A povodljiva, borgovska raja grakne s oduševljenjem jer je konačno pronašla uzroke fašistoiteta u mojoj krvi. Naravno, pod Baja se misli na generalski izdanak ove širokobriješke loze, a ne na neku proljetnu živuljku s pet nogu koja napada trešnje u cvatu.
piše: Martina Mlinarević-Sopta l Poskok.info
Iako je nadaleko čuvena i glasovita šarmantnost dotičnog gospodina, ja i Baja Sopta nažalost, ne dijelimo isti krevet. Jedina moja poveznica s njim je lik njegova dobrog, starog oca koji mom ćuki uspe vode, u prolazu nakon duge šetnje. Simpatičan dedo, zavarao bi svojom normalnošću i prosječnog Ćovjeka za državu.
Pronalazak zajedničkih, a nepostojećih dodirnih točaka između mene i generala, personifikacija je stvarnosti falsifikata koja se proizvodi u sarajevskoj, političkoj nedođiji.
Svjedoci smo vremena koje plodnosnije nego bilo koja tvornica tekstila na svijetu, pegla etikete po potiljku svih neistomišljenika Lagumdžijina uvrnutog poretka svemira.
Ali kuhajući begovu čorbu u tom kazanu idiotluka, “tristo hiljada Valtera” nisu računali na ovoliku izdržljivost pokusnih kunića nad kojima treniraju zakon jačega.
Po mjerilima mahale, nepoželjni Hrvati su svi oni koji osjećaju da im se iz začaranih, sdp-ovskih krugova osporava pravo na dignitet. Koji, da prostiš, još imaju muda to javno i reći. Koji se okupljaju oko šovinističkih portala Poskoka, Dnevnika ili HercegBosne.
I šta im god uradiš, i koliko god ih poniziš, oni neće da se odsele, oni svoj život vide samo i jedino u Bosni i Hercegovini, oni nalaze snagu da prorone more nebuloza i pošalju još jedan odjeb pokušaju institucionalnog umrtvljivanja pojma – Hrvat.
S druge pak strane, u još jednoj epopeji Bakirdana u osam, mogli smo svjedočiti kako izgleda poželjan Hrvat kad bi ga konstruirala lego-tvornica malog čarobnjaka Zlatka. To je Hrvat iz serije proizvođača zvanog kretenoidni zubar Jurišić.
Primjerice, general s kojim pogotovo ne želim imati ništa, a koji je sa jumbo plakata mjesecima prijetio gustim obrvama i kažiprstom koji govori – neću izdat ja (Živko Budimir), materemi i ćaćemi i svih mi na nebesima! Istim kažiprstom izdaje već na prvoj sjednici skupštine HNŽ-a priklanjajući se svojim koalicijskim partnerima, a kontra naroda.
Hrvat je to koji se busa znakovljem mračne prošlosti i podignutom rukom „za dom spremni” i kao takav je potpuno legitimni sudionik građanske platforme u budućem sazivu vlasti. U kvazimodernoj Bosni i Hercegovini. Koja će se lafo približavati Europi. Drugačija i divna. Očišćena od nacionalnog. Prosperitetna i sva u zlatu.
Naravno, jer tu su i Lijanovići, gospodarski mozak buduće utopijske vlade. Nadam se da će Sarajevu u miraz donijeti miomirise bačenih crkotina s Visoke Glavice, kao i da će što prije u maniri švicarskih siredžija poticajima izbušiti rupe u državnom proračunu, na način na koji se to sustavno radilo u Zapadnohercegovačkoj županiji.
Ove i ovakve miševe, kojima na nesreću u osobnim iskaznicama piše da su rođeni po lokalitetima jednog ponosnog Posušja ili Širokog Brijega, Zlajini magični praško-brisači šmirglaju u državnike novog kova. Pred vascijelim federalnim auditorijem predstavljaju ih kao relevantne i uvažene sudionike nebulozne koalicije.
Ne smetaju im odjednom njihove četvrtaste, hercegovačke glave. Ni činjenica da su s fašistoidnog kamenjara. Ponikli u provincijskim okvirima drače i ovaca. Jok ba. Jer oni su legitimni. Iako im ni vlastita mater više neće udijeliti glasa na papiriću.
Hipokrizija ovog cirkusa ponekad poprima uistinu čudnovate obrise. U spektaklu kojeg živimo „grobarima Bosne i Hercegovine” (oh, kako to humano i antifašistiĆki zvuči) nazivaju se ljudi koji uviđaju svu apsurdnost gore pobrojanih elemenata. Veliki umovi i pisci regiona, a zapravo sisači para iz fonda koji naleti (jer guzica ne pita, a oči su gladne) obrušavaju se na svaki intelektualni istup iz te kolotečine, proglašavaju svaki bunt kontra sdp-debilizma nacionalističkim, pripadnike hrvatskog i srpskog naroda taocima torova (obožavana riječ koja još uvijek postoji samo u frustriranim glavama čaršijaša), a osobama iz bošnjačkih redova koje ne toleriraju nakupljene gomile laži i Zlatkovu demagogiju, pripisuje se nemilosrdna izdaja Bosne.
Nemoguća je hajka nad imenima novinarstva koja su oduvijek bila alfa i omega tog zanata sada tako oskrnavljenog u ovoj zemlji. Prepoznati silovanje koje se vrši nad Hrvatima, automatski ih klasificira u obožavatelje Dodikovog djela ili čekače na ključeve od stanova koje im je obećao Čović.
Kod „gradžana” zapravo ne postoji nešto što se zove ljudska čast
Oni u svojim pilećim, čegevarskim mozgovima ne mogu shvatiti da neki ljudi zaista govore iz pozicije čovjeka, a da im to nije samo riječ koju prostituiraju po plakatima pred izbore i kasnije pljuju na nju svim silama, jer su im „čovjeci” obezbjedili fotelje i hajmo sad mrš.
Tim i takvim klaunovima najteže pada što se budi kritična masa koja u sebi ima i dovoljno ponosa i empatije. Koja može spremno i bez ustezanja pobrojati sve minuse i prazne hale Dragana sokolastog Čovića, ali će i stajati iza njega jer je izborima potvrđeni legitimni predstavnik hrvatskog naroda. Ekipa kod koje nema Pavelićevih slika kao kod seljačkog-građanina Jurišića, jer su odavno raskrstili s prošlošću (i onom davnom i onom nedavnom) i zanima ih samo budućnost. Budućnost u normalno uređenoj Bosni i Hercegovini.
U kojoj se neće gušiti prava jednog naroda, u kojoj Srbi neće biti četnički saveznici samo zato jer im je dosta na isti način kao i nama, u kojoj bošnjački mladi intelektualci ili novinari neće biti ugnjetavani od zatupljenih masa, samo zato jer uviđaju licemjerni besmisao koji nas vodi u krizu neviđenih razmjera, a sve zbog Zlatkove arogantnosti.
Osobe koja je u najkraćem mogućem roku pokazala da bi uspješno mogla voditi samo klub umirovljenika, igrača cile-pole ispred haustora. I to samo i jedino ako bi on imao najljepše i najbolje sličice u gradu! I babu Zumretu. Iako ona po nepisanoj rotaciji kvarta ovu zimu za grijanje pod dekom pripada Hrvatu s trećeg kata. Ne jebe to Zlatka puno. Naći će on već nekog zubara ili generala da popuni nacionalnu kvotu. Baju Soptu – nikada.
wpDiscuz
