U kolovozu 2017., na naslovnici Pupovčevih nacionalističkih i huškačkih “Novosti” pojavio se naslov „HND: Satirički komentari legitiman su oblik slobode govora“. To se ticalo tužbi protiv Novosti i njihovog izdavača da objavom tekstova poput „Lijepa naša lijepo gori“, popraćenih adekvatnom „satiričkom“ ilustracijom, da promiče mržnju i netrpeljivost.
Mora li? Osobno, ja sam za, iako su se i Hitlerova, i Staljinova, pa i Miloševićeva propaganda uvelike služile „satirom“ vrlo nalik onoj u Novostima. U toj „satiri“ neprijatelj – bio to Židov, kapitalist, Albanac, Hrvat („ustaša“) je karikiran kao negativac. Satira može biti i rasistička, npr. može prikazivati crnce ili Irce kao majmune, što je u prošlosti bio čest slučaj. Satira može biti i oružje ratne propagande, no ona o kojoj se ovdje radi to nije.
Dan za sprdanje političara
Jer, paljenje Krnje je vid narodnog satiričkog kazališta, pučke priredbe, kojom se jednom godišnje narodu daje mogućnost da progovori protiv onih protiv kojih ostala 364 dana u godini ne smije govoriti. Tradicija je da je taj dana sve dozvoljeno, pa i govoriti protiv kralja, cara, njegovih ministara, protiv moćnika svih vrsta. Poanta karnevala je sprdanje “svetih krava”, no Milorad je “najsvetija krava” u Hrvatskoj i njega se ne smije dirati ni kad je karneval. Jer, ipak on nije hrvatski politički moćnik u Audiju A8 s državnim tablicama, nego ugrožena manjina – kad god mu to odgovara biti.
On je na karnevalu u Kaštel Sućurcu prikazan kako svira, dok je Plenković prikazan kao onaj koji pleše kako Pupovac svira. To je ono kako narod vidi stvari, što god tko pričao, a narod nije baš glup i slijep pa da neke stvari ne vidi. I kasnije je njegov lik spaljen, kako se s krnjom inače radi.
U prošlosti se tako postupalo s raznim vladarima i političarima, no rijetki su se drznuli na taj jedan dan škrgutati zubima javno, većina je to vjerojatno radila u sebi i, bar za javnost, se nasmijala samima sebi. Jer, znati se nasmijati na svoj račun je i znak karaktera. No Pupovac se ozbiljno naljutio kad se našao na meti karnevala. Odjednom je moćnik zauzeo poziciju nedužne žrtve, malog čovjeka koji, kao, ne razumije čime se tim ljudima zamjerio? Oni su zli, mali ljudi, kad njegov lik pale! On, koji praktički vlada državom, je nedužna žrtva jer se netko drznuo preko krnje kritizirati njegov lik i (ne)djelo!
Kad je pred koju godinu spaljena Sanaderova lutka, u novinama je pisalo: “Prošao je najluđi tjedan u godini kada se moglo kroz kostim i masku reći sve što misliš o svima a najviše o stanju u društvu. Moglo se to iskazati spontano i bez posljedica da ćeš zbog ismijavanja nekog važnog u politici ostati bez posla”.
Sad to očito više ne važi, nova verzija glasi, prošao je najluđi tjedan u godini kada se moglo kroz kostim i masku reći sve što misliš o svima osim o Miloradu Pupovcu.
Genocid nad Miloradom
“To društvo nikako da upita: A šta sam ja učinio da mi ne bude tako kako jeste i jesam li i malo kriv za to kroz šta sam prošao, za to što se dogodilo? Ta vrsta suočavanja se, nažalost, nije dogodila”, rekao je Pupovac. No to je upravo ona vrsta suočavanja koja se nije dogodila većini Srba u Hrvatskoj! Naročito onima koje predvodi Pupovac!
“Ako prepoznam da sam zgrešio, nastaviću činiti sve da toga više nema, a sa tuđim nesrećama, predrasudama i mržnjama nosiću se onako kako se treba nositi – podignute glave i spreman da se suočim sa istim takvim porukama, nezavisno od toga koliko je to neprijatno, nezavisno koliko to na kraju završavalo time da ljudi na portalima, kao što je jedan zadarski, zbog mog protivljenja ustaškom pozdravu `za dom spremni!`, šalju poruku da me treba ubiti, streljati, da me treba baciti u jamu, da niko ne bi znao da sam postojao”, nastavio je on kukati i kmečati! Kakva poruka da ga treba ubiti? Poruka je da ga narod vidi kao negativca, i to je sve!
