Marko Tomaš, pjesnik i novinar: Nema ničega goreg nego kad se suočiš s užasom svakodnevice

Iako ne zna od čega pjesnici žive, Marko Tomaš (36) pokušava živjeti od pisanja. Jer, kako kaže ovaj mostarski pjesnik i novinar, svako se, na koncu, snalazi kako zna i umije.
Tako je ovaj, jedan od najpubliciranijih pjesnika na ovim prostorima boravio proteklih dana u Splitu, gdje je učestvovao na jednom  iznimno zabavnom festivalu pod nazivom “Pričigin”.
– Festival “Pričigin” ima prilično originalan koncept. Pisci ne čitaju nego direktno pred publikom pripovijedaju priče. Split je bio drugi grad u kojem sam održao promociju svoje posljednje zbirke poezije “Bulevar narodne revolucije”, odmah nakon Zadra – kaže nam Tomaš.
Rođen je u Ljubljani, ali je živio u raznim gradovima regiona i, kada se kaže da je mostarski pjesnik, onda je to zato što je Tomaš to po svom opredjeljenju, mada mu je majka iz grada na Neretvi. Stoga mu je promocija knjige u Mostaru bila, kako je to i rekao, užasno važna, ali i zato što je u ovoj zbirci pisao o svom gradu.
– Kroz njega, njegovu i vlastitu sudbinu pokušao sam objasniti svijet. Bilo mi je bitno to iskomunicirati s ljudima – objašnjava Tomaš.
Mada se “Bulevar narodne revolucije” dotiče ličnog, intimnog identiteta, ali i političkog aspekta, Tomaš naglašava da time nije želio poručiti baš ništa.
– Samo sam pokušavao odgovoriti na neka pitanja, a neka druga pitanja tek postaviti. Zašto bih ikome išta poručivao? Neka svako misli svojom glavom – dodaje pjesnik.
Svoju novu knjigu predstavio je na prošlosedmičnom koncertu Damira Avdića u dvorani teatra SARTR u Sarajevu. S Avdićem se poznaje već neko vrijeme.
– Nastupili smo zajedno prošle godine u Zadru. Moja zbirka i Damirov album imali su premijerna predstavljanja na jednom književnom festivalu. To nije loše ispalo, a sada su neki naši zajednički prijatelji došli na ideju da možda ne bi bilo loše da ponovno nastupimo zajedno – kaže Tomaš o ovoj saradnji.
Slaže se da u Mostaru i uopće u BiH ima kulture, ali kako napominje, iznimno je kompleksno pitanje u kakvom je stanju. Također, mišljenja je da se u sektoru kulture, posebno književnosti, sve više ideologizira.
– Ali, ne vidim u tome ništa problematično. Problem je isprazno ideologiziranje, ono iza kojeg ne postoji težnja za uspostavljanjem bilo kakvog sistema vrijednosti – smatra Tomaš.
U razgovoru o umjetnosti dotakli smo se, namjerno, filma Mostarca Bobe Jelčića “Obrana i zaštita”. Jer, o ovom ostvarenju, koje o Mostaru, preko sudbine jednog čovjeka, govori, zapravo, o stanju svijesti društva i pojedinca u ovoj zemlji i o nevidljivim mentalnim granicama, Tomaš je napisao čak dva eseja.
– Sad mi je malo teško govoriti o njemu. Film me je ozbiljno potresao. Nema ničega goreg nego kad se suočiš s užasom svakodnevice. A taj film suočava ljude upravo s tim, utrljava im besmisao ljudske egzistencije u nos – kaže Tomaš.
Jedna riječ
Putovao je mnogo, što i dalje planira. Živio je po brojnim mjestima – u Ljubljani, Somboru, Zagrebu, Splitu… No, uvijek se vraćao u Mostar. Na pitanje kakvim ga je posljednji put kada se vratio da živi u svom gradu, zatekao, odgovara:
– Kada bih na ovom mjestu mogao opsovati, jedna bi riječ bila dovoljna da odgovorim na vaše pitanje. Bitnije je ono što tražim nego ono što zatičem na licu mjesta. A tražim onog dječaka iz kojeg sam izrastao u ovog čovjeka danas. Pokušavam premostiti vlastiti život, skupiti ga na jedno mjesto. I uglavnom sam neuspješan u tome.
Osimova biografija
Tomaš je do sada uspio objaviti tri zajedničke i šest samostalnih knjiga pjesama, a uskoro mu izlaze još dvije.
– U Beogradu izlazi zbirka izabranih pjesama u kući LOM urednika Flavija Rigonata, a paralelno s njom bit će objavljena i prva publicistička knjiga koju sam pisao u životu. Riječ je o biografiji Ivana Osima. I to je to – navodi Tomaš.
Ljudske sudbine su tužne
Za Tomaša je napisano da je “na prvoj liniji odbrane tuge”. Upitan zašto, spremno odgovara:
– Zato što nikada ne bih pristao braniti bilo šta drugo. Ljudske su sudbine odreda tužne. Ništa mi se drugo ne čini poštenim.