Na granici Srbije i Hrvatske se dogodila apsurdna situacija s izbjeglicama i ekonomskim migrantima, koji su htjeli ući u Hrvatsku. Policija je na kraju spriječila da se kod Šida okupi oko 2000 migranata, te da na području Tovarnika uđu u Hrvatsku.
Organizatori prosvjedne akcije, na kojoj se prvi dan okupilo više desetaka ljudi, su nevladine udruge, od kojih su neke iz inozemstva.
Znakovito je da je u prvoj skupini koja je došla na granicu s Hrvatskom bilo državljana Irana koji su bili smješteni po beogradskim hotelima. Treba naglasiti da je porijeklo ovih ljudi uvijek upitno, obzirom da često nemaju dokumente i predstavljaju se kao izbjeglice iz ratnih područja ili kao disidenti raznih režima.
To ne znači da ljudi koji su davali izjave novinarima nisu iz Irana, ali podsjetimo na slučaj kada je skupina od dvadesetak mladića u prihvatnom centru na Siciliji tvrdila da su iz Pojasa Gaze, da bi jedan od njih, u zamjenu za dozvolu boravka samo za sebe, otkrio imena svih ostalih, njihove rodne gradove. Ispostavilo se da su bili iz Egipta. To se dogodilo 2004. u centru za prihvat u blizini Caltanissette na Siciliji, nakon čega je skupina Egipćana deportirana u domovinu.
Nevladine udruge su uvjeravale izbjeglice i imigrante kako će ih, Hrvatska morati primiti, ako ih bude veći broj a da ih policija Srbije u toj namjeri neće sprečavati. Na nagovor profesionalnih aktivista je oko 150 ljudi iz Sirije i Iraka, među kojima je bilo i djece, prosvjedovalo u ponedjeljak navečer na prostoru između Šida i Tovarnika. Svi su tražili da im se omogući prelazak granice. Neki su mediji naveli kako u Srbiji u prihvatnim centrima već godinama čekaju da ih se pusti da nastave svoj put i da tako ne mogu više živjeti.
Situacija je katastrofalna. Ljudi usred zime kampiraju na otvorenom i nadaju se da će nekako ući na teritorij EU, a sve u organizaciji čelnika nevladinih udruga, koji iz toplih kancelarija šalju aktiviste na teren kako bi na račun ovih nesretnih ljudi pokazali svoju “empatiju” i kako im je stalo da imigranti “ostvare svoj san”.
Iz Europske komisije je navodno izvršen snažan diplomatski pritisak na Srbiju i srbijanska policija je spriječila prosvjed, unatoč snažnom agitiranju na društvenim mrežama. Hrvatska je pak bila odlučna u tome da zaštiti svoju granicu, ujedno i vanjsku granicu EU.
Imigranti su novinarima ispričali kako im je u Srbiji hladno, smještaj je loš, nemaju pravu na slobodu kretanja, jer se ne mogu maknuti iz prihvatnog centra, a hrvatska ih policija ne pušta da prođu kroz našu zemlju. Neki od njih odvojeni su od svojih obitelji, koje su prošle godine ili ranije prošli balkansku rutu i došli do zemalja zapadne Europe.
Prema službenim podacima u prihvatnim centrima u Srbiji trenutno ima 4100 migranata. Oko 300 do 350 migranata je na ulicama i ne žele smještaj u centrima.
Komentirajući upozorenja nekih nevladinih udruga da bi Srbija mogla postati tampon zona za migrante, povjerenik vlade Srbije za izbjeglice Vladimir Cucić kaže da realnost demantira takve tvrdnje, te da je početkom godine u centrima bilo oko 8500 migranata, a da je sada taj broj prepolovljen.
Hrvatski ministar unutarnjih poslova Davor Božinović je rekao kako je obaviješten da je skup trebao postati veći i očekivalo se i do dvije tisuće ljudi, koji bi onda mogli pokušati prijeći granicu.
Na drupštvenim mrežama je provedena kampanja da dođu na granicu Srbije i Hrvatske, a prema dostupnim informacijama su u to bile uključene i neke nevladine udruge u Srbiji.
Vladimir Cucić je za RTS rekao kako je ovo bio krajnje neozbiljan pokušaj grupe migranata da pređu granici i uđu u Hrvatsku.
“Jedna grupa Iranaca, koji su zloupotrijebili slobodni vizni režim, okupila se u namjeri da iskoristi katolički Božić i tako pređe državnu granicu”, naveo je Cucić.
