U današnjem “Dnevnom avazu” (on line izdanje) pročitah vijest naslovljenu “Umro Roberto Price, čovjek koji je tvrdio da se Troja nalazi u BiH”. Sit tibi terra levis, Roberto Mexicane, uskliknuo sam i zatvorio oči. Prisjetio sam se daleke 1985. kada sam na vratima ljubuškoga hotela “Bigeste” susreo elegantnoga gospodina iz dalekoga i nesvrstanoga Meksika, par mjeseci iza njegove provale, koja je uzbudila balkanske duhove, da se Troja nalazi u Gabeli.
________piše: Radoslav Dodig l poskok.info
Začuđeno je podigao obrve kada sam mu rekao da sam klasični filolog i arheolog, vjerujem nije očekivao tako egzotično zanimanje u hercegovačkoj provinciji. Nakon ručka i uvodnih fraza vodio sam ga s pratnjom po arheološkoj zbirci Franjevačkoga samostana na Humcu.
Čovjek nije znao ni alfu iz grčkoga, ni prvu deklinaciju iz latinskoga, još manje kralja Tomislava i balkanske ratove. Ta bio je hotelijer i obožavatelje dobre kuhinje, a pomalo iz hobija volio je Homera. Po meksički i frajerski, rekao bih. Imao je u torbi prijevod Ilijade na engleskom i time se obilato služio. Nismo se složili u mnogim stvarima. Čak je bilo žučne prepirke u hotelu “Mogorjelo” u Čapljini dva-tri dana nakon toga.
Pitao sam ga gdje vidi ostatke Troje u Gabeli.
“Treba kopati”, rekao je, “Troja je ispod zemlje”.
“Ali gospodine Salinas Price, Gabela je na kamenitom brdu i ispod je kamenje. Ako treba kopati, onda se to može jedino raditi u dolini Neretve gdje ima zemlje i mulja”, uzvratio sam.
I premda ljubitelji klasičnih starina rastali smo se s vrlo udaljenim gledištima, kao u Šimićevoj pjesmi “Ja nikad neću znati gdje se sastaje naš različiti smisao”.
Prošla su mnoga ljeta i novi događaji prekrili su novinarsku senzaciju o Troji u Gabeli. Prisjetio sam se señor Salinasa, Homera, Troje i Gabele nakon NATO-ovih bombardiranja Federalne Republike Jugoslavije 1999. R. S. Price objavljuje knjigu “La satanización de Serbios: Opiniones diversas sobre la campaña malévola de Bill Clinton y la propaganda de desinformación”, Ediciones Huicalco, 2000. (Demonizacija Srba: Različita mišljenja o Clintonovoj kampanji maliciozne propagande i dezinformacije).
Zanimljivo, nigdje toga naslova u kasnijim prikazima Salinasove bibliografije! Jer trebalo je vratiti dug Tanjugu i Beogradu, koji su poduprli njegovu turneju po Jugoslaviji 1985. i objavili mu prijevod knjige “Homer’s blind audience” (“Homerova slepa publika”), koja je u dvama izdanjima prodana u 20.000 primjeraka.
I skoro bih opet zaboravio na našega meksičkoga trojanoljupca, da se nije pojavila 2006. iz tiskare Scylax Press knjiga “Homeric Whispers” by R. S. Price. Dobio sam je na poklon od “Instituto de Investigaciones Homéricas” iz Meksika, na čijem je čelu bio autor knjige.
Prelistao sam je i uvjerio se da je “naš jaran Salko Prce” (tako su ga davnih dana prozvali u Gabeli) ostao na istim lingvističkim fantazijama. Čitav zemljopis iz Male Azije preseljen je u Dalmaciju i Hercegovinu, a onaj izGrčke u Italiju.
Novost je što je rastavio Ilij od Troje, tako da je Ilij sada Gabela, a Troja se preselila u Ošaniće pored Stoca.
Zanimljivo je da se R. S. Price u svojim etimologijama često služio srpskim jezikom. Primjerice,Homerov Zakint (otok Mljet) dobio je ime od prefiksa za-, u značenju puno, i srpskoga (serbian) kuna, a Skejska vrata u Iliju, postali su od srpskoga glagola skidati.
Zašto skidati? Pa, plan grada Ilija, zapravo Gabele, nalik je na falus, s čije glave se skida koža!
lago Gabeljankama koje žive na tako blaženu organu!
By the way, señor Salinas Price volio je etimologije vezane za kult falusa. Tako se Pelješac u doba grčko-trojanske tuče , a to ime u svezi s falusom (iliti narodski kitom)?! Jer, tvrdi filologički naš istraživač, iz zraka Pelješac sliči na onu stvar!
Knjiga je ubrzo prevedena na srpski “Homerska šaputanja”, Pešić i sinovi, Beograd, 2007. Hektorovi potomci iz Hercegovine tek godinu kasnije objavljuju prijevod knjige R. S. Pricea “Homerski šapati”, Gabela-Čapljina, 2008.
U očajnom prijevodu tandema dr. Larise Zlatić i dr. Veronike Prpić-Uhing (mislim u prvom redu na strukovno nazivlje) odjednom izvorno engelsko “serbian” postalo je “hrvatski”.
Ima tu i drugih usporednih bisera na liniji engleski-srpski-hrvatski. Tako srpska prevoditeljica Jovana Petrović izvorno Priceovo “Haunt of doves” prevodi kao “Lov na golubove”, a dvojac Zlatić-Prpić kao “Pohod grlica”. Ili englesko “Gibbering bats” u srpskom biva “Frfljajući slepi miševi”, a na hrvatskome (!) “Žvrgoljavi šišmiši”.
Mirno snivaj, istraživaču Roberto Salinas Price, dok te čitaju i slušaju frfljajući šišmiši!