Hrvati su u logorima Armije BiH prošli užasne torture. Tužiteljstvo BiH prije nekoliko dana logore Armije preimenovalo u sabirne centre
Pismo glavnog tužitelja BiH Gorana Salihovića u kome se navodi kako je logor – muzej u Jablanici bio sabirni centar izazvao je revolt hrvatskih logoraša. Skoro 1000 ljudi koji su prošli kroz spomenuti logor živi su svjedoci zločina koji se događao na ovoj lokaciji, te kako je nazivanje takvog mjesta sabirnim centrom ponižavanje žrtava i još jedan pokušaj mijenjanja povijesti.
Teška premlaćivanja
– Kada su me zarobili slomili su mi sve kosti lica, izvalili čeljust i srećom da me sanitet odveo u bolnicu jer bi me ubili. U bolnici sam bio dva mjeseca, a kada sam se vratio izveli su me vani odmah i tukli me, skakali po meni. Od toga su mi popucala rebra – govori nam Karlo Marić, predsjednik Udruge hrvatskih logoraša Domovinskog rata HNŽ-a i bivši zapovjednik HVO-a u Grabovici. Upravo zbog čina u HVO-u naš sugovornik je proživio velike torture u logoru – muzeju i njegovo svjedočenje je jasan dokaz kako je muzej bio klasični konc-logor, ne kako to tvrdi tužitelj Salihović sabirni centar Armije BiH. – Ljudi su ubijani, žene silovane, torture su se vršile na sve moguće načine. Ljudi su redovito premlaćivani, seksualno zlostavljani. Dovođeni su ljudi iz Grabovice, Doljana, Hercegovine, Bosne i svi su prošli strašne traume – prisjeća se Marić koji danas jedva govori zbog teške bolesti koju je proživio. Ipak, ona ga nije spriječila da na sudovima u BiH svjedoči o strahotama koje je proživio. Posebnu pozornost na njega je obraćao Nihad Bojadžić kojemu se sada sudi za zločine nad Hrvatima. – Čekali su kada ću se iz bolnice vratiti u logor. Izveli su me vani, rekli da stavim ruke iznad glave. Vojnik, kojeg su zvali Deba, je doslovno skakao po meni. Osim rebara pukla je i prsna kost. On mi je rekao da ustanem. Nisam mogao. Zatim je izvukao pištolj, stavio mi ga na potiljak i zakleo se Kuranom da će me upucati ako se ne ustanem. Nekako sam se pridigao uz štok vrata. Nakon toga me udario šakom u zatiljak i samo sam pao. Ležao sam tu 36 sati i jaukao. Bolovi su bili nepodnošljivi. Ostali logoraši su mi pokušavali pomoći koliko je to bilo moguće. Nije se ovo događalo samo meni, stotine ljudi je proživjelo isto u logoru – muzeju u Jablanici, zaključuje Karlo Marić.
Sramota provosuđa
Ipak, bh. pravosuđe sasvim drugačije vidi tu priču. Ono se svrstalo na stranu bošnjačkih političara koji godinama ponavljaju laži kako Armija BiH nije imala logore za Hrvate i Srbe u prošlom ratu. Tvrde kako su umjesto toga imali zatvore i sabirne centre, a pokušajima promjene povijesnih činjenica sada se priključilo i Tužiteljstvo BiH. – Ja sam bio u tri logora na tri lokacije. Bio sam u Zukinoj bazi, zatim u crkvi u Drežnici, a onda su me ponovno vratili u Jablanicu. Ja sam došao u muzej početkom studenog 1993. i zatekao sve civile iz Doljana koji su ostali živi, Grabovice i ostalih mjesta. To je bio klasični konc-logor gdje su ljudi ubijani, vođeni na prisilni rad, zlostavljani – rekao nam je predsjednik Udruge hrvatskih logoraša Domovinskog rata Mirko Zelenika. Sramotna je i činjenica kako je tužitelj Salihović već nekoliko puta održavao sastanke s predstavnicima bošnjačkih logoraša i žrtava rata, a hrvatski logoraši nisu imali priliku iznijeti svoje stavove i zaključke u sličnim razgovorima.
– Na kraju će nam reći kako Hrvati nisu imali žrtava u prošlom ratu. Vrijeme je da se i hrvatska politika u BiH aktivnije uključi u rješavanje ovoga pitanja – poručili su hrvatski logoraši.
wpDiscuz