Kako nekoliko lokalnih “krkana” i loptica za picigin mogu u par minuta upropastiti ljetovanje i ostaviti gorak okus u ustima obitelji s malom djecom koja je masno platila kako bi na miru i bez brige mogla uživati na sigurnoj plaži pokazuje priča 29-godišnjakinje iz Donjeg Miholjca koja je prije dvadesetak dana ljetovala u kaštelanskom hotelu “Resnik”.
– Toga dana iza ručka otišli smo na plažu, a kasno popodne došla su četiri muškarca, očito domaća, te su počeli igrati picigin direktno ispred moje djece i djece ostalih gostiju. Nakon silnog “šupanja” po vodi i trčanja uz rub plaže, loptica je mojeg dječačića od dvije godine pogodila u glavu, a nedugo nakon toga moju je šogoricu pogodila u prsa.
– No, nakon što je loptica zamalo pogodila mojeg dvomjesečnog sina u kolicima, kulturno smo ih zamolili da odu s tog dijela plaže, da prestanu, jer smo mi i došli u navedeni hotel želeći mir i sigurnost, no oni su rekli da ljudi vole gledati kako oni igraju picigin. Koju minutu poslije jedan od njih je zamalo, u žaru igre, skočio na jednog dječaka Nijemca, priča nam gošća dodajući kako ih je potom upitala hoće li nekoga ubiti takvim bacanjem.
– Jedan mi je odgovorio da je to igra, a onda mu je drugi rekao: “Što se objašnjavaš s tom kravom?” Dobacio je i da se maknemo dalje ako nam smeta. Odgovorila sam da smo mi platili hotel te da smo došli na hotelsku plažu prije njih. S djecom sam se igrala u plićaku, te me loptica pogodila u glavu. Uzela sam je i bacila u smeće. Jedan od njih je otišao kopati po smeću i donio je loptu.
– Nastavili su igrati kao da ništa nije bilo, a u moru više nije bilo nikoga, svi su pobjegli van. Rekla sam im da nisu normalni, na što mi je jedan donio lopticu koju sam mu uzela. Onda su me počeli vrijeđati, potom i mog supruga jer im je on pokušao objasniti da sam u pravu. Nisam htjela vratiti lopticu jer mi je bilo dosta toga da se djeca boje ući u vodu – govori 29-godišnja Slavonka koja je, kaže, nakon toga fizički napadnuta.
– Tada je prvi bacio moje japanke u more, a onda stvari od moje bebe. Drugi me počeo gurati, potom mi je iskrenuo ruku i gurao me na pod. Ubrzo su me sva četvorica gurala po podu, a onaj koji je bio iza mene mi je obje ruke stezao, pri čemu sam ga grizla da mi ih ne polomi. Moj je šogor dotičnog vukao s mene. U međuvremenu se umiješao jedan Čeh s dvoje djece koji je spriječio tučnjavu.
– Govorio im je da nisu normalni, jer su napali ženu. Kada su uvidjeli da je zaista cijela plaža skočila, maknuli su se. Prišla nam je gospođa koja je rekla da živi tu u blizini i da, citiram, “taj teror traje tjednima, da su zamoljeni i od ljudi koji nisu gosti hotela (a također se dolaze ovdje kupati) da prestanu, no oni su se s njima ismijavali”, prepričava dalje.
Prestravljeni gosti pozvali su potom policiju čija je ophodnja, veli naša sugovornica, došla nakon sat vremena. Objasnila im je što se dogodilo, dala im je fotografije nasilnika koje su drugi gosti snimili u “akciji”, a oni su joj rekli da ih nazove ako se i sutradan nasilnici pojave na plaži. Pohvalila je njihov pristup i profesionalnost za razliku od druge ophodnje s kojom je imala posla dan poslije.
– Idući su se dan pojavila dvojica od njih, mahala mi i smijali se. Nazvala sam policiju, da bi mi gospodin policajac koji se javio rekao: “A vi ste ona koju su kao na plaži?!’… Ili nešto u tom stilu te mi je rekao da nemaju nikog slobodnog tko bi došao. Kad sam prekinula razgovor, nakon par minuta, vratili smo se na plažu i vidim jednog od njih kako priča na mobitel. Čim je završio razgovor, pokupili su se i otišli. Čudna slučajnost, zar ne?
Kada smo krenuli na večeru, nakon sto je prošlo skoro dva sata nazvali su me iz policije i pitali jesam li na plaži, da će patrola doći. Odgovorila sam da nisam, a da sigurno nisu ni oni. Na što mi je policajac rekao neka se ne ljutim i praktički mi je poklopio slušalicu.
Odlazimo na večeru i vidim patrolu. Odem do njih i kažem da sam ih ja zvala, a onda me je jedan poprilično nekulturan policajac posprdno optužio da sam ja njima ukrala balun. Pokušala sam mu objasniti što je bilo, počela sam, onako iznervirana, vikati da to nije normalno ponašanje na što me je policajka upozorila da ne vičem.
Kroz sve što je rekao taj policajac ispada da sam zaslužila to što se zbilo. Kazao mi je da pođem s njima na plažu i ako nađemo te nasilnike i ako oni kažu nešto protiv mene, da ću i ja u pritvor. Strašno, eto, ne znam što da vam drugo kažem – zaključuje razočarana turistkinja iz Slavonije.
Iako je evidentno da kaštelanska policija već duže vrijeme zna tko su agresivni piciginaši, iz njihova se odgovora može iščitati potpuno suprotno.
– Policijski službenici PP Kaštela nakon zaprimljene dojave dana 12. kolovoza 2016. izišli su na mjesto događaja i obavili razgovor s dojaviteljicom na okolnosti da je nekoliko muških osoba igrajući “picigin” u neposrednoj blizini gdje se nalazila s malim djetetom na plaži prskalo nju i dijete dok je loptica u jednom trenutku udarila dijete. Kako su se osobe udaljile prije dolaska policijskih službenika, prikupljene su fotografije kako bi se osobe pronašle i proveli kriminalistički izvidi.
Drugi dan, nakon dojave kako su osobe na plaži, ophodnja je upućena na postupanje nakon paralelne prioritetne intervencije, oko sat vremena od dojave. Kriterij za odabir prioriteta u ovakvim je situacijama ugroza dojavitelja. Nakon telefonskog kontakta na mjestu događaja nisu prikupljena nova saznanja o osobama. Obavljen je razgovor sa više osoba na plaži u cilju prikupljanja saznanja o događaju, obilazak šireg područja apartmanskog naselja i plaže, te je u tijeku kriminalističko istraživanje u cilju pronalaska počinitelja – odgovorili su iz splitske PU.
Direktor hotela: Žao mi je, ali… mi smo tu nemoćni
Draško Babić, direktor hotela “Resnik”, kazao nam je da nije upoznat s konkretnim slučajem, no da je o problemu “piciginaša” s policijom razgovarao još prošle godine.
– I oni su slijegali ramenima, tu se ništa ne može napraviti osim da se gosti maknu ako im to smeta. Jako mi je žao što se to dogodilo našoj gošći, ali mi smo jednostavno nemoćni. Naime, mi ne možemo nikome zabraniti dolazak na plažu, ona nije privatna i mi ne možemo odrediti tko će što raditi u moru. To je grupa ljudi od kojih pedesetak godina i nije mi jasno da se tako ponašaju. Ponavljam, vrlo nam je žao, ali smo uistinu nemoćni – iskreno je komentirao direktor Babić.
wpDiscuz