Drama Queen Pupovac
Naricanje nad samim sobom i samosažaljevanje je inače odvratno, kad netko glumata žrtvu bez ikakva razloga, a naročito je antipatično kad to rade politički moćnici. Najbolje da zabranimo maškare, ustaške su! Ili da damo popis političara koje se na maškarama smije sprdati, i onih političara koji su svete krave i koje se ni na taj jedan dan u godini ne smije sprdati! Za Pupovca se već otprije zna da ga se ne smije gađati gavunićima i kriškom limuna jer je to genocid, a sad znamo i da je “dženosajd” i kad padne žrtvom narodne satire, kad se pali krnjo s njegovim likom. Ono ’91. u Vukovaru je valjda bila satira, mala seoska zabava s pjevanjem i pucanjem, jer Milorad smatra da krivce za to ne treba kažnjavati, nije dobro za nacionalno pomirenje, ali one koji su se drznuli sprdati ga treba u zatvor, jer to su ustaše.
Gdje je sad nestala ona floskula koju je tako ponosno isticao, da su satirički komentari legitiman oblik slobode govora? A što je spaljivanje krnje nego satirički komentar? I ne, to nije poziv na spaljivanje Pupovca kao takvog, ma koliko on spinao o tome. Da su htjeli spaliti pravog Milorada, ne bi palili krnju. Pupovac se pravi da ne razlikuje satiru od stvarnosti, a istovremeno „satiru“ koristi da bi govor mržnje u Novostima sakrio iza nje.
“Šala smije biti i neukusna, kad se mi šalimo, ali ne na naš račun”
S druge strane, taština mu ne dozvoljava da prihvati šalu na svoj račun, što je osobina koju dijeli s nekim drugim umišljenim veličinama na političkoj ljevici, Antom Tomićem recimo. Kad je u njegovom rodnom Prološcu spaljen krnjo s njegovim likom, u Slobodnoj je osvanuo naslov, “MORBIDNI SKANDAL U PROLOŠCU: Mještani uz povike odobravanja spalili Krnju u liku Ante Tomića”. A kad je lani stradala LGBT slikovnica, kao simbol gaystapa i policije misli koja brine o tome što moramo o čemu misliti, naslovi su bili slični.
Dakle na karnevalu može gorjeti – i gorio je – Tuđman, Sanader, Kosorica, Horvatinčić, Božo Petrov, ili bilo koja javna ličnost u Hrvatskoj, ali ne mogu gorjeti Srbin, novinar-agitator, i lqbt slikovnica, jer je to “poziv na nasilje?”
Tomić može biti apsolutno odvratan u svojim pokušajima da bude duhovit, Novosti mogu biti još odvratnije i bez da se prave da su duhovite, ali obična karnevalska zezancija na njihov račun je apsolutno za zatvor?
Svi Miloradovi ljudi
No jedna je stvar dobra u ovom cirkusu, takvi događaji uvijek istjeraju na čistinu neke stvari. U obranu lika i djela Milorada Pupovca stali su, među ostalima, antifašist Drago Pilsel, splitski Srbin Dragan Markovina i beogradski Srbin Ivica Dačić, inače desna ruka ratnog zločinca Miloševića, tek da se zna tko u koji tabor spada.
Pilsel je napisao, “Nikad nisam volio karneval. Mislim da je to stvar za teške budale. Ali kada vidim kako pale lutku Milorada Pupovca u Kaštel Sućurcu tada shvaćam da je to i zabava maloumnih fašista koje bi sve do jednoga trebalo pobacati u more. Premda ne vjerujem u njihovo otriježnjenje.” To, naravno, nije govor mržnje, za razliku od paljenja krnje. A Dačič je naravno najstrože osudio to “ustaško divljanje”.
Markovina je pak piše, “Zašto ne možemo shvatiti da bit karnevala nije linč nemoćnih i manjina? Paljenje Pupovca zbilja nije smiješno”. Otkad je Pupovac nemoćan? A manjina je uglavnom po tome što su saborski zastupnici i općenito političari u Hrvatskoj manjina, a narod je većina.
Na kraju, valja se zapitati, zašto taj čovjek i dalje, nakon toliko godina, vodi Srbe u Hrvatskoj? Pupovac je ostatak rata i ratne psihoze, kao i Dačić i slični, ostatak prošlih vremena. Pupovac je čovjek kojem nije mjesto u 21. stoljeću. On i dalje vodi politiku kakvu je Srbija vodila osamdesetih i devedesetih, i nastradala. U Hrvatskoj ima sasvim dovoljno čestitih Srba koji bi mogli voditi politiku koja bi stvarno vodila smanjenju tenzija, ali oni ne mogu doći do izražaja dok god nas Pupovac uredno podsjeća da je ustaška guja uvijek tu negdje prisutna.
wpDiscuz