Deset je godina prošlo brzo, uz mnogo rada, stvaranja i kreativne energije. Ovo što imamo danas i više je nego što sam u početku mogla zamisliti. Kroz kontinuiran rad, ogroman entuzijazam i ljubav prema tom što radimo, došli su rezultati. Stvorili smo umjetničku scenu koja djeluje pozitivno ne samo na Mostar, nego i cijelu BiH, riječi su Marina Đapić, osnivačice Street Arts Festivala Mostar koji ove godine obilježava važan jubilej – 10 godina postojanja.
Važna je to obljetnica za kulturno-umjetničku scenu jednog grada, njegovih stanovnika, osjećaja da kada šetate ulicama u bilo kojem dijelu grada možete vidjeti neki sjajan mural, grafit. Da nisu samo porušeni objekti, tragovi granata i snajpera simboli Mostara.
O tome kako je festival nastao ni iz čega, kako se razvijao, je li bilo teško ‘dovući’ u Mostar sve te ulične umjetnike, u razgovoru za Bljesak.info, govori Marina Đapić, bez čije volje i očito, luđačke energije, festivala teško da bi i bilo.
Kako je sve počelo?
Za pokretanje Street Arts Festivala, Đapić je inspirirao film “Exhit through the gift shop” najpoznatijeg svjetskog uličnog umjetnika Banksija.
“Te 2011. kada sam počela djelovati u OKC-u Abrašević i Vijeću mladih Grada Mostara, otvorile su mi se brojne mogućnosti za osobni napredak, pokretanje ideja. Išla sam na razne seminare, edukacije i to me potaknulo da budem aktivna građanka i volonterka u kulturi”, govori Đapić.
Prva godina će joj, dodaje, uvijek ostati u sjećanju zbog nevjerojatne pokretače energije koja je bila temelj na kojem su nastavili graditi multikulturalnu umjetničku priču koja egzistira već deset godina.
S kolegicom Tanitom Husković iz Vijeća mladih, Đapić se udružila i povezala s UWC Mostar i uz podršku profesorice Ljubice Bajo krenule su u organizaciju projekta.
“Oformili smo tim koji je počeo s velikim entuzijazmom i 2012. prvi zajednički festival Street Arts Festival Mostar na kojem su tada sudjelovali lokalni umjetnici i kreativci, te nastali prvi murali i održani raznoliki programi za sve generacije po gradu“, rekla je.
Mladi koji su prvih godina bili aktivni više nisu ostali živjeti u Mostaru jer učenici UWC-a idu studirati u druge zemlje, ali je njihova moralna i prijateljska podrška uvijek prisutna. Primjer je i Peter Lorenz iz Austrije koji je, dodaje Đapić, nastavio biti dijelom festivala i nakon što je otišao i motivirao ih da nastave.
Projekt se iz godine u godinu razvijao, a nakon treće godine održavanja festivala, dopro je i do umjetnika iz drugih zemalja pa su počele i regionalne i inozemne suradnje.
“Ljubica Bajo i ja 2013. smo počele surađivati sa Sabinom Maslo i Kristinom Bradarom koja je iz 2016. otišla iz Mostara, ali nam se pridružila Saira Gilić. Dvije godine kasnije formirali smo ozbiljan tim kojeg, uz spomenute članice danas čine Maja Rubinić, Iris Ivković, Tomislav Klišanin, a od ove godine i Karla Ćosić“, rekla je.
U gradu danas postoji oko 200 murala čiji su autori umjetnici iz svih dijelova svijeta
Početci su obilježeni manjim intervencijama, afirmacijom mostarskih umjetnika, ali se festival razvijao iz godine i u godinu i u grad doveo neke od velikih imena regionalne i svjetske art scene.
Mostar je danas grad kojeg prepoznaju i po uličnoj umjetnosti, galerija pod otvorenim nebom u kojoj postoji oko 200 murala i za koje je zaslužan približan broj umjetnika iz svih dijelova svijeta.
Neki od njih su i Colletivo Fx, Bifido, Nemo’s, Enrico Carne, Luca Ledda iz Italije, Coletivo Licuado iz Argentine, Zesar Bahamonte i Pincho iz Španjolske, Erik Burke iz SAD, Alesandro Reis iz Brazila, Ale Senso i Johannes Mundinger iz Berlina, TKV, Artez, Jana Danilović, Wuper i Kori Nikola iz Srbije, Lunar, Modul, Mane Mei, Boris Bare iz Hrvatske, Danilo Mihajlović iz Slovenije.
Dok su oni bh. umjetnici, dodaje Đapić, Nataša Konjević,Benjamin Čengić, Rikardo Druškić, Kerim Mušanović ,Sunita Fišić, Saša Peševski, Nardina Zubanović, Alija Kamber, STF Crew, Lack, Hana Dujmović i brojni drugi.
“Kada su u pitanju lokalni autori zadovoljstvo je surađivati s Maidom Redžićem Midetom, Damirom Mumbašićem, Markom Zadrom, Majom Sinkler, Medinom Dedić i s još mnogo mladih kreativaca koji su doprinijeli festivalu. Prošle smo godine surađivali s akademskom kiparicom iz Mostara, Arletom Ćehić koja je radila intervenciju sa svojom kćerkom, arhitekticom Sorajom Ćehić”, dodaje Đapić.
Javnost je, nastavlja, svjesna našeg truda, zalaganja, to potvrđuju pozitivne reakcije, komentari podrške.
Video: Street Arts Festival Mostar – The Neverending Story
“Nailazim na jako puno turističkih blogova o blogova o muralima i pozitivnih rekacija od ljudi iz cijelog svjesna. Čini mi se da svi postaju svjesniji koliko je umjetnost važna kada iziđe iz okvira institucija i galerija, tako je bliža običnom čovjeku, drugačije komunicira, potiče pozitivne socijalne reakcije, vodi na razmišljanje”, istaknula je.
