“LOŠEDOŠLI u Makarsku!”, ljetni je pozdrav svim posjetiteljima i turistima koji se zateknu u nekadašnjem biseru Jadrana, a da nisu ljubitelji turbo-folka, divlje apartmanizacije, housea, ali ne samo onog betonskog, nego i onog koji dere iz zvučnika.
Svi koji vole navedene perjanice makarske turističke ponude, neka preskoče ovaj tekst, ustvari vapaj zbog nestajanja onog drugog lica Makarske i njene turističke ponude, koja ne spada u đir vašara, stakleničkih “bašti”, darabubamara, tisuća bpm-a i decibela i debila koji se u sitan sat pijani i drogirani cipelare i nožićkaju.
To, drugo lice grada izgubljenog i izbetoniranog u divljoj i bjesomučnoj utrci za ljetnim profitom, proteklih tjedana gazi policijska i redarska čizma, koja se sručila na Udrugu Rockatansky, enklavu u koju su zbijeni svi oni, domaći i strani, koji uživaju u rocku, prijateljskoj i neobaveznoj atmosferi sjedenja na podu uličice i ćaskanja i kojima se gadi što je grad postao, pa im je Rocky (kako ga već 18 godina zovemo) utočište i dokaz kako u ljetnoj Makarskoj ima i nešto osim novokomponovanih pevaljki i friško obogaćenih seljačina.
U malo veću garsonijeru stisnulo se na desetke koncerata, izložbi, projekcija
Rockatansky je mali makarski centar urbane kulture u punom smislu riječi (jer gradski štih je nešto što u ovom gradu nestaje), umjetnosti – u malenom, niti 50 kvadrata velikom prostoru u proteklih godinu dana održano je 15-k sjajnih slikarskih i fotografskih izložbi, a dvije su upravo u tijeku, u prostoru se priređuju brojne projekcije, zatim kvalitetne svirke – s male pozornice kluba brojnoj publici je što zna pokazalo na desetke izvođača. Mjesto s ovako osmišljenim programom, potpuno drugačije od “uzmi lovu i bježi” politike, koju primjenjuje velika većina ugostitelja i onih zaduženih za zabavu u Makarskoj, umjesto da bude barem pušteno na miru, svakodnevno se pritišće.
Bitno je naglasiti da Rockatansky sve ovo svojim posjetiteljima nudi cijele godine, što je posebno važno u jesen ili zimu, kada u gradu posebno nema nikakvih sadržaja i samo se odbrojava do još jednog ljeta.
Drugačija Makarska na udaru uniformi
Getoizirani u kali, jednoj od onih vijugavih i strmih uličica tako blizu centra, ljetne vreve, šušura i gužve, ali opet i srećom od svega toga tako daleko, posjetitelji kluba Udruge Rockatansky, kao i ljudi koji je vode, posljednjih tjedana izloženi su neviđenoj represiji i iživljavanju svih uniformiranih službi: gradskog komunalnog redarstva, temeljne i interventne policije, a posebno je tužno gledati mlade policijske pitomce koje uče vodeći ih u noćne pohode na Rocky, gdje je muzika stišana, a okupljeno mnoštvo ne proizvodi buku, nego žamor, dok stotinjak metara dalje neometano i nekažnjeno traje orgija buke i urlanja.
Upravo je to osnovni problem i tužni apsurd svakodnevne invazije odora na Rockatansky, koja je kulminirala posljednji tjedan dana, dakle u špici sezone, kada je ovo mjesto puno i stranaca, koji svake godine hodočaste na ovo mjesto, ali teško da će opet doći, nakon što nekoliko noći zaredom na odmoru usred ljeta uživaju u dražima policijske države, kojoj su dali svoj “godišnji” i svoje novce.
Rockatansky se zatvara, kao i njegov voditelj i posjetitelji, dok okolo nesmetano i nekažnjeno traje orgija buke i urlanja
U Rockatanskom se ne podvode kurve i ne vade pištolji, ali je policija svejedno svake večeri u klubu i mjestu za koje se teško prisjetiti kada je bilo poprište ikakvog incidenta, osim naravno, kada uniformirani izvedu koordinirani napad na Rocky.
Prije dva tjedna policajci su priveli vlasnika kafića i držali ga cijelu noć u policiji, iako se radi o potpuno neincidentnom tipu. Prije tjedan dana interventna policija je u 00:10 prisilno okončala odličan koncert lokalnog banda Spiridon i privela 18-godišnjaka, bubnjara banda koji je tu večer nastupao u Rockyja. To se sve događalo završne večeri sjajnog fotografskog festivala “Foton”, kada su projekcijama fotografija na zidovima i kućama kale, lokalni i inozemni entuzijasti pokazali kako s jednim laptopom i dobrom idejom, za kulturu grada rade više i inovativnije od onih koji su za to plaćeni.
Najnoviji način pritiska na klub, zapravo očiti pokušaj da ga se do kraja uništi, je odluka kojom se ograničava rad kluba, odnosno po kojoj mu se dosadašnje radno vrijeme, sa do 2 poslije ponoći, skraćuje do ponoći. Ne treba govoriti što to znači usred ljeta, tj. onih 30 dana na koje se svela sezona i kada grad zapravo tek počinje živjeti u kasne sate.
Narodnjački disko ne da zaspati tisućama ljudi, ali njega se ne zatvara “jer je lošija sezona”
Posebno je indikativan primjer najvećeg diska u Makarskoj, zapravo narodnjačkog kluba, iz kojeg se prilikom koncerata “muzika” razliježe doslovno s kraja na kraj grada, a ako za vrijeme Rozginog koncerta pokušavate zaspati u kući dva kilometra zračne linije dalje, imate osjećaj kao da vam je navedena pevaljka u dnevnom boravku.
Njeni pjesmuljci odjekivali su tako nekidan do 2.30 ujutro. Nazovete li policiju, kao što zbog buke iz tog prostora rade stotine ljudi, reći će vam kako taj koncert ima dozvolu do 2 sata, ali da je lošija sezona, pa je dogovor s Gradom da se ovakvi koncerti duže održavaju.
Izgovor za zatvaranje Rockatanskog, upravo su navodno brojne pritužbe građana, u što je teško povjerovati, jer se klub nalazi u maloj i slabo naseljenoj kali.
Prije će biti da se sa svojom filozofijom, programskom orijentacijom i profilom ljudi koji se tamo okupljaju, nikako ne uklapa u “strategiju” makarskog turbo-turizma.