“Njima su u organizaciji tog događaja pomagali aktivisti koji su nam tu već dvije i po godine, sjetite se i prostora oko željezničke stanice u Beogradu, kojima je jednini cilj da situacija bude što je moguće gora, te kako bi oni poslali loše vijesti o Srbiji u svijet“, dodao je Cucić i naglasio kako je ovaj pokušaj bio “vrlo organiziran i krajnje neozbiljan”.
“Oni su znali da nemaju šanse da prijeđu, jer su hrvatska strana i naše Ministarstvo unutarnjih poslova adekvatno organizirani. Mi smo sve te ljude zamolili da ne prave gluposti, da ne sjede usred njiva i u blatu s malom djecom, da sklone tu djecu i vrate se u prihvatne centre. Na kraju je tako i završilo. Navečer, kada je postalo hladno, sami su prihvatili ponudu i vratili se u prihvatne centre”, naveo je Cucić.
Upitan što se događa s onima koji ilegalno uđu u Hrvatsku, budući da neke nevladine udruge upozoravaju da se deportiraju i oni koji nikada nisu bili u Srbiji, Cucić je rekao kako nema takvih iskustava kada je riječ o Hrvatskoj, ali s Mađarskom da, jednim dijelom čak i Rumunjskom.
“Mi u tom trenutku svakako moramo prihvatiti čovjeka koji zatraži azil. Toga nema previše. Brojevi su mali, ali je riječ o kontinuitetu”, dodao je Vladimir Cucić.
No, pretpostavimo da je akcija nevladinih udruga u Srbiji i njihovih kolega koji su došli iz inozemstva čak i uspjela, jednom u Hrvatskoj, gdje bi ti ljudi dalje mogli ići? Mađarska ih ne želi, Slovenija također, a nova austrijska vlada bi sigurno našla načina da ih ne primi.
Da su lokalni ogranci stranih nevladinih udruga htjeli pomoći ovim ljudima, prvo pitanje bi bilo zašto bježe i tko je pokrenuo lavinu sektaškog nasilja u njihovim zemljama? Naravno, to je tabu tema o kojoj se nitko ne usudi progovoriti. Nije jasno ni koji je cilj prosvjedne akcije na hrvatsko-srpskoj granici, koja je organizirana u sred zime i bez ikakvih izgleda da se iz Hrvatske ovi ljudi dokopaju zapada ili sjevera Europe? HRT je u Dnevniku prikazao izjavu jednog od aktivista španjolske nevladine udruge, iako nije jasno što oni rade u Srbiji, odakle im sredstva i koliko je razgranata mreža ove hobotnice, koja je samo karika u lancu organizirane masovne migracije stanovništva s Bliskog istoka i sa sjevera Afrike u Europu?
Podsjetimo da izbjeglički val koji je “balkanskom rutom” Europu preplavio 2015. nije bila nikakva “spontana migracija ratom pogođenog civilnog stanovništva”, nego pripremljeni masovni egzodus kojeg su u listopadu 2014. dogovorili William Lacy Swing, generalni direktor Međunarodne organizacije za migracije (IOM), te Michael Diedring, glavni tajnik Europskog vijeća za izbjeglice i azilante (ECRE).
“To je scenarij koji mora biti potaknut vizijom migracije kao procesom kojim se upravlja, a ne problemom kojeg treba riješiti. U globaliziranom svijetu ćemo, ako nastavimo graditi prepreke umjesto veza između naroda i pojedinaca, samo nazadovati. Ako se humano promiče, kroz sigurnost, red i dostojanstvo, migracija ima bezbroj prednosti. Ona pruža brojne mogućnosti, povećava prihode i životni standard i omogućava ljudima da se obrazuju i slijede svoje ambicije. Europska populacija u međuvremenu stari, a u EU se predviđa masovni manjak radnika, dok će radno sposobno stanovništvo u sljedećih 50 godina pasti za 45 milijuna. U mnogim zemljama su migracije usporile ili čak preokrenule trend starenja i zaustavile neodrživi omjer između radne i neradne populacije”, u listopadu 2014. za Europe’s World pišu William Lacy Swing i Michael Diedring.
Kasnije su najveću ulogu u provođenju ovog prljavog posla odradili mediji, njemačka kancelarka Angela Merkel i nevladine udruge iz galaksije Instituta Otvoreno društvo.