Tijekom Francuske revolucije, grad Nantes postao je poprište jednog od najbrutalnijih događaja tog razdoblja – masovnih utapanja katoličkih svećenika i kontrarevolucionara. Pod optužbom za poticanje kontrarevolucionarnog djelovanja, preko 150 svećenika i brojni drugi zarobljenici ubijeni su u ceremonijalnom potapanju čamaca na rijeci Loari. Ovaj događaj simbolizira stradanja Katoličke crkve u Francuskoj, čije će posljedice biti osjećane tijekom Poluotočnog rata.
Katolička crkva u sukobu s Revolucijom
Francuska revolucija donijela je radikalne promjene u političkom i društvenom poretku, pri čemu je Katolička crkva postala meta zbog povezanosti s monarhijom i feudalnim sustavom. Mnogi svećenici odbili su položiti zakletvu na Građanski ustav klera iz 1790. godine, što ih je označilo kao neprijatelje Republike.
Posebno u regiji Vandeja izbijali su oružani ustanci, potaknuti vjerskim i monarhističkim osjećajima. Nantes, kao ključni grad na rijeci Loari, postao je strateško središte u gušenju pobuna i kažnjavanju kontrarevolucionara.
Zašto utapanje, a ne giljotina?
U listopadu 1793. u Nantes stiže Jean-Baptiste Carrier, s ciljem suzbijanja kontrarevolucionarnih aktivnosti. Zatvori u gradu bili su pretrpani zbog masovnih uhićenja, a uvjeti su postali katastrofalni, s epidemijom tifusa koja je prijetila širenjem. Kako bi brzo riješio prenapučenost zatvora, Carrier je uveo praksu masovnih utapanja.
Prva utapanja započela su 16. studenoga 1793. godine. Zatvorenici – uključujući katoličke svećenike, redovnike, plemiće i druge osumnjičene kontrarevolucionare – vezani su i ukrcani na čamce na rijeci Loari, koji su potom namjerno potapani. Procjenjuje se da je između 2000 i 4000 ljudi pogubljeno na ovaj način između studenoga 1793. i veljače 1794.
Posljedice: Poluotočni rat i Napoleonova era
Francuska revolucija nije samo ciljala na svećenstvo zbog njihovog protivljenja Revoluciji već i zbog bogatstva Crkve. Opljačkane crkve i samostani postali su izvor financiranja revolucionarnih ratova. No, represija protiv Crkve izazvala je ogorčenje i pobune ne samo unutar Francuske već i izvan nje.
Jedan od najvećih otpora dogodio se u Španjolskoj, gdje je strah od pljačke i represije prema svećenstvu potaknuo Poluotočni rat (1808.–1814.). Španjolci su se uz pomoć Britanaca pobunili protiv Napoleona i na kraju vratili svog kralja na prijestolje.
Značaj događaja u Nantesu
Utapanja u Nantesu predstavljaju jedan od najmračnijih trenutaka Francuske revolucije. Premda su usmjerena na gušenje kontrarevolucionarnih elemenata, ovakva masovna pogubljenja destabilizirala su društvo i dodatno produbila rascjep između revolucionarnih vlasti i naroda. Procjenjuje se da je tijekom deset godina Revolucije stradalo više od milijun Francuza, a mnogi ključni ljudi iz redova svećenstva uklonjeni su, čime je zemlja izgubila važne upravitelje i moralne autoritete.
Zaključak
Događaji u Nantesu svjedoče o brutalnosti radikalnih faza Francuske revolucije i njenoj nespremnosti na kompromis s ključnim institucijama. U konačnici, ove represivne mjere dovele su do daljnje polarizacije društva i odmazde koja će oblikovati europsku povijest u desetljećima koja su uslijedila.
wpDiscuz
