Published On: Čet, ožu. 7th, 2019

M. Petir zadaje čudan smjer HSS-u, djela braće Radić, očito, nije čitala

Kako je napravila krug od Mesića do Košića. Kako joj je promaklo da su braća Radić prezirali Kaptol, Crkvu i klerikalizam

Sustav vrijednosti koji njeguje HSS bitno je drugačiji od nekih stranaka koje priželjkuju koaliciju s nama, rekla je Marijana Petir aludirajući valjda na SDP, pa odmah pojasnila: “Mi smo demokršćanska stranka”. To je valjda pojava novijeg datuma.

HSS, naime, nikad u povijesti nije bio demokršćanska stranka (unatoč pripadnosti Europskim pučanima). Hrvatska, štoviše, nikad nije imala ni jednu važnu demokršćansku stranku, naročito to nije bila HSS, čiji je antiklerikalizam u povijesti bio neusporedivo militantniji od onoga koji katkad sramežljivo proviri iz današnjeg SDP-a. Za to je dovoljno pročitati samo desetak karakterističnih rečenica ili fraza braće RadićAntuna ili Stjepana, koji su za Hrvatsku seljačku stranku značili nešto više od Marijane Petir.

I Antunu i Stjepanu pojam “klera” značio je, naime, neku vrstu psovke. “Pustite narod kamo hoće. Neka mu pop ne mieša u Vjeru politike, a niti u politiku neka ne mieša Vjere, pa ćemo vidjeti koliko naroda imadu popovi za svoju stranku, a koliko su naroda Vjerom dovukli u druge stranke. Neka i seljaku jednom svane vedar proljetni dan bez laži”, napisao je svojedobno Antun Radić, učen čovjek, popularni pučki prosvjetitelj. “Što je to klerikalizam?”, zapitat će se, pa odmah dati odgovor: “Ne dati nikomu ni živjeti, ako nije pokoran i poslušan popovima“. Možemo li danas zamisliti takav napad na kler iz “crvenog” SDP-a? Teško. Na to se ne bi odvažila ni jedna parlamentarna stranka. Stjepan Radić bio je još rezolutniji. “Vi znate da je drugo bog, drugo vjera, drugo pop”, reći će u jednom govoru.

U čuvenom nastupu u Krašiću, u rujnu 1924., otići će i korak dalje:Svećenici, odnosno biskupi su učitelji vjere i njih kao takve slušamo u crkvi, pa i izvan crkve. Ali kad vjeru pomiješaju s politikom, i to s ovakvom poganom politikom osvete, krvi, oholosti i proždrljivosti, onda nisu učitelji, nego rušitelji vjere i Crkve. U istom je govoru rekao: Stari satrapski popovski ugled raspao se kao što nestaje gusta magla na suncu. Narod je prestao da vjeruje u popa, ali zato nije izgubio svoje kršćanske vjere. Time je najbolje oborena u prah ona popovska doskočica da oni čuvaju vjeru u narodu. Ne čuvaju je oni, nego je čuva narod od njih. Radić je, kao uvjereni pacifista to su bili svi vođe HSS-a od braće Radić pa do Mačeka, koji je obožavao Tolstoja, naročito osuđivao crkveni militarizam.

Nego ste, reći će Stjepan Radić, nakon Prvog svjetskog rata svi vi bili svjedoci da su baš svećenici blagoslivljali oružje, i da je svaki kao u ime Boga gonio narod u rat, i da je svaki molio svog Boga za pobjedu. To je pravo i potpuno poganstvo, u tome nema ni iskre kršćanstva, i tomu moramo zauvijek stati na kraj. Svećenici i biskupi koji su tako izdali Isusa i kršćanstvo nemaju nikakvog prava da jednom čitavom kršćanskom mirotvornom narodu daju propise kako će on slaviti svoje znamenite povjesničke zgode… Marijani Petir ne bi se dopala ni sljedeća misao Stjepana Radića, prožeta duhom kategoričkog mo -ralnog imperativa.Vi svi dobro znate za nauk Seljačke stranke koji glasi:

‘Ne pita se kako se križaš i da li se križaš s tri prsta ili s cijelom rukom, ili se možda ne križaš, jer nisi kršćanin, nego se pita kako živiš i kakav si čovjek’. (Katolički list, 1924.) Slične bi misli mogla naći i kod Oca domovine, koji doduše nije bio HSS-ovac nego pravaš: A u puku zapadne Crkve, gdje potiče štogod dobra i poštena, to prečesto dolazi samo otuda, što on ne sluša i ne slijedi popa. Usput treba dodati da su i drugi najutjecajniji politički pokreti u Hrvatskoj, od ustaškog do komunističkog, manje ili više radikalno zaobilazili Kaptol. Otvoreno je pitanje je li antiklerikalizam HSS-a bio, barem ako je o verbalnom aspektu riječ, išta pitomiji od komunističkog. Radić je sa simpatijama gledao na Oktobarsku revoluciju.

Ali crvena boja nije uvijek bila odbojna ni Marijani Petir. U trenucima dok je u toj stranci još bilo komunista, u vrijeme Ivice Račana, njezin je HSS s Račanom formirao vladu. Marijana Petir je surađivala sa SDP-ovcima, no prema svemu sudeći, na zaokret je presudno utjecalo približavanje vodećim ljudima sisačke biskupije. Tamošnji je biskup, Košić, prvi formulirao tezu o “nenarodnoj vlasti” koju je HDZ preuzeo od njega, a Petir odlučila zamijeniti za Credo. Sad će zbog toga, kako se čini, ući u sukob s HSS-om. Djela braće Radić, očito, nije čitala.

Boris Rašeta

Pošalji ovaj članak prijateljima:

Pravila ponašanja na Poskok.info ilitiga po stranjski Disclaimer