Ne mogu ti bona čestitat jučerašnji dan!
Nemam razloga, nisi onakva kakva trebaš biti! Nisi jedinstvena, nisi jedna i jedina!
Nisi ni država! Nisam ti čestitala jer te ne priznajem ovakvu!
Znam da ne odlučuješ Ti nego Oni!
Tog davnog 25.11- og se složiše svi o vraćanju granica. Danas isti oni političari koji te slave moj narod žele zatrt! Pričaju o tome jasno i glasno, žele mi oduzet konstitutivnost i postavit moj narod u manjinu.
Zamisli apsurda! Hrvati u BiH manjina!
Mi!
Državotvorni narod ove zemlje!
Sjećaš se kad su nas 2001 godine opljačkali u Mostaru?
Kad su transporterima upali u Hercegovačku Banku i bestidno ukrali milijune maraka?
Sjećaš se?
Ja se sjećam!
Ne mogu ti čestitati jer se ne slažem sa politikom većine.
Ovdje su svi moji živjeli, moji predaci, moji djedovi, ovdje živim ja i moje dijete!
Nisam sretna! Ne činiš me sretnom!
U ovoj zemlji vladaju dvostruka mjerila! Nisam bona sretna! Nisi onakva kakvom te predstavljaju!
Moja povjest nije na rasprodaji, ne možeš koristit samo što ti treba! Gdje bona moji porezi idu?
Kako mi se predsjednik zove? Tko mi ga je odabrao?
Neću ti čestitat jer si nepravedna, oni te čine nepravednom!
Ne mogu se ponosit fakultetski obrazovanim konobarima i srednjoškolskim ambasadorima!
Zamisli objašnjenja, imam školu života ne treba mi fakultet!
Ne mogu se ponosit predsjednikom koji nema gdje otići u službenu posjetu!
Ne mogu se ponosit predsjednikom koji samo redovno kafane posjećuje! Ne mogu se ponosit predsjednikom koji javno kaže da će okrenuti svoj mitraljez prema mom Mostaru! Zamisli da jedan Milanović izjavi “okrećem svoj mitraljez prema Vinkovcima” !
Ne može to nitko normalan izjavit!
Nisi kriva ti! Krivi su oni!
Neću ti čestitati jer nisi ni država. Doista nisi, žao mi je, ali nisi! Mogla si biti, al ti ne daju!
Imam te pravo ne idealizirat, imam te pravo kritizirat! Nemam te pravo mrzit! Ne mrzim te, ne mogu sve i da hoću, volim te bona!
Mrzim tvoje političare, mrzim tvoju politiku, mrzim tvoje jednoumlje, mrzim tvoju prividnu demokraciju! Mrzim lažne priče o tebi, mrzim tvog ministra sigurnosti! Njega mrzim iz dna duše, i imam pravo na to! Ne mrzim tvoj narod, ne mrzim tvoje ljude, ne mrzim ideju o tebi, mrzim privid tebe!
Mrzim to što nemaš himnu! Zamisli koliko riječi ima u našim “jezicima” a ti himnu nemaš!
Mrzim kad je intoniraju, a oni njanjaju! Sramota me!
Mrzim što su djeca umirala jer nisi imala matične brojeve!
Djeca umirala jer nije bilo matičnih brojeva! Oni su ti i brojeve uspjeli ograničit!
Brojevi su bona beskonačni kao i njihova glupost kad pred narod iziđu! Mrzim što te netko ostavlja u amanet! Otkud bilo kome pravo da tebe ostavi u amanet?
Nitko te nema pravo ostavljat nikome! Kraljica Katarina te ostavila Vatikanu pa se ne usudiše da te uzmu!
Ne mogu ti čestitat jer ne postojiš onakva kakva trebaš bit!
Nisi kriva ti!
Jedno ti samo nitko ne može oduzeti!
To je tvoja ljepota!
Nigdje nema ljepših planina i jezera, nigdje ljepše doline i kamena!
Nigdje ljepše zemlje a ružnije politike!
wpDiscuz