Mostarski murali oplemenjuju javni prostor, objašnjava Đapić, daju novu energiju ulicama i motiviraju na jednu drugačiju interpretaciju grada kao i na prepoznavanje važnosti i potrebitosti umjetnosti u našim životima.
“Iza cijele te ideologije i pokreta je ljubav što se odražava na sve segmente našeg djelovanja i to je također glavna spona sa svima koji na bilo koji način učestvuju. Energiju osobno crpim u svakodnevnom radu i uživanju u procesu kreiranja”, ističe.
Organizacijski se tim nakon svakog festival ponovno ‘napuni’ dodatnom dozom energije koja ih drži cijelu godinu da rade još bolje i više.
“Inspirira me rad s ljudima iz street arta, imaju sjajnu energiju, pozitivan stav. Uvijek sam imala volju raditi nešto dobro za Mostar jer ga volim, njegove ulice su moja inspiracija i smatram da mu treba mnogo urbanih i alternativnih sadržaja i da je kultura jako važna za njegov napredak”, izjavila je.
Ulična sjela i sevdah na skeli
A Mostar vole i gostujući umjetnici, otkriva Đapić, jer se oduševe ljudima, zaljube u grad i žele ponovo doći.
“U prosincu prošle godine dok je umjetnica Jana Danilović crtala jedan je stariji gospodin u Cernici komentirao ‘vidi žensko farba’. Imali smo i nepredviđen program ‘Sevdah na skeli’ jer nas je posjetila sugrađanka Tijana Bašić, popela se na skelu i pjevala sevdalinke. Ljudi su bili oduševljeni i zbog toga kreativno djelovanje na ulici vole, ono budi posebne emocije, konekcije i reakcije koje se u suprotnom lako moguće nikada ne bi ni dogodile“, prepričava nam Đapić.
A redovna su i tzv. ulična sjela kada stanari iz zgrada na kojima se oslikava mural naprave domaću kavu pa se razgovora o raznim temama.
“Oduševljava me kako su građani kroz godine počeli dobro prihvaćati festival, pomagati nam oko dozvola za oslikavanje, biti dio procesa realizacije. Stvorila se snažna umjetnička platforma koja približava umjetnost svima, revitalizira javni prostor, umrežava umjetnike i dokumentira vrijeme u kojem živimo“, govori Đapić.
Ključnu ulogu u održavanju festivala imaju financije i da nije stranih donatora, partnera, ambasada, teško bi ga bilo.
“Nadam se da će institucije pružiti više oslonca u budućnosti jer nije mala stvar da smo opstali deset godina i u težim uvjetima ustrajno radili. U timu su i mlađe generacije, mladi ljudi koji žele da se ostvaruju kroz takav rad i kad vidim koliko ovo sve njima znači sve dobiva još veći smisao”, rekla je.
Od nove mostarske vlasti, Đapić očekuje da će biti bolja nego ona ranija.
“Očekujem da će se više vrednovati i unapređivati sve inicijative koje rade na tome da Mostar bude grad kulture. Očekujemo podršku, oslonac i motivaciju”, navodi.
U rujnu jubilarno izdanje Street Arts Festivala Mostar u trajanju od 10 dana
Jubilarni 10. Street Arts Festival trebao bi se, otkriva, održati u rujnu 2021. godine u trajanju od 10 dana.
“Iako je zaista teže planirati u uvjetima pandemije i dodatna energija se troši na kreiranje kriznih planova, mi od završetka prošlogodišnjeg festivala planiramo jubilarno izdanje festival”, otkriva.
Trebali bismo imati, dodaje, odličan line up umjetnika, ulične i svjetlosne performanse te ako uvjeti budu dozvoljavali i zanimljiv muzički program.
“Planirat će se i pojedini sporedni programi u sklopu partnerskih suradnji i projekata. U pripremi su i još neke zanimljive aktivnosti koje će biti uvertira u ovogodišnji festival. Mnogo radimo i očekujemo odlične rezultate i ove godine”, izjavila je.
Priča je ovo koja nema kraja, zaključuje Đapić, i uz nove generacije mladih okupljenih oko Street Arts Festivala nastavit će i dalje raditi i stvarati budućnost kada je u pitanju kulturni život Mostara, javni prostor i odgajanje društva kroz umjetnost.
Mostar bi mogao biti Berlin kada bi…
Kada bi politika došla u stadij gdje postoji profesionalizam, kompromis, kvalitetan menadžment, pošteno upravljanje sredstvima. Kada bi obrazovni sistem bio napredniji. Kada bi se poštovao status umjetnika i ulagalo maksimalno u kulturu i nezavisnu scenu.
Kada bi umjetnici imali prostore za rad, kada bi se ruševine obnovile i pretvorile u funkcionalne prostore za umjetnost, druženja i neformalno obrazovanje djece i mladih. Kada bi grad imao urbani život u smislu da se koriste njegovi javni prostori za razne sadržaje. Kada bi se radilo na tome da je grad održiv i čist. Kada bi ovdje dolazili živjeti različite kulture i generacije. Kada ne bi bilo toliko turbo folka i gdje bi postojali razni klubovi s kvalitetnom muzikom. Kada bi se ulagalo u turistički potencijal i zadržavali turisti.
Kada bi svi mnogo više razmišljali i poduzimali konkretne korake da naše društvo bude bolje. Kada bi se njegovale prave ljudske vrijednosti. Mnogo je toga još ali stat ću ovdje.
wpDiscuz
