Dokumenti iz njemačkih arhiva šokirali su Hrvate: srpski knez Borna osnovao je hrvatsku državu u 9. stoljeću !!! piše IstorijaSrbije.
Guduščanci su srpsko pleme tada naseljeno u dolini Peke, a ime su dobili po antičkom gradu Guduckumu, današnjem Kučevu, čiji se slabo istraženi ostaci nalaze nedaleko od današnjeg grada Kučeva, na suprotnoj strani Peke, na ušću rijeke Kučajne a protežu se uz Peku u dužini od 4 kilometra.
Tako se pleme Guduščani geografski nalazilo između Braničeva i Timočana.
Ovo je priča o Borni, timočko-kučevačkom knezu koji se smatra utemeljiteljem hrvatske države.
Najstarije vijesti o Borni nalazimo u Einhardu, poznatom kroničaru na franačkom dvoru.
Godine 818., napominjući da su se pred cara Ljudevita pojavila dva slavenska veleposlanstva žaleći se na Bugare, on dalje kaže da su to “ostavštine Abodritorum ac Bornæ, ducis Guduscanorum et Timocianorum, qui nuper a Bulgarorum societate desciverant et ad nostros fines” ( Poslanici Braničevaca i Borne, knez Guduščana i Timočana, koji je nedavno ispao iz zajednice s Bugarima i prešao u naše krajeve).
Borna je sklopio savez s franačkom državom i poslan je sa svojom vojskom da uguši ustanak Ludevita Posavskog.
Sposobni knez Borna ubrzo je postao gospodar primorske Hrvatske. Godine 818., prije izbijanja ustanka, Einhard ga je zabilježio samo kao vojvodu Guduscanorum et Timocianorum.
Sljedeće godine, kada je vodio veliku bitku s Ljudevitom na Kupi, već je bio “dux Dalmatić”.
Treće godine ustanka (821.) Borna je postao “dux Dalmatiæ atque Liburniæ”, odnosno knez cijele Dalmatinsko-hrvatske regije.
Iz gradacije ovih naslova može se izvući zaključak: da su Franci Borni, kao nagradu i pomoć, davali sve veću vlast, na sve više teritorija, dok mu konačno nisu dali kneževski položaj.
Borna umire 821. godine, a nasljednikom je imenovan njegov nećak Vladislav. “Interea Borna, dux Dalmatiæ atque Liburniæ, defunctus est, et petente populo atque imperatore consentiente, nepo illius nomine Ladasclavus naslednik ei constitutus es” za nasljednika je imenovan njegov nećak po imenu Vladislav).
Nakon sloma ustanka 822. Ljudevit je napustio svoj glavni grad Sisak i pobjegao Srbima.
Ne zna se točno kamo je Ljudevit pobjegao, ali se zna da je 923. godine pobjegao Borninu stricu Ljumedislu u Dalmaciju.
Sam Ludemisl je imao titulu kneza. Krajem 923. Ludemisl je pogubio Ljudevita.
Ludevit Posavski je ustankom pokušao stvoriti zajedničku državu Južnih Slavena.
Takva država nastala je 1100 godina kasnije. Srbija je u nju ušla kao pobjednica u Velikom ratu, plaćena ogromnim žrtvama, a izašla je s granicama iz 1912. godine.