Jedini zaključak je da Aleksandru Vučiću nije dobro legao ishod samita EU-Balkan prije nekoliko dana u Sofiji. “Macron u Sofiji prolio kantu hladne vode na cijeli Balkan”, posudio je Blic naslov iz analizePolitica od prije nekoliko dana.
“Posljednjih 15 godina svom svjedočili slabljenju EU-a svaki put kad smo razmišljali o proširenju. A ja ne mislim da činimo uslugu niti zemljama kandidatkinjama niti sebi kad održavamo mehanizam koji više nema pravila i kreće se prema daljnjem proširenju”, kazao je u Sofiji Emmanuel Macron pred novinarima. Jasno je da su se njegove riječi odnosile na Srbiju i Crnu Goru.
Svima je bilo jasno i to da Macron, govoreći o prijašnjim proširenjima, ima u vidu probleme poput onih s Poljskom i Mađarskom, koje slijede sve jasnije protuliberalne trendove, možda i probleme s članicama poput posljednje tri primljene, u kojima i danas opstaje veliki problem s korupcijom. U takvom stanju kandidatkinje za ulazak u članstvo u EU su Srbija i Crna Gora.
“Ja jesam za to da se Balkan usidri u Europi i da se kreće prema Europi. Ali mislim da na novo proširenje moramo gledati razumno i striktno… Nisam za proširenje ako prije toga ne uklonimo sve nesigurnosti i prije nego što provedemo prave reforme u EU koje će značiti dublje i bolje funkcioniranje EU-a”, kazao je Macron. Problem je u tome što Macron slovi za izrazito proeuropskog političara.
Za, konkretno, Srbiju problem je toliki da je prošlog tjedna srbijanska predsjednica vlade Ana Brnabić smatrala jako važnim istaknuti kakav je prijem imala Srbija u Sofiji. Rekla je da je predsjednik Vučić za govornicu došao odmah nakon predsjednika Vijeća Europe Donalda Tuska i predsjednika Europske komisije Jaean-Claudea Junckera.
“Samo za sebe to govori koliku je pažnju Srbija imala”, kazala je, a potom još dodala da su Angela Merkel i Macron govorili tek iza njega. Kako stvari doista stoje moglo se vidjeti iz dvije izjave odvojene jedna od druge nekoliko tjedana.
Prvo je sredinom travnja francuski ambasador u Beogradu Federic Mondoloni rekao da je ulazak Srbije u puno članstvo moguć tek nakon što se EU reformira unutar sebe, očito na onaj način o kojem je govorio Macron, da bi i sama premijerka Brnabić krajem prošlog tjedna rekla da je na stolu, zasad, veće povezivanje zemalja zapadnog Balkana s EU, što znači više novca na raspolaganju, ali bez mogućnosti da preostale ex-jugoslavenske republike ulaze u EU u paketu.
Kako je za Blic objasnio Tobi Vogel iz Centra za europske političke studije, očito je da EU mora pospremiti u vlastitom domu, da Unija još nije dovršila posao s primanjem pojedinih istočnoeuropskih članica, da se i veliki moraju dogovoriti između sebe.
“Reforme EU-a, prije svega eurozone, ne traže puno vremena, nego u prvom redu političku volju i konsenzus članica koji zasad ne postoji. Franucska i Njemačka se ne slažu u kojem pravcu trebaju ići reforme u eurozoni. Oko nekih manjih koraka oko stabilizacije EU-a oni se slažu. Stoga su iluzorne ideje da bi Srbija i Crna Gora mogle postati članice do 2025. Pristupni pregovori će se u međuvremenu nastaviti, u nekom trenutku počet će i s Makedonijom i Albanijom, ali s nejasnim vremenskim okvirom”, kazao je.
I dok se iz Crne Gore ne čuju, ili se barem ne čuju posebno glasno, signali da bi Podgorica imala problem s takvom realnosti, s mjestom u “predvorju” i na toplom dok se EU ne presloži i ispregovara unutar sebe, pod uvjetom da kandidatkinje ispune svoje obaveze, u Beogradu, lako moguće, da u tome ipak vide problem.