Za početak kaže da je državljanin Hrvatske i da je, u tom konktekstu, Zoran Milanović njegov predsjednik.
“Teško mi je komentirati način komuniciranja gospodina Milanovića. Ja ponekad slično govorim pa možda izgledam grubo, međutim ne bih to uspoređivao s gospodinom Vučićem. Milanović, koliko sam ja upoznat, nikada nije govorio ni o čemu što sliči na secesiju, na disoluciju, na uzimanje teritorija. Znači on je sve vrijeme govorio zapravo o političkom pravu hrvatskog naroda u BiH za legitimnim predstavljanjem. Govorio je ono što govorimo i mi, što govori moja stranka ovdje, što mi tražimo. Mislim da ne govori ništa što bi, po meni, u suštini opterećivalo Bosnu i Hercegovinu kao samostalnu, suverenu državu.”
Smatra da je Milanovićev stil dobar za odnose Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske jer je otvoren.
Kada je riječ o Željku Komšiću, kaže da bi se moglo reći da je parazit.
“Ne ne zastupa one koje navodno predstavlja. Niti se potrudio da to ikada učini. Niti je pokazao volju da ima to da radi. On ne govori hrvatskim jezikom. Od tih “sitnih” stvari do vrlo krupnih. Komšićev problem je to što on ima svoj stav o svemu ovome, što on ovu državu vidi drugačije, što on nema legitiman izraz hrvatskog naroda. On ima legitimno pravo da se bori za kakvu god hoće državu, ali mora poštivati Ustav. On Ustav ne poštuje. Komšić jednostavno nije predstavnik hrvatskog naroda. Ustav kaže bošnjački i hrvatski koji se biraju u Federaciji i srpski iz Republike Srpske. U Izbornom zakonu stoji da se oni moraju opredijeliti kojoj nacionalnosti pripadaju. To je prevara.”
Na pitanje zašto su mu kolektivna prava važnija od građanskih Lovrinović odgovara: “Meni su važna, vama ne moraju biti. Ona su važna zato što smo se tako dogovorili. Dobili smo državu koja je tad bila moguća i tad smo preferirali takvo ustavno uređenje. Na koncu konca, imate vodeću stranku iz reda bošnjačkog naroda koja je u to vrijeme, sve do unatrag možda 5-6 godina, govorila o tome da želi ZAVNOBiH-ovsku BiH. A što je pisalo na referendumskom pitanju, kakvu želimo državu? Dok je ovaj Ustav na snazi, ovo što smo dogovorili je minimum.”
Ističe da je onima koje on predstavlja potrebno da se Dom naroda poštuje, da se poštuje legitimno predstavljanje u tijelima koja govore o predstavljanju kolektiviteta, naroda.
“Prosto je nemoguće da će se svi interesi izmiriti. Ali minimum političkih interesa će se morati naći. Mislim da je dosta prevara, Komšić je prevarant. Nama je najvažnije da se izaberu predstavnici u Predsjedništvu i u Domu naroda. Važne su nam te dvije instance koje govore o ustroju, o ustavnosti ove države ovog trenutka, o našim kolektivnim pravima. Ja ne znam što kolektivna prava nisu građanska, po čemu su iznad njih pojedinačna prava. Problem je izmjena Izbornog zakona iz 2001. godine koja je od ljudi koji su se kandidirali za člana Predsjedništva tražila nacionalna izjašnjenja. To nema u Ustavu, to ima u Izbornom zakonu koje je nametnulo Izborno povjerenstvo bez ikakvog razloga.”
Na pitanje znači li da ako ne bude legitimnog predstavljanja, da nema ni Bosne i Hercegovine, Lovrinović kaže da bi se o tome moglo razmisliti, s ovim ustavnim rješenjem.
“Nadam se da ćemo nekakav dogovor postići i da ćemo učiniti pomak naprijed jer do 2001. nije bio problem, svi smo birali, bila je mirna Bosna i Hercegovina. Velikim dijelom su stranci krivi za ovo što imamo danas. OHR je sve zakone nametnuo. Zakoni krucijalne važnosti za opstojnost države su nametnuti. Jedno je nametnuti tablice, osobne iskaznice, zastavu, ali ovo su krucijalna pitanja funkcioniranja države.”
Smatra da HDZ na isti način vodi brigu o svim Hrvatima.
“Druga je stvar što se to godinama ili desetljećima nameće kako to HDZ nije vodio brigu o recimo Hrvatima Republike Srpske.”
Navodi da su za krizu vlasti u BiH krivi svi.
“Ja mislim da zadnja dva mandata prilično problem usložnjavaju i skoro sva pitanja kolege iz SDA nepoštujući ono što se uspostavi na razini BiH, pa i niže. Nepoštujući princip odgovornosti parlamentarne većine. Oni to često tumače da na taj način brane prava građana i države i oni će, uz dobre prijedloge bilo koga, stati kako bi obranili ta prava. To znači da sam ja iz HDZ-a, ili netko iz SNSD-a ili SDS-a, smo neki drugi građani. Nagomilalo se puno toga. Ne možete se igrati države. I SNSD se igra države RS, ali oni imaju stav o tome.”
Smatra da razlozi SNSD-a za blokadu države nisu opravdani, ali da nisu opravdani ni razlozi donošenja Zakona o zabrani negiranja genocida.
“Mislim da je sve to preširoko postavljeno i ne znam kako će se iz toga izaći. Mogla se ta riječ negiranje svesti na osobe koje obnašaju javne funkcije, a koje neprimjenjujući i nepoštujući odluku suda u Haagu i drugih sudova, proizvode određene posljedice.”
Lovrinović kaže da je HDZ stranka koja sve vrijeme radi po zakonu i koja je bila jedna od ključnih da nastane suverena i samostalna Bosna i Hercegovina.
“Ali puno toga je izvedenica u ovoj državi u ovom stanju koje imamo iz onoga što ne poštujemo, što smo se dogovorili dok ne dogovorimo drugo. Sve negativne izvedenice idu iz toga. Ne možete govoriti da su Hrvati prezastupljeni, ako mi govorimo o političkim pozicijama, o mjestima gdje se odlučuje. Mi govorimo o tome da tamo gdje se odlučuje hoćemo imati vlast. Mi govorimo o političkoj ravnopravnosti. Stalno se nas pretvara u socijalne potrebnike.”
O Christianu Schmidtu kaže da ne još nema potpuni dojam.
“Ja tu nemam dvojbe, on je visoki predstavnik. Postavlja se pitanje svrsishodnosti OHR-a, konačnog preuzimanja odgovornosti za ovu državu od nas, jesu li bonske ovlasti korištene kako je trebalo. Tko je ovo zapetljao, neka i raspetlja. Ja bih volio da nema nametanja i da ništa od ovoga nije bilo.”