Macron stiže u Hrvatsku, Plenković će lobirati za prijem država Zapadnog Balkana u Europsku uniju

Macronov dolazak, iz perspektive službenog Zagreba, predstavlja dokaz sve jačih veza između dviju zemalja

Emmanuel Macron, francuski predsjednik i jedan od najvažnijih europskih političara, dolazi u radni posjet Hrvatskoj. Iako točan datum još uvijek nije dogovoren, to bi se trebalo dogoditi tijekom listopada ili studenoga, doznao je Jutarnji list od visokog izvora u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova.

Macronov dolazak, iz perspektive službenog Zagreba, predstavlja dokaz sve jačih veza između Francuske i Hrvatske, koje se možda mogu opisati kao strateško partnerstvo, posebno otkako je Hrvatsko ratno zrakoplovstvo odlučilo kupiti borbene zrakoplove Rafale. Prema riječima bliskog suradnika premijera Andreja Plenkovića, hrvatsko-francuski odnosi su sve bolji, iako u početku nije bilo tako:

“Početkom devedesetih, tadašnji predsjednik Francois Mitterrand je podržavao srpsku stranu u ratovima u ex-Jugoslaviji, međutim već su Jacques Chirac i premijer Alain Juppé vodili balansiraniju politiku. Sada imamo jako dobre međudržavne odnose, dijelom i zahvaljujući bliskosti između premijera Plenkovića i predsjednika Macrona. Ovaj posjet treba produbiti gospodarsku suradnju Francuske i Hrvatske, ali sigurno će se ozbiljno razgovarati i o strateškoj politici Europske unije. Znate da Francuzi nisu skloni širenju EU, ali baš na Plenkovićevu inicijativu su malo ublažili takvo stajalište, i sada načelno podupiru primanje država Zapadnog Balkana u Europsku uniju, naravno, u razumnoj vremenskoj perspektivi”, rekao je ovaj dužnosnik.

Susret prošle godine

Andrej Plenković i Emmanuel Macron su se susreli u Parizu 7. siječnja 2020., kada je Hrvatska predsjedavala EU, i na tom sastanku posebna je pažnja bila posvećena pitanju proširenja Europske unije na Zapadni Balkan. Naime, Francuska je bila jedna od zemalja koja je uložila veto otvaranju pristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom na summitu Europskoga vijeća u listopadu 2019. godine. Hrvatska se nadala da bi te zemlje mogle dobiti zeleno svjetlo za početak pregovora tijekom hrvatskog predsjedanja Europskom unijom, odnosno na summitu u Zagrebu koji se trebao održati u svibnju, a Macron je na tom susretu izrazio spremnost za pronalazak kompromisnog rješenja kojim bi se odblokirao euroatlantski put zemalja zapadnog Balkana. Nakon toga je usvojena nova metodologija pristupnog procesa, ali pregovori s Albanijom i Sjevernom Makedonijom nisu otvoreni. Krivnja sada ne leži u Parizu nego u Sofiji koja postavlja nerealne zahtjeve pred Skoplje vezane uz povijesna i pitanja jezika. Primjerice, protive se navodnom makedonskom prisvajanju Goce Delčeva, borca protiv osmanske vlasti. Koji je rodom iz današnje Grčke. Dolazak predsjednika Macrona u Zagreb predstavljao bi važan politički događaj.

Premijer Plenković je ovoga tjedna istaknuo kako “u sigurnosnom pogledu, kupnja [francuskih] borbenih zrakoplova strateški mijenja pogled na Hrvatsku koja u vojnom smislu znatno mijenja svoju poziciju”. Francuska vodi proces jačanja europske obrane u kojem će, kako se da zaključiti po premijerovim riječima, Hrvatska dobiti važan položaj. Što je i razumljivo jer se nalazi na graničnom prostoru sa Zapadnim Balkanom. NATO je i dalje primarni sigurnosni savez, ali neupitno je da SAD resurse prebacuje prema Indo-Pacifiku. Kako je prije koju godinu rekla njemačka kancelarka Angela Merkel, Europa mora naučiti sama se brinuti za sigurnost. Zapadni Balkan je i dalje trusno područje sa snažnim utjecajem Turske koji nije uvijek stabilizirajući. A tu je i Rusija. Utjecaj Kine je zasad primarno trgovački, ali NATO je u posljednjim dokumentima upozorio da bi i ta zemlja mogla postati sigurnosna prijetnja Zapadu.

Euro kao obaveza

Uloga Francuske bit će važna i po pitanju primanja Zagreba u schengenski prostor te u europodručje. Prihvaćanje eura nije pitanje referenduma. O tome je već održan referendum kad se glasalo o ulasku u EU. Euro je obveza koja stoji u tom ugovoru. Kad je riječ o Schengenu, Pariz, u kojem vlada liberalna politička opcija, mogla bi oslabiti negativan stav vlada sa strankom iz iste političke obitelji.

Osim Schengena i europodručja, pred EU je niz važnih reformskih odluka, od strateškog kompasa, dokumenta usmjerenog na buduće razdoblje kojim se želi EU osigurati zajedničko strateško usmjerenje u području sigurnosti i obrane. Tu je i pitanje Pakta o stabilnosti i rastu koji bi mnoge članice rado trajno suspendirale. Čemu je Francuska sklona, Njemačka baš i ne. Ali Zeleni jesu. Uz francusku podršku i aktivnu politiku Zagreba, Hrvatska bi mogla postati dijelom užeg kruga članica.

Konačno, tu je i pitanje ekonomske suradnje koja se sve bolje razvija. Francuska ima brojna iskustva na planu zelene ekonomije i to je prostor na kojem bi se mogla ostvariti obostrano korisna suradnja u sklopu Europskog zelenog plana.

Francusku čekaju predsjednički izbori u travnju iduće godine i nije sigurno hoće li Macron pobijediti. Ako i ne, vjerojatno je da će predsjedništvo preuzeti netko iz stranke republikanaca. Pobjeda radikalne desne Marine Le Pen, nakon što je promijenila stavove o europskoj politici, mogla bi predstavljati određeni zastoj u odnosima, ali ne na pitanjima vojne suradnje.