, s ukupno oko 620.000 stanovnika, pruža zanimljiv primjer organizirane medijske infrastrukture unatoč svojoj maloj populaciji. Prema posljednjem popisu stanovništva, u Crnoj Gori živi:

• Crnogoraca: 45% (oko 279.000)
• Srba: 29% (oko 180.000)
• Bošnjaka: 9% (oko 55.000)
• Albanci, Hrvati i ostale manjine čine preostali dio populacije.

Medijska slika Crne Gore

Unatoč relativno skromnoj populaciji, Crna Gora je razvila robustnu i raznoliku medijsku scenu. Trenutno ima 4 dnevne tiskovine:

1. Vijesti
2. Dan
3. Pobjeda
4. Dnevne novine

Osim dnevnih tiskovina, postoji nekoliko tjednika, uključujući Monitor i Nedeljne novine. Na polju televizije, Crna Gora također ima više uspješnih televizijskih kuća, uključujući:

• RTCG (Javni servis)
• Vijesti TV
• Prva TV
• Nova M

Osim ovih, lokalne postaje i regionalne medijske kuće osiguravaju raznoliku ponudu sadržaja za stanovništvo.

BH Hrvati: Medijski vakuum

S druge strane, bh. Hrvati, iako brojniji, suočavaju se s medijskom eutanazijom. U Bosni i Hercegovini živi oko 500.000 Hrvata, dok se procjenjuje da dijaspora broji čak 2 milijuna ljudi, raspršena diljem svijeta, najviše u Europi, Sjevernoj Americi i Australiji. Međutim, unatoč ovim brojkama, medijski prostor Hrvata u BiH je izuzetno slab.

Tiskovine:

• Dnevni list, jedna od rijetkih hrvatskih dnevnih novina, već je na rubu gašenja a dok je bio jak bio je u rukama bošnjačkih hegemonista.
• Večernji list, iako najpoznatiji, djeluje kao franšiza, čiji se sadržaj dijelom proizvodi u Hrvatskoj, s tek ograničenim lokalnim vijestima iz BiH.

Televizija:

Na televizijskom planu, Hrvati u BiH nemaju značajan utjecaj. Postoji tek jedna televizijska postaja u nastajanju, Herceg-Bosna TV, koja se bori da zauzme mjesto u ionako zasićenom medijskom prostoru. Nema ni približno dovoljnu gledanost ili utjecaj kao veće televizije iz Hrvatske ili mediji u BiH.

Portali i novi mediji:

Portali nose dio medijske priče, ali su to nišni mediji s ograničenim dosegom i resursima. Nisu konkurentni masovnim medijima poput RTRS-a ili BN TV koji dopiru do šire neinternetske publike koja je dominantno glasačka i politički probuđena.

Podcasti:

Na polju podcasta, Hrvati u BiH gotovo ne postoje. Dok druge zajednice i regije razvijaju ovaj sve popularniji format, hrvatska zajednica u BiH zaostaje u inovacijama u digitalnim medijima.

Iako naša politička elita to ne kopča ovo je otprilike egida:

Smrt medija i medijske pismenosti kraj je i političke nacije, nebitno koliko brojnog naroda. To postaje narod kmetova. Neinformiran. Ne traži. Nesvjestan što se događa oko njega. Narod bez medija postaje narod s njive, iliti narod kojeg će oblikovati medij onog drugog.

Što smo naučili iz usporedbe?

Crnogorci, unatoč manjinskom statusu i brojnim etničkim podjelama unutar svoje zemlje, uspjeli su izgraditi dinamičnu medijsku scenu s jakim tiskovinama, televizijama i lokalnim medijima. To im omogućuje da artikuliraju svoje probleme i održavaju vezu s dijasporom. Bh. Hrvati, s druge strane, suočeni su s medijskom pasivnošću i nedostatkom strategije. Njihova dijaspora, iako brojna, nije iskorištena za izgradnju medijskog utjecaja. Umjesto toga, medijski prostor prepušten je političkim elitama i marginalnim portalima, bez jasne vizije o budućnosti.

Pitanje za hrvatski narod: Što vam je?

Unatoč brojnijem stanovništvu i dijaspori, bh. Hrvati nisu uspjeli stvoriti značajnu medijsku prisutnost. Dok Crnogorci, daleko siromašniji narod od našeg, no ponosniji i s daleko duljom tradicijom državnosti koriste svoje skromne resurse za izgradnju vlastitih medija, Hrvati u BiH oslanjaju se na betonske simbole identiteta – stadione, crkve i kladionice – kao da će te strukture pričati priče koje njihovi mediji nisu u stanju ispričati.

Narode hrvatski, što vam je?