Sebastian Kurz, austrijski ministar vanjskih poslova, prenio je u subotu na sastanku šefova diplomacija EU u Luxembourgu upozorenje makedonskog ministra vanjskih poslova Nikole Poposkoga da su makedonski organi među izbjeglicama koji su unišli u njihovu zemlju u više navrata identificirali tzv. “foreign fighters”, tj. državljane bilo balkanskih, bilo trećih zemalja koji su se borili kao mudžahidi (branitelji) u talibanskim redovima u Afganistanu, ili u građanskim ratovima u Iraku, Siriji itd.
Velika Sirija
Poznati su i objavljivani slučajevi državljana i državljanki Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Kosova, Albanije i Makedonije koji su se unovačili u redove branitelja tzv. “Islamske Države”. Odlazili su i iz Austrije, pa je Kurz mogao imati informacije i iz prve ruke. A i iz Hrvatske.
Da opet podsjetimo što je ta “Država”. U nas se najčešće spominje kao ISIL, što je engleski akronim za Islamsku Državu Iraka i Levanta. Arapski ona samu sebe naziva ovako (transliterirano u latinicu): “ad-Dawlah al-Islamijah fī al-’Iraq waš-Šam”. E, onaj Šam na kraju nije Levant (koji je za nas ipak širi pojam), nego naprosto Sirija, velika Sirija (prije negoli je od nje otkinut Libanon s jedne, a Iskenderun s druge strane i prije negoli je ona sama za se prihvatila drevno sirsko ime: Surija).
Striktno s navodnicima
Dakle, ako ćemo prevoditi, to je “IDIS” (striktno u navodnicima, ili s pridjevkom takozvana, jer je nitko nije priznao), a ako ćemo se držati izvornika, to je “DaIIŠ”, pojednostavljeno “Daiš”. Otkako je svoju franšizu proširila i izvan Mezopotamije i Velike Sirije, “pripojivši” ekstremističke organizacije u Maliju, Libiji, na Sinaju itd., kao svoje “vilajete”, ona je naprosto “ad-Dawlah al-Islamijah” ili “Islamska Država” (skraćeno: “ID”). No ima ih kojima je engleski otmjeniji od hrvatskoga, ili su naprosto duhovno lijeni, pa im je draže (pre)pisati: ISIL.
O “Sinajskom vilajetu” je hrvatska javnost nešto doznala u danima tragične otmice hrvatskog državljaninaTomislava Salopeka. Ustrojen je, međutim, i nešto bliži “Balkanski vilajet”, kojemu bi na čelu mogao bitiLavdrim Muhaxheri (“Abu Abdullah”), Kosovar iz Kaçanika, koji je vijesti o svojoj smrti demantirao objavivši video sa snimkom kako je smaknuo sirijskog taoca hicem iz ručnoga protuoklopnoga raketnog bacača (“bazuke”). Upravo je Muhaxheri bio “junak” reklamnog snimka “Islamske Države” u kojemu, u četvrtom nastavku, vitla sabljom iznad glave i najavljuje da će osvojiti Rim i Al-Andalus (Španjolsku). Ovih dana Muhaxheri je predstavio “Daišov” zlatni dinar, službeno sredstvo plaćanja na teritoriju “Islamske Države”.
I Muhaxheri je, barem djelomice, američki proizvod: radio je u američkoj vojnoj bazi Bondsteel pored Ferizaja (nekad: Uroševca) na jugoistoku Kosova. Fatos Makoli, voditelj Odsjeka Kosovske policije za borbu protiv terorizma, naveo je da je Muhaxheri na Interpolovoj “Crvenoj listi”.
Unija nepripremljena
Naravno, mogućnost upada “Daišovih” terorista u Evropu nije otvorena tek sada, otkako se omasovila “balkanska ruta” izbjeglica pretežno iz Azije. Mudžahidi su dolazili i ranije, osobito oni koji su se, nakon sudjelovanja u ratovima u Afganistanu, Iraku, Siriji itd. vraćali u svoje matične zemlje. Ne samo Makedoniju, Kosovo ili Bosnu (o čemu smo već pisali), nego i u zemlje u kojima su već bili druga generacija useljenika, poput Austrije ili Njemačke, a osobito Francuske i Velike Britanije.
Masovni dotok izbjeglica, za koji se Unija nije pripremila i koji prolazi bez pouzdane identifikacije predviđene Dublinskim sporazumom potpisnica Schengenske konvencije (pa i zato što zemlja prvog identificiranja po tom Sporazumu prihvaća obavezu udomljavanja ili repatriranja izbjeglica, što one izvrdavaju), logično otvara logističke mogućnosti za lakšu penetraciju terorista. Na to je u Hrvatskoj upozorila zastupnica Mirela Holy. To ju je izvrgnulo oštrim, pa i grubim kritikama, koje međutim nisu promijenile ni stanje na terenu ni sigurnosne procjene, kako je razvidno i iz Kurzova izlaganja u Luxembourgu.
Uostalom, i prije su humanitarne krize znale poslužiti ne samo žrtvama i potrebitima da se sklone, nego i krvnicima: nisu li neki njemački, austrijski, madžarski, rumunjski i hrvatski ratni zločinci izbjegli u Južnu Ameriku zahvaljujući izbjegličkim putovnicama Crvenog križa, takozvanim “štakorskim kanalom”? Već i samo spominjanje “Balkanskog vilajeta” moralo bi izazvati oprez. On je operativno već kanaliziran, koliko doznajemo, u Makedoniji, na Kosovu, u Srbiji, te u Bosni i Hercegovini. Taj plan je – kako pokazuju propagandni zemljovidi “Islamske Države” – postojao i prije sadašnje izbjegličke plime. Izbjeglica nije manjkalo ni ranije, ali ih je “Islamska Država” utrostručila. Ti izbjeglice su prve žrtve “Islamske Države”; izbjeglice plaćaju mnogo višu cijenu nego ijedna država na njihovu putu.
Potrajat će 20 godina
Ta će plima potrajati dvadesetak godina – tvrdi Washington. Prema tome, umjesto o krizi, moramo razmišljati o fenomenu. Kako bi bilo lijepo da Unija jednom nešto predvidi i organizira se, umjesto da gasi požare kad je kasno. Ali nije to znala ni u Bosni i Hercegovini, pa su se njezini izbjeglice pretočili u 1,3 milijuna iseljenika odnosno useljenika, ovisno s koje strane gledamo. A Bosna je zemljica u usporedbi s onima gdje se danas ratuje ili barem kolje. Dodajmo tome da je stavljanje prepreka izbjeglicama postiglo nuzgredni rezultat tipičan za svaku prohibiciju: razbuktalo je poslove organiziranog kriminala.
Načelnik Odsjeka za organizirani kriminal Europola (haaškoga Evropskoga policijskog ureda) Robert Črepinko izjavio je Agenciji France Presse da je ta evropska policija osumnjičila oko 30.000 osoba da se bave tip tipom kriminala. Talijanski izvori uvjereni su da je krijumčarenje ljudi trenutno najunosniji mafijaški šverc, profitabilniji i od šverca drogama, a i najmanje opasan po kriminalce – ali tragedije švercanih izbjeglica sve su brojnije i bolnije.
wpDiscuz