Izdajnik tvrdi da je Vatikan bio najveći saveznik Hrvatske tijekom i poslije rata, no jednu stvar krije….

Naime, Mate Granić, dok slaže hvalospjeve o sebi i svojim “uspjesima u diplomaciji” namjerno ne govori da je Vatikan jedina država koja je Hrvatskoj , otkada je samostalna zaprijetila prekidom diplomatskih odnosa, pa čak i prekinula te odnose na gotovo 24h.

Radi se o tome da je Vatikan nakon otmice biskupa Ratka Perića, koju su, danas je to već jasno – organizirali mostarski franjevci, predvođeni pokojnim fra Ševom, zvao u Zagreb i otvoreno Tuđmanu, Graniću i Šušku zaprijetio prekidom odnosa sa službenim Zagrebom ne učinu li sve da se otetog biskupa vrati u prostorije biskupije otkud je nasilno odveden.

Vatikan je znao kolike su veze franjevaca i politike u Zagrebu te je znao da jedino Zagreb ima autoritet nad njima.

Za potrebe otmice kompletne telefonske linije u HRHB bile su isključene. To je samo dokaz koliko je moćan fratarski lobi u Hercegovini. Srećom general Blaškić se taj dan našao u Posušju gdje je bio dostupan putem signala hrvatskog telekoma. Dobio je izričit naputak od Šuška da otmicu smjesta zaustavi te se spustio u Mostar do Brajkovića. No i Brajković je bio nemoćan sve dok fra Ševo nije podigao ruku i dao znak prosvjednicima iliti “molitvenoj zajednici” da prestanu pljuvati po šoferšajbi vozila u kojem su sjedili biskup i njegov pomoćnik.

Cijela stvar izgledala je armagedonski. Biskup sjedi u vozilu, nahuškana rulja novosektaša, poput zombija pljuje mu po staklima a njegov pomoćnik svako par minuta upali  brisače kako bi se prozori očistili od izlučevina pobornika lažnih ukazanja u Hercegovini.

Slučaj se i danas krije od hrvatske javnosti.

Pitate se kako je Vatikan saznao za otmicu ako su telefonske linije bile ugašene? E,. to je već vojna tajna koju vam ne smijemo objaviti.

No smijemo vam objaviti da je Mate Granić višestruki manipulator i lažov. A što se može lako ustvrditi na osnovu niza njegovih javno dostupnih izjava.

 

U nedjelju, 2. travnja 1995., prema mostarskoj katedrali, oko 13 sati, uputila se skupina od oko 1.200 izjašnjenih franjevačkih pristaša.[20] Na čelu kolone nalazio s veliki križ, nošene hrvatske zastave te su bili istaknuti transparenti protiv biskupa.[20] Biskup je primao na razgovor u župnu kuću sve koji su to željeli, ali samo pojedinačno. U 14:30 h, skupina od 200-tinjak nasilnika, uglavnom žena, provalili su u župnu kuću. Nakon 40-ak minuta iz kuće su grubo izbačeni biskupijski kancelar, don Ante Luburić, a zatim i biskup Perić.[20] Tada su od biskupa zahtijevali da se u župama CimuIlićima i na Rudniku ostave franjevci, unatoč suprotnim odlukama Svete Stolice.

U više je navrata biskup Perić na mikrofon započinjao: „Kao što je Isus Krist, Sin Božji, bio spreman i dao svoj život za izvršenje volje Božje…”, ali je svaki put bio prekinut.[20] Zatim su pred biskupa donijeli dvometarski „franjevački križ” sa zahtjevom da ga biskup poljubi. Biskup je poljubio tijelo Kristovo obrazlažući kako „ni Apolon ni Pavao ni Franjo nisu razapeti ga nas nego krist Gospodin”.[20]

U 17 sati dolazi do fizičkoga nasilja prosvjednika. Skupina muškaraca je grubo nasrnula na kancelara i mjesnog biskupa, rastrgali im svećeničke reverende, a biskupu otkinuli biskupski križ – poklon Svetoga Oca.[20] Zatim su biskup i njegov kancelar na silu ugurani u automobil i odvezeni u „Dom sv. Ante” u Cimu kojeg su otvorili franjevci protiv crkvenih pravila te neovlašteno i nezakonito obavljali crkvene službe.[20] U Cimu se tada okupilo 200-tinjak osoba.[20]

Za vrijeme vijećanja „crkvenog odbora” biskup i kancelar su molili zlatnu krunicu.[21] Oko 21:00 h, situaciju je pokušao smiriti i sam mostarski gradonačelnik, Brajković, što je popraćeno negodovanjem.[21] Oko 22:30 h, odlučeno je da će kancelar i biskup biti pušteni te vraćeni pred katedralu u istom automobilu u kojem su bili oteti i u kojem je izvršeno nasilje.[21]

Danima iza su pristizala pisma solidarnosti i zgražanja nad ovim nasilničkim činom. Pisma su uputili prefekt i tajnik Kongregacije za evangelizaciju naroda, kardinal Jozef Tomko te biskup Josip Uhač, Zatim general franjevačkog reda, Hermann Schalück, te zagrebački nadbiskup kardinal Kuharić. Pisma su uputili i brojni drugi hrvatski biskupi i svećenici.[21]

Međugorski fenomen[uredi | uredi kôd]

Biskup Perić je od svoga biskupskoga imenovanja zauzeo jednak stav prema navodnim međugorskim marijanskim ukazanjima kao i njegov prethodnik Pavao Žanić.

U članku „Međugorska “ukazanja” u prvih sedam dana” objavljenom 2017. godine biskup Perić zaključuje:

Imajući u vidu sve što je ovaj Biskupski ordinarijat do sada istraživao i proučavao, uključujući prouku prvih sedam dana navodnih ukazanja, može se mirno ustvrditi: Gospa se u Međugorju nije ukazala! To je istina koje se držimo, i vjerujemo Isusovoj riječi da će nas “istina osloboditi”.[22]

Ne slažemo se s HRT propagandom glede slučaja Granić. Smatramo ga najvećom Tuđmanovom greškom zbog koje je naš narod čekao 4 godine da dobije svoje pravo na oslobođenje svoje zemlje. Isto tako on je ključni čovjek za loše kadroviranje na tlu HRHB i ključni krivac za egzodus Hrvata iz BIH te za sve ovo što prolaze od Washingtona do danas.

Da je HRT televizija Hrvata on bi na njoj bio jedan od glavnih negativaca. Nažalost to nije naša TV kuća.

To je kuća Inzkova, Granićeva, Komšićeva, Senad Hadžihafizbegovićeva.

Pravaška frankovska kuća usmjerena protiv hrvatske povijesti i hrvatskog identiteta. Naročito protiv Hrvata u BIH.

Dovoljno je kazati da zbog protuhrvatskog djelovanja ove TV kuće nitko u RH gotovo i ne zna za Dusinu, Trusinu,  genocid u Grabovici niti za pokolj hrvatske djece na ljuljačkama u Vitezu, tijekom vojnog primirja, koji za džihadiste Alije Izetbegovića nije vrijedio. Hrvati u RH ne znaju za desetke naših Vukovara u BIH niti za termopilske klance kroz koje su prošli Hrvati Središnje Bosne. Najveći suvremeni hrvatski spartanci.

I u svemu tome opet prste ima Granić koji je i na HRT-u nažalost kadrovirao i još uvijek kadrovira.

U RH treba donijeti zakon kojim bi se trajno doktorima medicine s makarske rivijere zabranilo bavljenje politikom.

VELIKE LI AGONIJE: Besposlen fratar i biskupe krsti